HRVATSKE PRAVICE

https://www.facebook.com/events/2158811651035444/

Godinama pratim , analiziram i pišem o IDS-u, tako da ovaj čin promatram kao simboličan protest i veliko razočaranje politikom IDS-a. Nikada članstvo IDS-a nisam smatrala svojim neprijateljima,već političkim neistomišljenicima!   Spaljivanje kao čin nije primjereno kada se spaljuju knjige, međutim kako se ovdje ne radi o nikakvom kulturnom , ni inom blagu, to je znak prekida svih veza sa dotičnom strankom. Tek toliko , jer će se sigurno naći neki ” dušebrižnici,” koji će takav čin kritizirati..  Naime u demokratskom društvenom uređenju svatko ima pravo na svoje mišljenje i da to svoje mišljenje javno iznese. Takav moj stav potvrđuje i Deklaracija UN o ljudskim pravima, koju je potvrdila i Vlada RH,

NN 12/2009 (27.11.2009.), Odluka o objavi Opće deklaracije o ljudskim pravima

Članak 19.

Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

Mnogo ima članovi IDS-a i simpatizera  i među mojim bliskim prijateljima, jer mi svi živimo u Istri i volimo i održavamo našu tradiciju ,naše običaje i našu kulturu što je očiti znak da nismo isključivi i da mi stvarno živimo taj naš suživot u Istri.

Međutim sa druge strane ima mnogo isključivosti, zadojenosti nedemokratskim idejama i totalitarnim ponašanjem! To je isključivo krivica IDS-ovih čelnika, koji to totalitarno, jednoumno, netolerantno ponašanje potpiruju, radi sakupljanja političkih poena!

Protiv širenja takvog ponašanja, govora mržnje, huškačkog ponašanja prema neistomišljenicima uvijek sam reagirala i direktno poimence, argumentirano upozoravala u svojim tekstovima. Pri tome sam bila izložena neumjerenim, prostačkim i zatucanim napadima i na osobnom nivou, no to me nije obeshrabrilo niti pokolebalo!

IDS je privukao glasačko tijelo u Istri praveći se zaštitnikom njihovih interesa, zamatajući to u lokal-patriotizam. Međutim taj lokal-patriotizam pretvorio se kod IDS-ovih čelnika u sustavnu pljačku istarskih resursa i istarskog naroda.

Pretvarajući društveno u privatno, prodajući istarsku zemlju i obalu, uništavajući industriju i podređujući gospodarstvo trgovini i turizmu, punili su svoje bankovne račune u ino-bankama. Internetom kruže brojke koliko koji IDS-ov čelnik ima sada, a  u Istri se dobro zna koliko i što su imali prije nego su ušli u politiku.

Pored njih troje ima još načelnika općina i IDS-ovih čelnika koji su se obogatili preprodajom zemljišta, na jednostavan način, kupujući kao poljoprivredno zemljište od starijih seljaka, koji više ne mogu obrađivati ili od onih koji su preselili u gradove, općinskom odlukom prenamjene to isto zemljište i prodaju po strostruko višim cijenama kao građevinsko i još ga urbaniziraju da povećaju cijenu.

Poznat je slučaj bivšeg IDS-ovog ministra turizma u Vladi Zorana Milanovića, Veljka Ostojića ,koji je morao dati ostavku zbog afere sa zemljištem u Balama!

Imajući na umu sve te okolnosti čvrsto vjerujem da mnogi od ovih koji bi spalili člansku iskaznicu IDS-a , čine to zato što su  razočarani IDS- om, ali ne zato što su devastirali i opljačkali i buduće generacije Istrana, nego zato što nisu ispunili obećanje o autonomiji Istre, odnosno Republike Istre, koje je bilo okosnica IDS-ovog Programa i Programskih Deklaracija. Pljačku  bi im i oprostili, ali  Republiku Istru ne mogu, jer je poznata rečenica među idsovim glasačima” Bolje da nas kredu naši, nego oni priko Učke”

Neće svi oni koji misle zapaliti člansku iskaznicu IDS-a , time zavoljeti Hrvatsku, oni su a priori protiv Hrvatske.

Kako sam kao Puljanka  i Uljanikova umirovljenica, emotivno vezana i za svoj rodni grad i za Uljanik poručila bih ovim budućim paliteljima članskih iskaznica IDS-a , da sam i ja duboko razočarana IDS-ovom politikom prema gradu Puli i Uljaniku. Potpuno pogrešna politika, pogrešne procjene vođene osobnim interesima, a ne interesima zajednice, građana Pule i radnika Uljanika i njihovih obitelji.

Kao politička stranka koja je bila na vlasti toliko godina u gradu Puli i u Istri , trebali su zastupati interese građana koji su im dali svoj glas i svoje povjerenje, da rade u njihovu korist i da brane njihove interese, a ne da ih osiromašuju, ostave bez posla, bez zemlje i praktično otjeraju iz svoga grada i Istre ” trbuhom za kruhom”!

Dok sa jedne strane osiromašenim i  obespravljenim  radnicima djeca nemaju za osnovne životne potrebe, oni su svoju djecu , unuke i praunuke osigurali uzimajući kao da je njihovo, ono što su njihovi roditelji i roditelji prijašnjih generacija svojim radom stvarali i gradili!

Uljanik je simbol Pule, prepoznatljiv kao i Pulska Arena. 

Uljanik i turizam mogli su kohabitirati, mogli su doprinositi razvoju grada i okolice. Uljanikovi divovi su bili turistička atrakcija i uljepšavali vizuru pulske luke noću.
Turisti su se zaustavljali kraj ograde Uljanika i gledali brodove koji su se gradili.
Uljanik je otvarao kapije kod svakog porinuća broda sa navoza na Otoku. Svako porinuće  je bilo turistička atrakcija!  To je bio veličanstven doživljaj, kada bi zasvirale sve sirene i brod polako kliznuo u more.
U Uljaniku se održavala međunarodna utrka, Uljanikov maraton,!  Sve je to bilo i za građane Pule i za turiste sastavni dio turističke ponude grada Pule!
Uljanik je simbol Pule, prepoznatljiv kao i Pulska Arena.  A pogrešna, slijepa i sebična politika IDS- a je to sve sustavno uništavala!