Mržnja mentalnih Jugoslavena prema svemu hrvatskom u svom nemoćnom bijesu  postaje necivilizirana i groteskna


Boris Dežulović već 35 godina podriva državu

Tekst na blogu N1 Borisa Dežulovića, pod naslovom“ Jebo vas Vukovar“ izazvao je burne  reakcije većim djelom  osuđujuće s obzirom na prostački i uvredljiv izričaj kojim je napisan. Na prvi pogled gledano,  prostački i provokativan tekst  izgleda kao da ga je napisala osoba  koja je ispunjena razarajućom mržnjom, moralna nakaza bez ikakvih skrupula, etike i ljudskih i moralnih normi.

Međutim taj tekst napisao je novinar sa dugogodišnjim  novinarskim i spisateljskim iskustvom,  koji po osobnoj izjavi podriva državu:

“ A što se tiče podrivanja poretka države, to radim već 35 godina, dakle, ništa novo. Kako dođe koja država, ja je podrivam“  A u koliko je to država Boris Dežulović živio kada kaže “kako dođe koja država, ja je podrivam“ ? S obzirom na godinu rođenja mogao je živjeti samo u dvije države, a ne „kako dođe koja država“ što izgleda kao da ih je  mnogo došlo i prošlo,  a ustvari su samo  dvije, Jugoslavija i Hrvatska!

U emisiji Novi dan TV N1, na prozivke Dežulović je  izjavio  da se neće  ispričavati nikome niti ima potrebu za to: „ Ako je itko ovdje uvrijeđen, neki nevini ljudi ili žrtve obitelji, nisam ih ja uvrijedio, nego su ih uvrijedili oni koji trguju tim njihovim žrtvama“

Ali to je samo privid! Povod za pisanje te kolumne nisu Dežuloviću bile žrtve ni njegova „briga“ za Vukovar! Povod i razlog što se razbjesnio,  bilo je otkazivanje nastupa Rade Šerbedžije na kraju Festivala filma u Vinkovcima.

Nije u tom tekstu bitan Vukovar, bitan je Rade Šerbedžija!

Jebo vas Vukovar, jer zbog njega ne date Radi da pjeva!

To je trebao biti pravi naslov, jer  kako se netko u Hrvatskoj usudi otkazati koncert njegovoj glumačkoj „veličini“ Radi Šerbedžiji?

Rade Šerbedžija, glumac koji Hrvatsku nije htio, ali koristi sve blagodati u Hrvatskoj! Čak i Brijune! Što je to? Je li to ljubav o kojoj pjeva? Ljubav prema kome ili čemu? Najprije prema sebi,  da bi sebi dokazao kako on nešto vrijedi, nakon što se pokazao kao nečovjek u tragediji za koju je okrivio Hrvate, on širi ljubav!?

O Šerbedžiji kao umjetniku neka kritičari pišu svoje, .ali kao čovjek koji nikada, niti jednom riječi nije osudio velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, čovjeku koji nikada nije pokazao empatiju za stradanje hrvatskog naroda, čovjeku umjetniku koji nikada nije osudio razaranje Katoličkih crkava, knjižnica, škola, Vukovara…kao čovjek niti je velik, niti je neponovljiv.

Rade nije ni Hrvat, ni Srbin! Rade je Jugoslaven, njegova domovina je Jugoslavija!

““Morao sam napustiti Hrvatsku, jer je ona napala moju državu Jugoslaviju” to su njegove riječi, koje je i dokazao. Naime 1991.godine pobjegao je  u Srbiju, postao je blizak ekstremističkoj jugonacionalističkoj stranci Jugoslovenska udružena levica (JUL), a kojoj su bili na čelu prof. dr. Mira Marković, supruga Slobodana Miloševića i Radin prijatelj Ljubiša Ristić, srpski kazališni redatelj. Na zgarištu Vukovara snimao je film!? I nakon što mu ni u Srbiji nije odgovaralo pobjegao je u Sloveniju, Englesku i SAD.

Vratio se Rade, ali ne u Srbiju, nego u Hrvatsku. Hrvatska mu je pružila ugodan život, uživa na Brijunima sa kazalištem Ulyses, u okolici Knina uzgaja vinovu lozu Burnum.

Hrvatska mu je dodijelila nagradu za životno djelo “Vladimir Nazor”“18.lipnja 2019.godine,koju mu je svečano uručila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i predsjednik Odbora nagrade akademik Zvonko Kusić.

Htio je Rade i kazalište da mu sagrade u Rijeci, ali nije naišao na „razumijevanje gradskih vlasti“  pa je zajedno sa suprugom Lenkom Udovički  napustio i  Studij glume i medija.

 U toj Radinoj humanističkoj i misionarskoj priči dobrote i ljubavi ima puno crnih rupa prema hrvatskom narodu i državi Hrvatskoj!

Rade ne liječi ljude, Rade liječi sebe, liječi i pere svoju savjest šireći , “ljubav” koju nije pokazao kada je trebalo!

Šerbedžije  je kukavički pobjegao i došao na gotovu pobjedu hrvatskog naroda! Lako je biti general poslije bitke u kojoj nije sudjelovao, osuđivati i proglašavati krivcem za rat Hrvatsku i hrvatski narod, pustiti ga da krvari i na njegovoj krvavoj žrtvi graditi humanizam, ljubav i bratstvo među ljudima!

E sada se tu javlja povezanost  Borisa Dežulovića i Rade Šerbedžije, povezanost po jugoslavenstvu. Svi novinari jugoslavenske orijentacije uzdižu bjegunca Šerbedžiju na pijedestal uzora Hrvatima, Hrvatima koji su se razoružani suprostavili do zuba naoružanoj JNA i srpskim agresorima.

Nije Dežulović prvi koji je stao u „ obranu“ Šerbedžije.

U  Obzoru  Večernjeg lista od 3.lipnja 2017.godine Branimir Pofuk uzeo je Šerbedžiju kao mjerilo opstanka hrvatskog naroda:

 „ Narod kojemu je jedan Thompson važniji od Šerbedžije, na najboljem je putu da umre od zaglupljenosti i nestane”

Pa naravno da će uzor hrvatskom narodu biti hrvatski branitelj i pjevač MpThompson a ne pobjegulja Rade Šerbedžija!

„.”Danima i tjednima trajala je opsada medijskog prostora temom o zabranjenom koncertu MP Thompsona. Čak je i državni vrh Imao potrebu zauzeti se za nacionalne interese navodno napadnute i ugrožene u Mariboru. Ali država nije imala potrebu reći nijednu riječ u obranu Rade Šerbedžije. Zato je to učinio Duško Ljuština” 

Na taj sam tekst reagirala i napisala Branimiru Pofuku:

„Državni vrh je imao razloga uzeti u obranu MP Thompsona ,jer se njemu kao umjetniku pjevaču uskraćuje pravo na nastup i rad. MP Thompsonu je kao što znate uskraćen i nastup u pulskoj Areni, iz jednostavnog razloga što je hrvatski branitelj, a lokalni IDS ovci ga se boje, jer znaju da bi napunio Arenu i time pokazao da i u Puli ima Hrvata, da nisu svi Istrijani po IDS-u. Dalje Rade Šerbedžija je pobjegao iz ratom napadnute Hrvatske 1991.godine,  najprije u Beograd, pa  Sloveniju ,London i SAD. On je po vokaciji Jugoslaven, koji je ostao bez domovine.! 6.studenog 2016.godine  izjavio je za portal net hr.:

„Bitange su zavadile naš narod, od njih se nije mogla spasiti divna Jugoslavija“ To je potpuno na tragu-Tko nas to bre zavadi- a zavadila nas je velikosrpska ideologija od Načertanija do Memoranduma SANU 1 i 2.Nikada se Rade Šerbedžija nije jasno izjasnio tko je to bio agresor na Hrvatsku. I da Radu Šerbedžiju ne treba nitko braniti. Njemu je omogućen rad i to ni manje, ni više nego na elitnom Brijunskom otoku Mali Brijun, gdje od 2001 ima eksluzivno pravo izvoditi predstave sa svojim kazalištem Ulysees. Znači punih 17 godina on nesmetano radi na Brijunima .Dakako da se vratio u Hrvatsku dolaskom na vlast Račana ,Mesića & Co i ne samo to da je dobio na korištenje tvrđavu Minor na Brijunima, nego i brod HRM, koji prevozi putnike, gledatelje iz Fažane na Mali Brijun. A čime je Rade Šerbedžija to zaslužio, a MP Thompson nije?“

Ima još mentalnih Jugoslavena koji Hrvatima nameću Šerebedžiju kao mjerilo  vrijednosti. Kolumnist RTL TV Ivo Anić nas Hrvate proglašava da smo u odnosu na Šerbedžiju „ nitko i ništa“

„Nismo veći Hrvati jer Šerbedžiji nećemo dati da pjeva o ljubavi. Rade je i Hrvat, i Srbin, a mi smo i dalje nitko i ništa“

https://www.rtl.hr/vijesti-hr/kolumnisti/ivo-anic/4131070/nismo-veci-hrvati-jer-serbedziji-necemo-dati-da-pjeva-o-ljubavi-rade-je-i-hrvat-i-srbin-a-mi-smo-i-dalje-nitko-i-nista/?fbclid=IwAR3VhicxMBwcSf7i_TAeQ4wbJCP4rc4xjIJa6HVM2X2fcpTWNa1jsdj-lD4

Naravno da sam odgovorila na takve objede, koje su sasvim na tragu Dežulovićeve kolumne:

“ Bitno je da ste Radu Šerbedžiju uzdigli kao uzor hrvatskom narodu i nas proglasili kukavicama! A zapravo je obrnuto: Hrvati nisu bježali, već su se razoružani suprostavili do zuba naoružanoj JNA i srpskim agresorima.“

Hrvatski narod Aniću nije nitko i ništa! Hrvatski narod se svojom hrabrošću i žrtvom dokazao kao veliki narod i u pobjedi, za razliku od Šerbedžije koji je kukavički pobjegao i došao na gotovu pobjedu hrvatskog naroda!

Je li moralno pobjeći, optužiti jedan narod , vratiti se bez imalo grižnje savjesti , na tuđoj krvavoj žrtvi graditi karijeru i izigravati velikog mirotvorca i čovjeka koji pjeva o ljubavi? Ljubavi koju nije ničim pokazao? Jasno se vidi kojim se kriterijima  vodite kada Hrvate proglašavate nitko i ništa“

Ono što građane Vukovara, grada-mučenika boli kada se spomene njegovo ime, jest gorka istina da je snimao film u njihovome gradu, nakon što su ga je razrušili JNA i četničke formacije, ne mareći za mitsku tragediju njegovih branitelja, za tolike svirepo ubijene građane i bolesnike. Da je bio moralan kao čovjek, distanciran kao umjetnik i politički neutralan, na takav sramotan angažman ne bi pristao za nikakav novac.

Da se gospodin Šerbedžija ponašao politički izbalansirano i dalekovidno, da ne kažem domoljubno, njegovo bi mjesto bilo uz Tomislava Durbešića i Vanju Draha ili  svakako uz Peru Kvrgića i Dragana Despota! No, neoboriva je činjenica, da je on bio na neprijateljskoj strani, da je zastupao Miloševićevu Srbiju u Beču, na  međunarodnom skupu,  bečki svjetski kongres PEN-klubova, gdje je odigrao i političku zadaću.  U isto vrijeme beogradski kazališni glumac Đokica Milaković, koji je u Srbiji proveo radni vijek, pod stare je dane morao pobjeći u Hrvatsku, a nešto kasnije to je morao i Milan Štrljić, kasnije intendant HNK u Splitu. Slično je prošao i estradni umjetnik Zlatko Pejaković.

 Naš uzor su glumci  i pjevači, koji su sudjelovali u obrani svoje zemlje i svog doma, a ne jedan Šerbedžija koji je kukavički pobjegao i isto tako se kukavički vratio i nameće nam se kao neka moralne vertikala!

Pokojni glumac Sven Lasta bio je  438 dana u borbenom i još 1316 dana u neborbenom sektoru. U neborbenom sektoru 164 dana proveo je i glumac Žarko Potočnjak, dok je Božidar Alić u borbenom sektoru imao 321 dan. Hrvatski glumac svjetske slave Goran Višnjić proveo je 108 dana u borbenom sektoru, a u istom je sektoru 741 dan proveo i Leon Lučev.  Poznati redatelj Antunu Vrdoljaku  ima  880 dana u borbenom sektoru u MUP-u.

Među glazbenicima Marko Perković Thompson, je u borbenom sektoru proveo 969 dana. Draženu Zečiću također je  upisano 603 dana u borbenom sektoru. Frontmen Daleke obale Marijan Ban u borbenom sektoru proveo je 116 dana. Pjevač koji je izvodio popularnu ratnu pjesmu “Hrvatine” Đuka Čaić, 81 dan proveo je u borbenom sektoru. U neborbenom sektoru bio je  frontmen Aerodroma i bivši gitarist Azre Jurica Pađen. Upisana su mu 122 dana u MORH-u.

To su ljudi koje mi Hrvati cijenimo, koji nisu kao Rade, dobili ni Brijune, ni vinograde, ni državna priznanja, čak nasuprot M.P.Thompsonu se zabranjuje nastupati u vlastitoj zemlji upravo od njih-mentalnih Jugoslavena.

Nametanje  sustava vrijednosti mentalnih Jugoslavena

Upravo o tome se radi, o upornom i agresivnom nametanju jugoslavenskog sustava vrijednosti hrvatskom narodu i hrvatskoj državi. Mentalni Jugoslaveni nikako ne mogu prihvatiti da se Hrvatska na svom putu ka samostalnosti i pobjedom nad JNA i srbo-četničkih snaga suprostavila i odrekla jugoslavenskog naslijeđa i jugoslavenskog sustava vrijednosti!

8.listopada 1991.godine Hrvatski Sabor izglasao je raskidanje  svih državnopravnih  sveza sa SFRJ. Sabor je odluku donio jednoglasno: „Republika Hrvatska raskida državnopravne sveze na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju SFRJ; odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dotadašnje federacije – SFRJ; ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije; priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika bivše SFRJ na temelju načela uzajamnosti i spremna je s onim republikama s kojima nije u oružanom sukobu uspostaviti, održavati i razvijati prijateljske, političke, gospodarske, kulturne i druge odnose; nastavit će postupak uređivanja međusobnih prava i obveza u odnosu na ostale republike bivše SFRJ i u odnosu na bivšu federaciju”

Prema tome u Hrvatskoj prestaje važiti jugoslavenski sustav vrijednosti, a Hrvati se vraćaju svojim vrijednostima: vjernosti Bogu i Crkvi, te ljubavi prema obitelji, narodu i domovini!

Popis mentalnih Jugoslavena po Vjekoslavu Krsniku iz knjige Prvih 100 notornih hrvatskih Jugoslavena

Sve to mentalni Jugoslaveni i velikosrbi nikako ne mogu prihvatiti, ni oprostiti.  Za njih je svaka  država Hrvatska, neprihvatljiva, Hrvati su ustaše,  naci-fašisti, a Jugoslaveni ne priznaju da je komunizam isto zločinački  totalitarni režim, po zločinima izjednačen ili još gori od svakog naci-fašizma. Uporni su u svojoj negaciji komunističkih zločina i održavanju titovog  kulta ličnosti, unatoč Rezolucijama Vijeća EU 1481/2006 i Rezoluciji EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine.

Zato Dežulović i psuje sve hrvatske vrijednosti:

„Jebo vas Vukovar.

Jebo vas posebni domovinski pijetet. Jebale vas kolone sjećanja, posmrtni marševi i počasni plotuni. Jebali vas plastični lampioni, plastični vijenci i plastične krizanteme. Jebale vas komemoracije, rekvijemi i mise zadušnice. Jebale vas minute šutnje, dani žalosti i noći svijeća. Jebali vas nogometni memorijali, domoljubni recitali, vukovarski arzuhali i navijački murali. Jebo vas Vukovar.

Jebala vas smrt.“

I ne samo to, već mu i vjera strašno smeta, okomio se on i na vjeru kao dio hrvatskog identiteta. Naime jugokomunisti su silom htjeli,  katoličanstvo u narodu zamijeniti sa komunističkom ideologijom, što im naravno, unatoč progonu i  ubijanju svećenika nije uspjelo

Boris Dežulović u Puli je na Sa(n)jam knjige u Istri predstavio zbirku kolumni ‘Summa Atheologiae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg’, koje tematiziraju crkvu, vjeru i boga:

„…rekao sam mu da mi je ambicija samo Hrvatima suziti vjeru. On me onda pitao na koju točno mjeru je želim suziti, a ja sam rekao: ‘Na veličinu tuš kabine, da budu čisti sami sa sobom, a da nema mjesta za Boga”

Ma zamislite kojim autoritetom Dežulović sebe smatra!? On će Hrvatima „suziti vjeru“ Baš se našao pravi lik ,koji će preodgojiti Hrvate!? Ma nije mi ni smiješno, već je jadno i bijedno!

Tito nije uspio sa ogromnim represivnim državnim aparatom Hrvatima „suziti“ vjeru, a jedan novinarčić, kojega usput mi plaćamo iz Proračuna RH, sebi umišlja da će on preodgojiti  one koji ga hrane!“?

Vjeru koju su Hrvati prihvatili još u 6.stoljeću, koja traje više od tisuću četiristotine  godina on će suziti Hrvatima!?

I kada mu to ne uspijeva onda pretoči  sav svoj bespomoćni gnjev u primitivan, vulgaran i huškački tekst bez ikakve literarne vrijednosti.

Pa se onda izgovara da mu je namjera bila ukazati kako je 5 i pol tisuća mladih napustilo Vukovar!?

Onda se izgovara na to da je on bio u Vukovaru 1991.godine  pa uspoređuje bitku za Vukovar sa bitkom na Neretvi.

Opis razorenog Vukovara i stanje u njemu. Dežulović je realno i slikovito prikazao i usporedio sa bitkom na Neretvi koju smo učili u školi kao epopeju Narodnooslobodilačkog rata isto što i djeca uče o Vukovarskoj epopeji.

Zanimljivo je da spočitava Vladi odlazak 5,5 tisuća mladih iz Vukovara, a ne „sjeti se“ na oko 2 milijuna Hrvata koji su napustili Hrvatsku u vrijeme Titova režima!?

Sve to Dežulović  napiše, sočno i  prostački,   ali nigdje nema ozbiljne analize uzroka tih pojava koje tako žestoko kritizira. Nigdje razloga koji su izazvali te pojave, nigdje povijesnih uzročno-posljedičnih veza, nigdje osude stvarnih krivaca, jer nije analizom ni došao do njih, pa se njegovo pisanje svodi na obično zlonamjerno, primitivno i provokativno piskaranje jednog frustriranog Jugoslavena koji se osvećuje zbog gubitka domovine.

  • Naslovi i sadržaj Dežulovićevih kolumni:

„Boris Dežulović: Smradska elita 2.svibanj 2017.godine

Nisu svi katolički domoljubi hulje, ali su sve hulje do posljednjeg katolički domoljubi: baš nikad, razmislite, niste vidjeli osuđenog lopova, silovatelja ili ubojicu bez krunice i šahovnice.

Smrad fašizma -Sloboda narodu.

Dežulović vrijeđa, Hrvate naziva ustašama, smradovima,  upotrebljava neprimjerene izraze, ali kada se  njegovom poslodavcu i novinarima Novostima  uzvrati istom mjerom „srpskim kurvama u službi četničkih vojvoda“ e onda to nije u redu!?

  • Boris Dežulović: Katolički spam 23.veljače 2019.godine

Revni poštanski službenici u uredno upakirane pretplatničke primjerke srbočetničkog tjednika Novosti u tajnosti umeću Glas Koncila, Hrvatsko slovo ili Hrvatski domobran, a ponekad i brošure Pokreta krunice za obraćenje i mir.

U demokratskoj zemlji po Dežuloviću ne smije biti drugog tiska osim njihovih Novosti. Sav drugi tisak je spam.

  • Boris Dežulović: Trideset krvavih godina 7.svibnja 2021

Nevjerojatnom igrom slučaja i konstelacije zvijezda, svaki dan od danas do kraja godine bit će okrugla trideseta godišnjica tog istog dana devedeset prve, a svaki dan herojske devedeset prve Hrvatima je bio herojski i povijesni.

Dok će ostatak svijeta živjeti svoju 2021. – boreći se s pandemijom i cijepljenjem milijardi, strepeći od četvrtog vala, noseći se s ekonomskim slomom i tražeći spas na Marsu – Hrvati će iznova živjeti, proživljavati i preživljavati slavnu devedeset prvu, svoju Groundhog Year. Neće biti novca za vraćanje dugova, ali bit će dovoljno cvijeća za vijence, neće biti radiologa u bolnicama, ali bit će dovoljno vojske za počasne vodove.

Ne mora se Dežulović brinuti za srpsko obilježavanje, Hrvatska im je već osigurala novac za 2021.godinu

Eto ovo je zoran primjer licemjerstva i dvostrukih kriterija!  Zar nije smiješno i  glupo  spočitavati Hrvatima obilježavanje značajnih obljetnica hrvatske državnosti, dok njegov šef i poslodavac predsjednik SNV-a Milorad Pupovac i njegova svita godinama idu od sela do sela, od jame do jame (prazne) i obilježavaju „stradanja“ ugroženog srpstva u Hrvatskoj iz 2.svjetskog rata!? Oni su zapeli u 20.stoljeću, dok ostatak svijeta živi u 21.stoljeću!

Ali to je Dežuloviću u redu! Oni nisu Hrvati!

Lili Benčik/hrvatskepravice


Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s