Samo trinaest godina
Bio je 4. listopada 2009., blagdan sv. Franje Asiškog. Oko 23 sata primio sam SMS:
„Brate, pomozi.“
Poruku mi je poslao vlč. Zlatko Sudac. Nisam mogao ni naslutiti o čemu se radi, pa sam odmah inzistirao da se čujemo. Kategorički me molio da nikoga ne zovem i da nikoga ne obavještavam.
Uporno sam ga zvao dok se napokon nije javio. Govorio je jedva čujno, u velikim bolovima, i zamolio me da pogledam fotografije koje mi je poslao.
Ono što sam vidio bilo je duboko potresno:
Raspeti Krist, otvorene svete rane, Zlatko koji iznova proživljava Kristovu agoniju.
Razmišljao sam što da mu kažem, kako ga utješiti i barem malo olakšati bol. No ovo je bila situacija daleko zahtjevnija od svega što sam dotad doživio ili mogao zamisliti.
Na kraju sam mu rekao:
„Bog te neizmjerno voli, molit ću da patnja prestane.“
Inače, teško me je impresionirati. Prošao sam mnogo toga i svjedočio teškim, okrutnim stvarnostima, ali i stvarnostima koje nadilaze naše mogućnosti poimanja.
Zlatka sam upoznao početkom 2009. godine. Vrlo brzo postali smo prijatelji, a potom i suradnici.
Jedina osoba koja je morala znati za naš dogovor bio je pokojni mons. Valter Župan.
Sve je funkcioniralo skladno: Zlatko je bio miran jer je znao da ima osobu od povjerenja koja će biti uz njega, a ja sam bio ispunjen jer sam radio ono čemu sam oduvijek težio, što sam volio i u čemu sam se osjećao blagoslovljeno i sretnim.
Posljednji put stajali smo jedan nasuprot drugoga u Splitu, na predstavljanju knjige „Pogled iza obzorja“ Zorana Vukmana, 2012. godine.
A onda se sve preko noći promijenilo.
Novine su počele pisati senzacionalisticke naslove. Telefoni su utihnuli.
Ja sam ostao sam s tajnama i spoznajama s kojima nisam znao što učiniti.
Sve je ostalo na obećanju:
„Nazvat ću te, garantirano ćemo se čuti.“
Trebao je proći “samo” trinaest godina da telefon ponovno zazvoni.
Razgovor je bio ugodan, topao i iskren. Prisjetili smo se mnogih lijepih trenutaka, smijali se i razgovarali s lakoćom.
Zlatko je i dalje vrhunski umjetnik koji stvara veličanstvena djela. Govorio mi je o Brazilu, o favelama, o opasnostima, ali i o siromašnima kojima je pomagao, previjao rane i donosio nadu.
Ivan Remeta
Velečasni Zlatko kaže da nam Bog govori na tisuće načina. Govori nam, u pjesmi, u ponekom susretu, u šumu valova, u zalazu sunca.
Lili Benčik/hrvatskepravice
HRVATSKE PRAVICE 