Da se nisu mogli sakriti masovni zločini nad Hrvatima, nakon završetka 2.svjetskog rata, svjedoče stihovi koje su djevojke pjevale u kolu nakon mise, kojima su ubijeni mladići, očevi i braća.
U bespućima interneta naišla sam na zanimljivo svjedočenje da je narod znao za masovne likvidacije, ali se moralo šutjeti, jer ako bi netko svjedočio odmah bi ga progutao mrak OZNE. Jedino se kroz pjesmu moglo izraziti žalovanje.
Titova Jugoslavija nastala je na zločinu. U temeljima te zločinačke tvorevine je oko 1 750 grobišta po cijeloj Jugoslaviji. Najviše u Sloveniji, a ne odskače ni Istra , Dalmacija i Hercegovina , gdje god je kraški teren, jame, rudnici i fojbe u Istri.
Nikada se neće saznati točan broj pobijenih, ali procjene su došle do brojke 536 833, na bazi dokumenata iz Vojnog arhiva u Beogradu[1] i depeša Generalštaba Vojske Jugoslavije.
Nedavno izašla knjiga izdavača Školske knjige Zagreb, PRIKRIVENA GROBIŠTA HRVATA U SLOVENIJI, na znanstven način, iskapanjima rudnika i jama, materijalnim i forenzičnim dokazima potvrdila je i označila grobišta na kojima su pobijene stotine tisuća vojnika i civila, žena i djece diljem Slovenije.
Ivan Gugić sa Korčule bio je pripadnik partizanskih postrojbi na poznatom gubilištu Kočevski Rog, gdje je pobijeno više od 30 000 vojnika, žena i 200 djece, svjedočio je kako se vojnike, žene i djecu skidalo do gola i vezivalo žicom, a njihove osobne predmete, osobito zlato i nakit, vagonima je iz cijele Slovenije otpremano u Beograd.
Prema svjedočenju Gugića i dokumentima iz Vojnog arhiva u Beogradu glavni šef za likvidacije bio je oficir OZNE Simo Dubajić. Taj isti Simo Dubajić 1991. bio je jedan od glavnih vođa pobune Srba u Kninu.
Cijelim masovnim pokoljem rukovodio je Aleksandar Ranković osnivač i načelnik zloglasne OZNE, a podčinjeni su mu bili srpski generali Peko Dapčević, Kosta Nađ, Koča Popović i Petar Drapšin.
Još u tijelu rata po uzoru na nacistički GESTAPO, osnovana je zloglasna komunistička tajna policija za progon neistomišljenika tzv. “narodnih neprijatelja“ i to osobnim ukazom Josipa Broza Tita, 13. svibnja 1944. godine, pod kraticom OZNA.
Isti način rada, isti obrazac kao nacizam samo drugi naziv.
To je bio GENOCID, pobijeno je pola milijuna ljudi, koji su proglašeni „ narodnim neprijateljem“ bez suđenja, bez traga, bez imena, bez groba, kao da nikada nisu postojali.
Narod pamti! U narodnoj predaji se istina prenosi sa generacije, na generaciju. O tome svjedoče i ovi stihovi narodne predaje:
-Maribore i tvoji borići, kažite nam gdje su nam mladići.
– Kažite nam brda Maribora, gdje su naša braća iz logora.
– Slovenijo, groblje si Hrvata, tu izgubih i oca i brata.
– Slovenijo, puna si bregova, od kostiju hrvatskih sinova.
– Oj slovenske livade zelene, hrvatskom ste krvlju natopljene.
– Slovenijo, jezerom se zvala, ti si našu mladost pozobala.
– Slovenijo, ne znalo se za te, dotle sam te dopratila brate.
– Slovenijo da si malo bliže, ja bi braći okitila križe.
– Slovenijo, cure će te kleti, momci ginu ‘ko će ih uzeti.
– Slovenijo ne treba ti kiše, Hrvati te krvlju natopiše.
– Morat ćemo Sloveniju gazit, naše braće grobove obilazit.
– Maribore, prokleto ti ime, nema dragog sve mi nesta s njime.
– Maribore do Zidanog mosta, na tisuću samo jedan osta.
– Maribore, sve do Crkve Bile, tu izgubih i drage i mile.
– Drava voda, ona se ne pije, to je krvca naše mlađarije.
– Dravo vodo, utišaj valove, da pokupim kosti draganove.
– Pjevala bih kolik cure dvije, da mi dragi poginuo nije.
– Je li kome teško kao meni, na mom dragom trava se zeleni.
– Moj dragane, tko mi te sahrani, crni orli i crni gavrani.
– Izniknula trava koviljana, iz kostiju mojega dragana.
– Moj dragane počivaj u grobu, a ja drugog voljeti ne mogu.
– Kažu, Tito ne bije Hrvate, a di su nam što nam se ne vrate.
Lili Benčik/hrvatskepravice
[1] file:///C:/Users/Lili/Downloads/Vojni%20arhiv,%20-kri%C5%BEni%20put-ubijeni-1.mp4
HRVATSKE PRAVICE 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.