Viribus Unitis, austrougarski bojni brod drednot izgrađen u Trstu 1912. Taj je zapovjedni (admiralski) ratni brod Austrougarske ratne mornarice bio prvi iz klase Tegetthoff (uz brodove Prinz Eugen, Tegetthoff i Szent István). Potkraj I. svjetskog rata, na njem se nalazio Centralni komitet pobunjenih hrvatskih mornara, koji je 30. X. 1918. donio rezoluciju o preuzimanju brodova i obalnih utvrda Austrougarske ratne mornarice te grada Pule, čime je i Viribus Unitis prešao pod ingerenciju Države SHS. Već sutradan ujutro, 1. XI. 1918., brod usidren u pulskoj luci potopili su talijanski diverzanti, pri čem je poginuo njegov zapovjednik, J. Vuković de Podkapelski, i oko 400 članova posade.

Moćna Austrougarska flota, nekadašnja regionalna pomorska sila, prestala je postojati. Imala je dobre brodove i dobre posade koje su ušle u povijest pomorskog ratovanja i svjetske brodogradnje. Krstarice ‘Helgoland’ i ‘Novarra’ bile su jedne od najuspješnijih krstarica u I. svjetskom ratu, a izgrađene su u brodogradilištu u Rijeci.

Saveznička konferencija za primirje s Austrougarskom nije priznala predaju austrougarskih brodova Narodnom vijeću, već je postavila ultimativni zahtjev da se glavnina flote – 1 bojni brod, 3 krstarice, 21 razarač i torpiljarka, 6 monitora i 1 minopolagač, preda saveznicima a ostatak da se raspremi.

Ratnoj mornarici Hrvatske koja ju je naslijedila, a nekoliko dana kasnije, novoj jugoslavenskoj državi ostalo je svega 12. torpiljera.

1. prosinca 1918. proglašeno je osnivanje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca uz velikodušnu podršku zemalja koje su diktirale novi “versailleski” poredak u Europi. Beogradska vlada ubrzo je ukinula Sabor što je bio presedan u hrvatskoj političkoj povijesti. Hrvatskoj je oduzet prostor Boke kotorske i dio Srijema, a vrlo nepovoljnim Rapallskim ugovorom, sklopljenim 12. studenoga 1920., kraljevska je vlada pristala na “gentlemenski” dogovor velikih europskih sila: Italiji je pripala Istra, otoci Cres, Lošinj i Lastovo te Zadar.

Tako je prva Hrvatska ratna mornarica nastala na ostacima Austrougarske flote živjela u jednom prijelaznom razdoblju svega nekoliko dana da bi prešla pod vlast druge monarhije.

Preuzimanje flote od Austrougarske ratne mornarice 31. listopada 1918. i dizanje hrvatskog stijega uz sviranje ‘Lijepe naše’ je nesumnjivo vrlo važan događaj u pomorskoj prošlosti Hrvatske. On je zasigurno nepotrebno i neopravdano gurnut na marginu povijesnih događanja. Ovo se još može shvatiti za vrijeme postojanja Jugoslavije s bilo kojim prefiksom, ali sada u nezavisnoj Republici Hrvatskoj došlo je vrijeme da se razmisli što učiniti da događaj postane prezentan i sastavni dio naše pomorske kulture i udžbeničke literature.

Kako ovaj dan usprkos tomu zavrjeđuje najveću pozornost, ne bi smio nikako biti zaboravljen i prepušten samo povjesničarima i poklonicima povijesne baštine.

Postavlja se pitanje može li jarbol sličan jarbolu ‘Viribusa’ biti postavljen u ratnoj luci Lora kao službeni jarbol na kojem će se svaki dan podizati hrvatska zastava kao svakodnevno događanje? Ako je novac problem, a jest, to ne znači da ideju treba odbaciti, tim više što se radi o jarbolu simbolu, koji je uz to prilično jednostavan za rekonstrukciju.

Autor Stjepan Bernadić Kula, dipl. ing. kapetan bojnog broda u mirovini

http://www.udhrm.com/clanci/2011/slucaj-bojnog-broda-viribus-unitis.html