OBITELJ KAO OSNOVNA DRUŠTVENA ZAJEDNICA
“Obitelj je osnovna društvena jedinica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga krvnih srodnika ,u kojoj se sjedinjuju biološko-reproduktivne ,ekonomske i odgojne funkcije” To je definicija obitelji prema Općoj deklaraciji o ljudskim pravima čl.16 ,Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čl.12 i Međunarodnog pakta UN o građanskim i političkim pravima ćl.23
Obitelj je prirodna i osnovna društvena zajednica i stup je društva. Liberalizacijom društva pod krinkom borbe za ljudska prava na svjetskom nivou razne LGBT udruge i aktivisti protive se toj definiciji .jer smatraju da je brak miješanje države u čovjekovu privatnost. Po njihovoj definiciji ,obitelj bi činili dijete i odrasle osobe koje preuzmu odgovornost za dijete. Čak se i sklapaju istospolni brakovi koje pojedine države ozakonjuju.
Gledano po zakonima prirode jedino brak između muškarca i žene je prirodan brak. Dakle znanost još nije dosegla taj stupanj da se dijete može roditi bez žene . Znači ako bi muški istospolni partneri htjeli imati dijete moraju iznajmiti surogat -majku,a ženski moraju surogat -oca. To se može danas nakon napretka u medicini ,ali nije po prirodnom zakonu! Dok nije bilo umjetne oplodnje ( in-vitro oplodnja )takvo što je bilo naprosto nemoguće Izvesti.
Stav Katoličke crkve je da ne postoji pravo na dijete pod svaku cijenu,već da postoji pravo djeteta na život,da se rodi kao plod bračnog čina svojih roditelja i da ga se prizna kao novo ljudsko biće od trenutka začeća. To nije život ni majčin ,ni očev,nego život potpuno novog ljudskog bića. Sv. Ivan Pavao II je izravno naponenuo da sve što je danas tehnološki moguće ,nije uvijek i moralno prihvatljivo.
Pod utjecajem lijevo -liberalnih krugova u svijetu i promicatelja rodne ideologije ,brak kao institucija našao se na udaru raznih LGBT udruga i njima sličnih istomišljenika. Brak kao institucija sve je više u krizi,sve više je rastavljenih brakova i sve više nesretne i loše odgojene djece. Moguće da i u braku ima nesređenih odnosa između dvoje partnera,i da ima nesretne djece,ali u daleko manjem broju od razvedenih brakova
Ta i sva druga pitanja vezana uz obitelj i brak u Republici Hrvatskoj regulirana su Obiteljskim zakonom
OBITELJSKI ZAKON
UVODNE ODREDBE
Članak 1 .Ovim se Zakonom uređuje brak, odnosi roditelja i djece, posvojenje, skrbništvo, učinci izvanbračne zajednice žene i muškarca, te postupci nadležnih tijela u svezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom.
Članak 2. Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima:
- 1) ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji,
- 2 zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta,
- 3) primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama.
Članak 3. Odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.
Članak 4. (1) U primjeni ovoga Zakona pravne i fizičke osobe koje pružaju stručnu pomoć odnosno rješavaju sporove između članova obitelji dužne su međusobno surađivati.
Razvodom roditelja tek počinju problemi za djecu , Dijete voli oba roditelja i razvod je za njih velika trauma. Imam primjer petogodišnjeg dječaka koji je rekao da mu srce puca što mama i tata nisu više skupa. Te riječi petogodišnjeg dječaka su pokazatelj na alarm kod roditelje ,međutim zbog nesuglasica između njih ,te riječi prođu olako ili im se ne pridaje nikakva važnost. uz opasku da će se priviknuti.,a dijete se ne privikne ,posljedice nažalost ostaju. Tako mala djeca po pravilu pripadnu majci i onda se posredovanjem Centra za socijalnu skrb i odlukom nadležnog Suda dogovore sva pitanja oko brige i odgovornosti za dijete.
Život bi bio prejednostavan da se mnogi parovi uspješno dogovore ,drže dogovora i zajednički skrbe o djeci. Dijete ima pravo na oba roditelja i obitelj tih roditelja ,bez obzira na razvod roditelja. Ima bezbroj primjera uskraćivanja prava drugom roditelju na druženje i skrb o djetetu,većinom od strane majke ocu djeteta. Takvi roditelji udružuju se u razne udruge ne bi li lakše ostvarili svoja prava na ravnopravnu skrb i druženje sa svojim djetetom. Udruga za ravnopravno roditeljstvo ustvrdila je da je 30% razvoda konfliktno, a oko 1500 djece trpe neki vid zlostavljanja od jednog ili oba roditelja. Zlostavljanje je i kada onaj roditelj kod kojega dijete živi djetetu uskraćuje pravo na drugog roditelja ,te ga izlaže sustavnom otuđivanju od drugog roditelja.”Većina stučnjaka koji se bave mentalnim zdravljem djece smatra da se manipulacija i otuđivanje djeteta može slobodno nazvati zlostavljanjem djeteta”( Večerni list 10,siječnja 2018.godinr) Evo što obiteljski zakon kaže :
Članak 95.
(1) Roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s
djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom.
(2) Roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati
ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.
(3) Roditelji su dužni omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s osobama koje su mu osobito bliske.
(4) Roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost nadzirati dijete u njegovu druženju s drugim osobama, kao i komunikaciju na društvenim mrežama, odnosno drugim oblicima elektroničke komunikacije te mu zabraniti druženja i komunikaciju koja nisu u skladu s djetetovom dobrobiti.
Sustav socijalne skrbi i pripadajućih sudova sporo takve slučajeve rješavaju . Neki se otegnu i do 4 godine ,a dijete treba reakciju odmah inače ostaju posljedice. Sporost i pretrpanost sudova u tim slučajevima nerijetko dovodi do porasta alkoholizma,narkomanije ,povećane potrošnje antidepresiva ,niže radne sposobnosti i loše ,katastrofalne demografske situacije u Hrvatskoj.
Roditelji moraju biti svjesni da je u interesu djeteta da podjednako provodi vrijeme s oba roditelja i sa rodbinom oba roditelja. Isto tako roditelji ne smiju svoje razmirice rješavati preko djeteta! Djetetu trebaju omogućiti da bude okružen ljubavlju svojih bližnjih i da izraste u odgovornu i samostalnu osobu.
HRVATSKE PRAVICE 