NAKON DANA PONOSA I SLAVE -BRANITELJSKA TUGA JE VELIKA

Posted on by hrvatskepraviceblog

DANI PONOSA I SLAVE
Nakon Oluje u kolovozu 1995 godine konačno oslobođen veliki dio Hrvatske počeo je koliko toliko normalno živjeti. Preostalo je još osloboditi Istočni dio Slavonije . Tada se državni vrh odlučio za mirnu reintegraciju koja je počela 15.siječnja 1996 i dovršena 15.siječnja 1998. godine kada je hrvatsko Podunavlje konačno vraćeno u sastav Republike Hrvatske.
Što nam je donijela mirna reinegracija?
  • – izbjegnuta je nova izbjeglička kriza, a pokušaj lokalnih srpskih vlasti da dobrovoljni odlazak srpskih obitelji međunarodnoj zajednici prikaže kao ‘tihi egzodus’ koji bi kasnije zasigurno prikazali kao ‘etničko čišćenje’ Srba što je bio slučaj s egzodusom stanovništva iz tzv. Republike Krajine, uoči Oluje, nije pao na plodno tlo;
  • – provedena je demilitarizacija, a kroz novoosmišljeni sustav i otkup privatnog oružja;
  • – osiguran je povrat većine onih koji su to htjeli u njihove domove, a proces se nastavio i nakon završetka misije UNTAES;
  • – Zakon o konvalidaciji iz 1997. potvrdio je određene pravne poslove i akte upravnih tijela tzv. Republike Srpske Krajine koji su, budući je to bila paradržavna tvorevina, bili smatrani ništavnim.
  • – dana 23. kolovoza 1996., potpisan je Sporazum o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije;
  • – prvi slobodni lokalni izbori od 1990. godine, provedeni 13. i 14. travnja 1997., istovremeno s izborima na cjelokupnom teritoriju Republike Hrvatske bili su povijesni, jer je od tog trenutka istočna Slavonija i formalno-pravno reintegrirana u Republiku Hrvatsku.
 Koje smo obveze preuzeli Erdutskim sporazumom?
  • Iako su Srbi i nakon donošenja Rezolucije tražili osnovu za političku i teritorijalnu
    autonomiju, Hrvatska nije dala nikakav prostor da se ponovno započne
    razgovor o političkoj autonomiji onako kako je to nekoć bilo zamišljeno
    planom Z-4, tim više jer je na takav oblik autonomije nije obvezivao ni Temeljni
    sporazum niti je to bilo realno u odnosu na etnički sastav stanovništva
    iz 1991. godine.
  • Donošenjem Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina 13.prosinca 2002.godine nije više bilo potrebe pozivati se na  Erdutskim sporazumom.
 Prema podatcima koje su vojni sudovi, županijski sudovi i županijska državna odvjetništva dostavljali Ministarstvu pravosuđa u vremenu važenja i primjene sva tri zakona o općem oprostu od 26. rujna 1992. do kraja prosinca 2005., opći oprost dobila je 21.641 osoba. Najveći broj oprosta – 13.575, odnosio se na hrvatsko Podunavlje, rekao je  Sergej Abramov, glasnogovornik Ministarstva pravosuđa.
Na temelju Zakona opći oprost odnosi se na kaznena djela počinjena u vremenu od 17. kolovoza 1990. kao početka oružane pobune u RH do 23. kolovoza 1996.
Za razliku od prijašnjih zakona o općem oprostu, ovim zakonom dan je opći oprost ne samo za oslobođenje od kaznenog progona i kaznenog postupka već su općim oprostom bile obuhvaćene i osobe koje su bile lišene slobode i nalazile su se na izdržavanju kazne ili u pritvoru ili su trebale nastupiti već pravomoćno izrečene kazne.
Republika Hrvatska tim je općim oprostom učinila bolan kompromis u odnosu na hrvatske branitelje i još financijski za otkup oružja i obeštećenje . u Podunavlju potrošila 1,7 milijardi kuna ( dr.sc,.Ana Holjevac ,Proces mirne reinegracije hrvatskog podunavlja )
Kako se to reflektiralo na hrvatske branitelje?
Donijeti presudu protiv hrvatskih branitelja i hrvatskih domoljuba postala je laka i jednostavna praksa hrvatskog „pravosuđa“upravo zato jer hrvatski branitelji za razliku od njih imaju svoje dostojanstvo i sve to još uvijek stoički trpe.
Hrvatskim braniteljima se donose bizarne presude ne samo da se omalovaži branitelj već da se omalovaži i cijeli obrambeni Domovinski rat.
Po zatvorima čami 25% hrvatskih branitelja.
„Ispolitizirano i korumpirano hrvatsko pravosuđe je rak rana Hrvatske“

Nadležni organi Republike Hrvatske predali su popis s imenima 1.534 osobe protiv koji se u Hrvatskoj vode kazneni postupci ili su već osuđeni pred hrvatskim sudovima.« Ako se usporede nave­deni podaci o Hrvatima i Srbima koji su u Hrvatskoj na udaru istrage i suđenja, više je od 3.000 Hrvata, a 1.534 Srba.Prema raspoloživim podacima, objavljenima 2004. u časopisu Društvena istraživanja, u Domovin­skom su ratu poginule 22.192 osobe. Među njima je 8.147 hrvatskih braniteija te 6605 civila, a nestalih branitelja i civila bilo je 1218. Poseb­no su izneseni podaci za poginu­le i nestale Srbe (pripadnici vojske tzv. RSK-a i civili) kojih je bilo 6222.

Sredinom siječnja »Inicijativa – STOP progonu hrvatskih branite­lja« izdala je priopćenje u kojemu doslovno stoji: »Trenutačno u hr­vatskim zatvorima čami preko 300 hrvatskih branitelja, a hr­vatski sudovi su ih dosada procesu­irali preko 3000.«

Iz razgovora s Dr. Antom Nazorom, ravnateljem Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog  rata (Obzor, prosinac, 2010, Z. Despot)

http://www.mojsvijet.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=397&Itemid=1

 …Prema privremenom popisu osoba poginulih u agresiji Srbije, odnosno JNA i srpsko-crnogorskih postrojbi na RH, u Hrvatskoj je tijekom Domovinskoga rata smrtno stradalo najmanje 12.213 hrvatskih branitelja i civila (podaci su iz prosinca 2009.). Taj popis MOBMS-a nije obuhvatio osobe koje se vode kao nestale ni osobe koje su poginule u neprijateljskim postrojbama, odnosno poginule Srbe na okupiranom podrudju RH, jer na tom popisu, zbog dokumentacije koju posjedujemo, radi naš centar. Uprava za zatočene i nestale do prosinca 2009. otkrila je 143 masovne i više od 1400 pojedinačnih grobnica žrtava srpske agresije. Iz njih su ekshumirani posmrtni ostaci 3752 osobe, od kojih je 3180 identificirano i uvršteno u privremeni popis poginulih.

 Približno 76 % poginulih, umrlih i nestalih branitelja imalo je u tre­nutku stradavanja izmedu 20 i 40 godina – što znači da su bili u naj­povoljnijoj dobi za rad i za stvaranje obitelji. To je znatno narušilo de­mografsku sliku u Hrvatskoj, što je pokazao popis iz 2001.godine.

TEŠKI DANI DETUĐMANIZACIJE

Detuđmanizacija (odtudjmanjivanje ili odtudjmanba = dekroatizacija i uništenje hrvatske državnosti): Nakon objektivne poredbe stvarnosti 1990-tih i današnjice, očigledno proizlazi da je bitan sadržaj tzv. “detuđmanizacije”, koju su kroz proteklo desetljeće provodile ljevičarsko-liberalne marionetske vlasti u Hrvatskoj zapravo sveopće političko, gospodarsko i kadrovsko razaranje države i njezina kolonijalna predaja glavnim neprijateljima hrvatskog naroda. Nikako se ponavljanjem šupljih dekorativnih fraza ne može osporiti kako su se svih desetak idućih strahota i veleizdaja zbivale upravo od nastupa Račanove  koalicije 2000 -te, pa sve do danas.

(dviju predizbornih  koalicija – koalicije SDP-a i HSLS-a te tzv. Porečke skupine čiji su članovi bili IDS, HNS, HSS i LS …)

  • Zamjena nezavisne budućnosti s vazalnim podaništvom marionetske vlasti;
  • Izjednačavnje s agresorom u ratu (oslobodilački rat i “Oluja = udruženi zločinački pothvat”); građanski rat
  • Uništenje nacionalne političke elite, spremne i sposobne obraniti zemlju, ostvariti neovisnost i međunarodno priznanje, ustrojiti iz ničega uspješnu vojsku koja se mogla suočiti i s najjačima u Europi;
  • Nametanje nove vazalno-marionetske pseudoelite za interese EU-šefova, uništenje hrvatske državnosti i novo buduće EUropstvo Hrvata.
  • Uhidbe, zatvaranje i predaja najzaslužnijih hrvatskih generala koji su nam stvorili novu državu, uz masovne progone, zatvore i samoubojstva hrvatskih dragovoljaca.
  • Preusmjerba u balkansku Jugosferu (“Zapadni Balkan” ili 3. Jugoslavija), jer za vrijeme Tuđmana sve do Zagrebačkog summita smo bili neovisna država Jugoistočne Europe;
  • Rasprodaja i pljačka najvrijednih hrvatskih tvrtki: tek nakon 2000-te se budzašto prodaje vani sve najvrijednije u Hrvatskoj
  • Nepoštedno prezaduživanje 4 puta veće od 1990 -tih: Tuđman nam je ostavio 7 milijardi eura duga, a samo 10 godina nakon njega taj je naš dug danas preko 40 milijarda eura;
  • Zamjena Tuđmanove “pomirbe Hrvata” s razornim raspravama o “ustašama i partizanima”. http://hr.metapedia.org/wiki/Detu%C4%91manizacija
Suočeni sa uništavanjem digniteta Domovinskog rata, usprkos Saborskoj deklaraciji o Domovinskom ratu od 13.listopada 2000.godine. i marginalizacijom braniteljske populacije ,te umirovljenjem 12 generala HV, hrvatski branitelji propustili su nereagiravši preokrenuti tijek povijesti nakon 3.siječnja 2000.godine.
A zamislite u registru ima oko 500 tisuća branitelja.Pa koja je to snaga ? Niti jedna politička stranka nema toliko članova. Koja su oni respektabilna snaga mogli biti ,kao korektiv vlasti ,da su ostali homogeni ? Ne bi S. Mesić dva mandata bio Predsjednik, ne bi Ivica Račan poprodavao banke i zlatne poluge iz zlatnih rezervi naslijeđenih od razdruživanja bivše SFRJ.Ne bi se danas Milorad Pupovac šepurio i bahatio po Hrvatskoj  te tražio,ne samo tražio pod molim ,nego pod moraš svoje zahtjeve za Zajedničkim vijećem općina kao posebnom teritorijalnom jedinicom.
A što je to nego Memorandum SANU točka 8. Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršit tranziciju srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu.
Sve je to moglo biti spriječeno da su branitelji ostali homogeni i uz potporu naroda spriječili  detuđmanizaciju.
No nažalost braniteljska populacija razbijena je na preko 1000 udruga a  po nekim izvorima i do 3000 udruga.
I ovako bačeni sa strane ,potpuno umrtvljeni   ,preko 3 600 hrvatskih branitelja je izvršilo suicid ,nemoćno gledajući što su nemušte političke elite napravile od Hrvatske. Zadužili su ne samo našu djecu nego i unuke i praunuke, sve na teret naroda ,u osobnu korist i za osobni ili grupacijski probitak.
ZAKLJUČAK
Netko će reći ; da sada smo mi branitelji za sve krivi, a mi smo stvorili ovu državu.
Točno i baš zato što ste  je stvorili imali ste  moralno i svako pravo da je obranite  od nesposobnih  i antihrvatskih  političkih  elita ,koje su  na vašom  krvavom trudu i izgubljenim mladim životima sebi i svojim potomcima osigurali bogat ,lagodan i ugodan život.
A svima nama ostavili  su dugove koje će plaćati naša djeca i još i njihova djeca.

Ostavili su nam Ovršni zakon ,da nas sve istjeraju iz Hrvatske, ostavili su nam katastrofalnu pravnu državu ,punu korupcije i kriminala ,tako da nam mladi ljudi u punoj radnoj snazi idu trbuhom za kruhom po svijetu izgrađivati tuđe zemlje ,umjesto da izgrađuju svoju. A u njihove domove naseliti će neke druge  narode (imigrante ,izbjeglice) i nakon 2020 kada se bude moglo prodavati zemljište ,neće više ni zemlja ostati Hrvatska !

Za što su  ratovali i ginuli! A sve je to moglo biti spriječeno da su branitelji ostali homogeni i uz potporu naroda spriječili detuđmanizaciju…

PS:

Jedan od najljepših spomenika poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima – Zid boli – , sastavljen od 13.600 crvenih i crnih opeka, na kojima su bila ispisana imena nasilno odvedenih, zatočenih i nestalih te poginulih hrvatskih branitelja i civila, podignut je 26. rujna 1993. u Zagrebu, u Selskoj ulici, ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a.

-Nije ga izgradio ni jedan arhitekt, već očajne majke, kako bi i na taj način privukle pažnju svijeta na sve ono što se tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata događalo u Hrvatskoj.

Mnogi su ga obilazili, palili svijeće i na tom mjestu molili za svoje najmilije.

–Međutim, ovaj „Oltar Domovine“, kako su ga također u to vrijeme zvali, nasilno je uklonjen 24. lipnja 2005. i to u ranim jutarnjim satima, po nalogu Milana Bandića, gradonačelnika Grada Zagreba, i uz pomoć nekih braniteljskih udruga, poput Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja na čijem je čelu bio pok. Ivan Pšenica.

https://www.braniteljski-portal.com/monstruozno-sjecate-li-se-zida-boli-kojeg-su-zakopali-u-zemlju-uklonjen-je-24-lipnja-2005-u-ranim-jutarnjim-satima-po-nalogu-milana-bandica