EKSPLOZIJA NA VERGAROLI U PULI 18.KOLOVOZA 1946,GODINE
Vergarola je uvala u pulskom zaljevu između Tvornice cementa i Muzila. Bilo je to elitno kupalište za vrijeme talijanske uprave u Puli.
Eksplozija na Vergaroli (tal. Vergarolla) dogodila se 18.kolovoza 1946.godine, kada je 28 ogromnih podvodnih mina koje su sadržavale 9 tona eksploziva eksplodiralo na prepunom kupalištu .
PDF]Eksplozija na Vergaroli u Puli 18. kolovoza 1946. godine: pokušaj …
https://hrcak.srce.hr/file/122728
autor: T Čonč – 2012
Mine koje su zaostale u zaljevu eksplodirale su približno u 14 sata 18.kolovoza 1946. godine uzrokujući pogibiju i ranjavanje mnogo ljudi. Broj poginulih i ranjenih razlikuje se, dokumentacije nema, jedina točna dokumentacija je ona o mjestu pokopa žrtava, a to je da je na Mornaričkom groblju sahranjeno je 25 neprepoznatih i još sedam prepoznatih, a na civilnom, na Monte Ghiru, 29 prepoznatih žrtava, a ozlijeđeno je oko 100 ljudi.
Dnevni listovi L’Arena di Pola i Il Nostro Giornale su jedini izvor informacija, jer su pratili događaje na dnevnoj bazi. Oni potvrđuju da je broj žrtava 63, a popisu nestalih
dodano je sedam novih imena čiji su nestanci isto tako prijavljeni.
Podaci se razlikuju i o naravi eksplodiranih mina. Neki govore da su mine, koje su se nalazile u zaljevu, postavili Talijani prilikom povlačenja 1943. godine prethodno ih deaktiviravši, dok neki govore da su ih postavile savezničke okupacijske snage. Treće mišljenje zastupaju neki nacionalistički elementi u Italiji koji tvrde da je eksplozija ustvari bila diverzija OZNE, kako bi se ubrzao egzodus talijanskog stanovništva.U odgovornost Ozne, Titove tajne policije, u tom trenutku u Istri nitko nije sumnjao. Britanski izvori govore da je to bio pravi politički čin zastrašivanja. talijanskog stanovništva kako bi se ubrzalo iseljavanje, jer Titovoj politici nije odgovaralo talijansko stanovništvo.
PULA 1946 GODINE
Sporazumom od 9. lipnja 1945. između Jugoslavije, s jedne, i Velike Britanije i SAD-a, s druge strane, uspostavljena je privremena saveznička vojna uprava u Trstu i okolici.. Snage jugoslavenske armije povukle su se na demarkacijsku liniju – tzv. Morganovu liniju, a sporni teritorij podijeljen je na dvije zone: A – Trst i okolica s angloameričkom upravom; B – u koju su ušle sjeverozapadna Istra i slovensko primorje, s jugoslavenskom vojnom upravom. Saveznička okupacija Pule također je izvedena u skladu sa sporazumom od 9. lipnja 1945. godine.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/bitka-za-trst-1083774 – http://www.vecernji.hr
Dakle, Pula je 1946. godine bila pod savezničkom vojnom upravom. Atmosfera u gradu je bila napeta. Stanovništvo je bilo podijeljeno na većinski talijanski dio i na manjinski projugoslavenski dio. Odvojena su bila i mjesta okupljanja. Tako je talijanski veslački klub Pietas Julija organizirao proslavu godišnjice osnutka kluba na kupalištu Vergarola. Kupalište je bilo prepuno kupača, jer se održavao i tečaj plivanja, među kojima je bilo i mnogo djece.
Neki su ljudi stradali urušavanjem zgrade “Pietas Julia”. Spašavanje je bilo složeno i kaotično, dijelom zato što su neki ljudi doslovno “razbacani”. U radu medicinske pomoći najviše se istaknuo dr. Geppino Micheletti, koji unatoč tome što je u eksploziji izgubio svoje sinove Carloa i Renza, u dobi od 9 i 6 godina, brata , bratovu suprugu i
bratovu kćer, nastavio do kasno u noć operirati i pomagati ranjenicima. Ovog čovjeka ,požrtvovnog liječnika, nikad nitko nije spominjao, tišina je trajala desetljećima.
Michelettijevi su u prvim mjesecima 1947. godine emigrirali i otišli u Italiju, u
Narni. Godine 1947. Italija je Geppinu Michelettiju dodijelila medalju za hrabrost,
2007. godine postavljena mu je spomen-ploča pored spomenika kod katedrale u
Puli, dok je 18. kolovoza 2008. otkriven njegov spomenik u Trstu .
SAVEZNIČKO ISTRAŽIVANJE
Savezničku vojnu istragu o incidentu preuzeo je brigadir dr. Sc. Erskine, zapovjednik 24. gardijske brigade, koji je 8. rujna 1946. izvijestio da je nesreća uzrokovana eksplozijom tri torpeda. Rekao je da je streljivo više puta pregledano i da je potvrđeno kao sigurno i da “ne smatram stoga da je moguće da je eksplodiralo bez detonacije”. Dodao je da “je namjerno eksploziju izazvala nepoznata osoba ili više njih, što potvrđuje i činjenica da se čula malena preliminarna eksplozija i da je požar spaljen”.
Slažući se s tim nalazima, brigadir Bastin u ime glavnog zapovjednika Glavnog stožera zaključio je u konačnom izvješću od 14. veljače 1947. da “mislim da je eksploziju uzrokovala neka osoba ili nepoznate osobe. Zadovoljan sam da je streljivo bilo sigurno i pravilno pregledano i da nije bilo potrebno postaviti stražare nad njim. Stoga smatram da nikakva krivnja za eksploziju ne leži u Savezničkim vojnim vlastima “.
Događaj je imao snažne političke implikacije, jer su domaći talijanski čelnici i glavna talijanska novina L’Arena di Pola smatrali da je to bilo zastrašivanje, kako bi se što više ljudi iselilo.
https://www.revolvy.com/page/Vergarola-explosi
POSLJEDICE EKSPLOZIJE
Nakon eksplozije zavladao je strah i nepovjerenje u savezničku upravu. Među
prestrašenim i dezorijentiranim stanovnicima Pule lako je bilo tako jasnim aluzijama
potpiriti već postojeću paniku. Narod je ogorčen zbog toga što se nije ništa poduzelo da se municija premjesti premda je lokalni tisak često upozoravao na tu opasnost. Stanovništvo Pule pripisuje odgovornost za taj teški događaj Savezničkoj vojnoj upravi. Ovo je bila, četvrta eksplozija municije od kada se Pula nalazila pod Savezničkom upravom.
Tada je počelo masovno iseljavanje. Nije bilo lako donijeti odluku, napustiti sve, ostaviti imovinu i otići. U Italiji koja je isto bila osiromašena ratom nije bilo dovoljno sredstava za useljenike i izbjeglice, pa su svi morali proći kroz izbjegličke logore i kampove po nekoliko godina, dok se nisu zaposlili i započeli novi život.
Talijani taj proces iseljavanja iz Istre i ostalih krajeva koji su pripali Jugoslaviji nazivaju Il grande esodo ili hrvatski egzodus. Međutim treba naglasiti, da nisu iseljavali samo Talijani , jedna trećina iseljenika, bili su Slovenci i Hrvati koji su se protivili komunističkoj vlasti u Jugoslaviji.
Egzodus iz Pule je trajao od prosinca 1946.godine do ožujka 1947.godine. Posljednja izjava o iseljavanju potpisana je 10.veljače 1947.godine, na dan zaključenja Mirovnog sporazuma u Parizu. Iz Pule je izbjeglice prevozio brod Toscana u Veneziu i Anconu,a pripomogli su i brodovi Pola i Grado.
Nakon egzodusa u Puli je ostalo svega 3 600 stanovnika. U veljači 1947. godine Pula je bila grad duhova. Ulice su bile puste, trgovine zatvorene, parkovi prazni, kuće sa spuštenim roletnama ili zatvorenim škurama, a u ožujku je grad prestao funkcionirati. Preostalom stanovništvu je saveznička vojna uprava pomagala i opskrbljivala ih hranom.
15.rujna 1947.godine Pula je postala sastavnim dijelom Hrvatske, odnosno Jugoslavije.
Prema popisu stanovništva u Puli je 1945. godine bilo 26 533 Talijana, 1948. godine 14 001, a 1953. godine 10 744 Talijana. Po talijanskim izvorima iz Pule je iselilo između 32-34 tisuće stanovnika. Talijanske brojke treba uzeti sa rezervom, jer oni se nisu pomirili sa gubitkom Istre, Primorja,otoka i grada Zadra . Udruženje Esula još uvijek taj teritorij naziva Le nostre terre ( naše zemlje).
Dana 10,ožujka 2004.Donji dom talijanskog parlamenta sa 502 glasa za,15 protiv i 4 suzdržana, izglasao je zakon kojim se 10,veljače proglašava nacionalnim Danom sjećanja na žrtve fojbi ( kraške jame) i na istarske ,riječke i dalmatinske esule. Taj datum je izabran jer je na taj dan 10.veljače 1947.godine u Parizu potpisan Ugovor o miru između Italije i tadašnje Jugoslavije,kojim je priznat suverenitet nad Istrom,Rijekom,djelom Dalmacije i otocima Krk,Cres i Palagruža jugoslavenskim vlastima
“Treba poštivati taj dan, dostojanstveno i bez politizacije se sjećati mnoštva ljudi koji su doživjeli veliku nepravdu i stradanja kao posljedice rata”, ističe saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin.
TalijanskI predsjednik Giorgia Napolitana rekao da su fojbe bile tragedija čije je priznanje predugo izostajalo te da obilježavanje tih događaja “nema ništa s povijesnim revizionizmom, revanšizmom i nacionalizmom”.
Pijetet žrtvama !
Lili Benčik/hrvatskepravice
HRVATSKE PRAVICE 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.