Otvoreno pismo Bruni Esih od penzića iz Istre


Milo mi Vas je bilo gledati sinoć, poštovana i draga Bruna.

Ali što je , tu je!

Bit će zato da se nešto nauči u djelovanju i  u odnosima  prema drugima promijeni, pa će se možda u dogledno vrijeme i pokazati rezultati toga novoga i drugačijega.

Niste li se malo ponijeli nekim lokalnim rezultatima i gradovima i umislili kako ćete lako kao „peta najjača stranka“ i ne samo do jednoga mandata za EU parlament?!

Svaka škola , osobito na vlastitoj koži vrijedi, a iz odrađenoga kao penzić tužno konstatiram kako će proći još puno vremena da Hrvati shvate  onu srbijansku: „samo  sloga …. spašava…“ – ako sam dobro upamtio.

Od početka djelovanja Vaše stranke  nekoliko sam se puta javljao na e- mail NHR ali očito mali čovjek, penzić nije zavrijedio niti pažnje niti odgovora. Jednom sam prilikom konstatirao kako Vama u budućnosti trebaju upravo glasovi svih tih malih ljudi, bez njih nećete proći, kako Vam je potrebno disati s narodom, komunicirati, pa i na vašoj stranačkoj stranici, kao da Vas nema da ne radite….

Predsjednički i parlamentarni  izbori su na vratima, krajnje je vrijeme da nešto konkretno poradite na zajedništvu s drugima, ma tko oni bili ako se može polučiti ikako postavljeni zajednički cilj , a to dobivanje izbora, formiranje hrvatskoga sabora s većinom zastupnika,  e da bi se onda  moglo provoditi sve ono  novo, dobro i neophodno, što nikad nije zaživjelo,   a što je preduvjet opstanka ovoga naroda i države; da bi se moglo predložiti  izabrati i novoga predsjednika/predsjednicu koja će i sama, kao i vlada biti efikasnija od ovih nedjelotvornih danas.

Želim Vam, želim nam sreću, draga gospođo Bruna Esih, Vama i Vašim cijenjenim suradnicima, nove i hrabre iskorake lišene umišljenosti i sebeljublja  a u dubokom uvjerenju kako je samo zajedništvo s drugima kadro nešto dobro  polučiti -. Jer i politički će se protivnici udružiti , a dogodi li se da i opet dobiju većinu u saboru znati će to bolje iskoristiti kako bi se  trajno, možda i  jednom totalitarnom politikom i praksom osvetili svima vama- nama i tako bili u mogućnosti nastaviti ono što nisu dovršili 45. A mi nismo htjeli i znali nakon 95., eto niti ovim EU testiranjem 2019.

Bog Vas, Bog nas blagoslovio i podario nam najobičnije ljudske mudrosti i odlučne volje  da je koristimo i slijedimo u konkretnim situacijama i našega osobnoga ali i političkoga djelovanja.

Did, udovac, penzić Istra,


Jedna misao o “Otvoreno pismo Bruni Esih od penzića iz Istre

  1. Nažalost, to je ta sebeljubna umišljenost, koju sam iskusio na svojoj koži.Za vrijeme rata-devedesetih-pisao sam na mnoge hrvatske institucije i nivine i nikada nisam dobio odgovora.Čudno. Kada se radilo o priznanju hrvatskog jezika-u Australiji-pisao sam ne sve političare i od svakog dobio odgovor.Za vrijeme Domovinskog rata,pitali smo HINA-u, da nam šalje vijesti, kojima bismo mogli djelovati na australske političare, dobili smo pitanje:”A tko će nam to platiti? Eto, Hrvatska gori, a njima treba platiti,da bi ju spašavali.Kakav mentalitet?

    Sviđa mi se

Komentari su isključeni.