Hrvatski narod mora reći DOSTA!¨. Ovo je država Hrvatska, manjine imate ustavna prava ali i obveze prema hrvatskoj državi i hrvatskom narodu!


Hrvatski narod treba reći DOSTA!

Pupovac i Radin, dosta ugroženosti, dosta zahtjevanja, dosta optuživanja, dosta napadanja hrvatskog identiteta, dosta cijeđenja hrvatskog proračuna za antihrvatsku djelatnost, prevršili ste svaku mjeru!

Sva prava nacionalnih manjina utvrđena su Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina ,ništa više i ništa manje!  Kako za srpsku nacionalnu manjinu ,tako i za sve ostale nacionalne manjine u RH ,a ima ih točno 22( dvadesetidvije)

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Republici Hrvatskoj je popisano 4.284.889 stanovnika od čega je 328.738 pripadnika nacionalnih manjina kako slijedi i to:
Albanaca 17.513 (0,41%),
Austrijanaca 297 (0,01%),
Bošnjaka 31.479 (0,73%),
Bugara 350 (0,01%), 
Crnogoraca 4.517 (0,11%),
Čeha 9.641 (0,22%),
Mađara 14.048 (0,33%),
Makedonaca 4.138 (0,10%),
Nijemaca 2.965 (0,07%),
Poljaka 672 (0,02%),
Roma 16.975 (0.40%),
Rumunja 435 (0.01%),
Rusa 1.279 (0,03%),
Rusina 1936 (0,05%)
Slovaka, 4.753(0,11%),
Slovenaca 10.517 (0,25%),
Srba 186.633 (4,36%), 
Talijana 17.807 (0,42%), 
Turaka 367 (0,01%),
Ukrajinaca 1.878 (0,04%),
Vlaha 29 (0,00) i
Židova 509 (0,01%).
Zar nije čudno da su samo Srbi, Talijani i Romi  ” ugroženi ”
Očito je problem u grupaciji na čelu sa ,Miloradom Pupovcem koji sjajno živi na hrvatskoj grbači i neprestano pljuje u tanjur koji ih hrani!

Zatim sa Furiom Radinom, koji je sa IDS-om talijanizirao Istru i još traži autonomiju!

I na kraju Veljko Kajtazi, koji traži ostvarivanje svih prava za Rome, a da istovremeno ti isti Romi ne poštuju Zakone RH!

Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom Republika Hrvatska se obvezala donijeti novi ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Hrvatski sabor je na sjednici 13. prosinca 2002. godine donio Odluku o proglašenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, čime je stvoren normativni okvir za ostvarivanje cjelovite zaštite prava pripadnika nacionalnih manjina.

U novi Ustavni zakon od 2010 (NN 80/10 ) su ugrađeni tada najviši standardi zaštite nacionalnih manjina; u odnosu na prethodni Ustavni zakon broj manjinskih zastupnika u Saboru povećan je s pet na osam,( na štetu Hrvata u dijaspori, kojima su oduzeta tih pet mjesta u Saboru i data manjinama, tako da sada  biraju samo tri saborska zastupnika) a manjine su dobile pravo biranja svojih predstavnika u tijela lokalne i područna (regionalne ) samouprave. Novim Ustavnim zakonom osnovan je i Savjet za nacionalne manjine, a radi sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu Republike Hrvatske, a osobito radi razmatranja i predlaganja uređivanja i rješavanja pitanja u svezi s ostvarivanjem i zaštitom prava i sloboda nacionalnih manjina.

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, kao temeljnim aktom, pripadnicima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj jamče se sljedeća prava:

  1. Izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini;
  2. Uporaba imena i prezimena na manjinskom jeziku i pismu;
  3. Dobivanje osobne iskaznice i na manjinskom jeziku i pismu;
  4. Služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
  5. Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
  6. Uporaba svojih znamenja i simbola;
  7. Kulturna autonomija održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicije;
  8. Pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
  9. Pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
  10. Samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa;
  11. Zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
  12. Sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te
  13. Zaštita od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.

Kada manjine mogu postavljati zahtjeve za ostvarivanje svojih prava, unatoč Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina,  onda sa punim pravom i hrvatski narod može i mora postavljati zahtjeve o obvezama nacionalnih manjina prema hrvatskoj državi i hrvatskom narodu;

1.  Svi pripadnici nacionalnih manjina moraju poštovati Republiku Hrvatsku  kao  svoju državu u okviru Ustavom definirane državne granice, njenu nedjeljivost i njen ,suverenitet

2 . Svi pripadnici nacionalnih manjina moraju poštovati u skladu sa temeljnim odredbama Ustava, Republiku Hrvatsku i sve njene građane.

3.  Svi pripadnici nacionalnih manjina moraju poštovati  znakovlje državnosti Republike Hrvatske  ,a to su njen Grb, Zastava,  Himna „Lijepa naša domovino“ i druga državna znamenja određena zakonom.

4.  Svim pripadnicima nacionalnih manjina glavni grad je Zagreb ,kao glavni grad Republike Hrvatske, a ne Beograd ili Rim.

5.  Svi pripadnici nacionalnih manjina moraju poštovati predstavnička tijela vlasti u Republici Hrvatskoj, kako zakonodavne, tako sudbene i izvršne vlasti Republike Hrvatske.

Ne može se više tolerirati da se  pod svakakvim izlikama izruguju i ponižavaju simboli hrvatske državotvornosti  i hrvatski narod i to još financirani iz hrvatskog državnog proračuna. Sa tom praksom treba smjesta prestati!

Jednom treba jasno i nedvosmisleno reći dosta!

Ustav RH u izvorišnim osnovama definira RH kao;

” Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.”NN 85/2010

Jedino u članku 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina spominju se obveze prema hrvatskom narodu, i to smatram velikim nedostatkom tog zakona, jer nisu definirane i obveze već samo prava.

Članak 8.

Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.

Moram naglasiti da ne generaliziram sve pripadnike nacionalnih manjina! Svaka čast svim predstavnicima nacionalnih manjina koji su uzeli učešće u obrani Republike Hrvatske od velikosrpske i JNA agresije,  koji su lojalni građani Republike Hrvatske i koji je smatraju svojom domovinom.

Primjeri kršenja prava od strane nacionalnih manjina;

Talijanska nacionalna manjina

Talijanska nacionalna manjina preko Furia Radina vezana je za autonomašku i iredentističku politiku IDS-a, kao što je sam izjavio u nedavnom intervjuu Glasu Istre; https://www.glasistre.hr/istra/ggg-595893

” Iskreno ću vam reći, i to svi u Istri znaju: ja nisam u IDS-u, ali je IDS u meni. Nemojmo se igrati tim stvarima. Dosad nije termin politike: sviđalo se to nekomu ili ne, IDS je u sustavu demokracije. Ako netko misli da ga može pobijediti u ringu, neka se popne i bori. Lako je, kao što neki rade u Puli, šepuriti se na vaganju prije meča. Treba pobijediti u nadmetanju, u borbi. Ta borba se u politici zove izbori. Namjerno upotrebljavam te termine, jer je Pula, u mojoj mladosti, bio i grad boksa.”

– Stvarno ste se najpreciznije moguće opisali: nisam u IDS-u, ali je IDS u meni.

– Mislim da je politika IDS-a dobra i za Istru i za one koje ja predstavljam”

Koliko je ta politika dobra za Radina i talijansku manjinu u Istri, toliko nije dobra za hrvatski narod u Istri, jer ga minorizira, umanjuje mu i negira njegova prava kroz IDS-ovu politiku neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima , nijekanje hrvatskih dijalekata u Istri i stvaranje pojma Istrijana i Istrijanstva sa ciljem stvaranja Republike Istre i njenog izdvajanja iz RH. To je konstanta koja se provlači svih 28. godina od stvaranja Republike Hrvatske!

” Treba li se Istra zalagati za neku veću razinu autonomije?

– Treba, da, odavno. Istarska županija je na ledu imala svoj Statut punih sedam godina. On je bio usmjeren prema onome što je danas dio hrvatskog Ustava gdje se govori o decentralizaciji političke moći i o regionalnoj i područnoj samoupravi. Samouprava je hrvatska riječ za autonomiju. Između te dvije riječi, koje su sinonimi, nema nikakve razlike.”odgovara Radin

E pa nije točno što govori Radin da je samouprava jednaka autonomiji.

Samouprava po Ustavu RH  definirana je u odjeljku;

VI. MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA

Članak 136.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo u okviru zakona, svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima.

Članak 137.

U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.

Članak 138.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.

Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviđenim Ustavom i zakonom.

Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom.

Međutim IDS  je 23.travnja 1994.godine izglasao tzv. Rovinjske deklaracije

  • Deklaraciju o demokratizaciji Republike Hrvatske
  • Deklaraciju o regionalnom ustroju Republike Hrvatske
  • Deklaraciju o Euroregiji Istri
  • Deklaraciju o autonomnoj Županiji Istarskoj

Deklaracije su sastavni dio političkog programa IDS-a  i one obvezuju sve članove IDS-a u svim institucijama političkog sustava i u javnom životu.

U praksi to znači federalizaciju Hrvatske, što nije u skladu sa Ustavom RH i definiranom regionalnom samoupravom.

Skupština Istarske županije izglasala je i Statut  IŽ 1994. godine, kojem je Ministarstvo pravosuđa ukinulo 36 članaka , od čega je Ustavni sud svojom odlukom u veljači 1995. godine prihvatio 18 članaka, a 18 članaka je potpuno ukinuo.

Vlada Republike Hrvatske zahtjevom od 14. travnja 1994. pokrenula je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske postupak za ocjenu suglasnosti odredbi Statuta Istarske županije s Ustavom Republike Hrvatske i sa zakonom.

Ustavni sud je tako, primjerice, ukinuo odredbu čl. 23. Statuta o zaštiti istrijanstva
budući da takva norma kojom se posebno štiti regionalna pripadnost,
nije u suglasnosti s odredbama čl. 14. i 15. Ustava. Prema odredbama čl. 14.
Ustava građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode, neovisno o njihovoj
rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom
ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom
položaju ili drugim osobinama. Time su svi pred zakonom jednaki. Ustav pak
u čl. 15. jamči ravnopravnost i slobodu izražavanja narodnosne pripadnosti pripadnicima svih naroda i manjina. “Ta se ustavna jamstva ne mogu drugim
propisima uređivati na drugačiji način, ni sužavati, a niti proširivati.” (Odluka
Ustavnog suda RH, Službene novine ZI, 1995., str. 103.)

Ukinuta je i odredba čl. 29. Statuta prema kojoj se priznaje Talijanska unija kao
jedini predstavnik pripadnika talijanske nacionalne zajednice. “Ostvarivanje i
zaštita nacionalnih prava manjina u nadležnosti je Republike Hrvatske i ona
to uređuje zakonima (članak 83. stavak 1. Ustava). Stoga je nesuglasno Ustavu
i zakonu ta pitanja uređivati statutom županije. Prema čanku 43. Ustava svim
građanima Republike Hrvatske pa tako i građanima talijanske nacionalnosti,
jamči se pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja
za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga
uvjerenja i ciljeve.” (Odluka Ustavnog suda, op. cit., str. 104.) Građani stoga
mogu slobodno osnivati političke stranke, sindikate i druge organizacije. I pripadnici
talijanske nacionalne zajednice imaju zato mogućnost da slobodno izaberu
svog predstavnika, odnosno “odrede organizacijske oblike svojega djelovanja”,
Ukidanjem Čl. 29. Statuta ne dovodi se “u pitanje opstojnost i pravni subjektivitet Talijanske unije.. .Odredba je ukinuta samo stoga što se njome krši
Ustav te ograničavaju zajamčena ustavna prava iz članka 43. Ustava svih hrvatskih
građana talijanske nacionalnosti na cijelom državnom području Republike
Hrvatske.” (Odluka Ustavnog suda, op. cit., str. 104.)

Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i na trojednome jedinstvu istarskoga teritorija vodi prema posebnomu statusu Istra regija u Europi regija.

Transgraničnost koju zagovara IDS u svome političkom djelovanju, ideju o stvaranju regionalnoga parlamenta Istre i naglašavanje istrijanstva, kao nositelja regionalnoga identiteta svih stanovnika Istre, u zamjenu za hrvatsku nacionalnu pripadnost, znak je poremećena sustava vrijednosti regionalne stranke i njene  neusklađenosti s državnim ustrojstvom Republike Hrvatske.

Deklaracija o Euroregiji Istri, koja obuhvaća i općine iz Slovenije i Italije neslavno je propala zahvaljujući Slovencima, koji su takvu ideju prepoznali kao ugrožavanje suvereniteta i integriteta Republike Slovenije.

U svome političkom djelovanju IDS zagovara transgraničnost, ideju o stvaranju regionalnog parlamenta Istre i Istre regije u Europi regija. Novi Istarski sabor, zamišljen po IDS-u, predstavljao bi institucionalizirano političko tijelo sastavljeno od Hrvata, Slovenaca i Talijana (kao nekada u Istarskom saboru) koji bi predstavljali geografsku Istru iz triju država, zamišljenu Euroregiju Istru. Pokušaji su to stvaranja transregionalne vlade i donošenja adekvatnih programa i zaključaka u smislu legaliziranja takvih težnji. IDS-ov projekt Istra regija u Europi regija, tj. stvaranje zajedničke regije s nadnacionalnim institucijama koje politički djeluju u trima državama nije uspio. U Brtonigli je u lipnju 1995. pod pokroviteljstvom Vijeća Europe održan seminar o Lokalnoj samoupravi i prekograničnoj suradnji na kojoj su razjašnjeni neki važni aspekti glede istarske prekogranične regije. Time je projekt Euroregije Istre, neovisno o predloženim prijedlogom modela u šest točaka koji je iznijela tadašnja istarska podžupanica Loredana Bogliun-Debeljuh, postao definitivno nerealiziran projekt i prošlost u kontekstu političkih ciljeva IDS-a.

No svakako treba imati na umu da IDS nije Deklaracije stavio izvan snage, one i dalje obvezuju sve članove IDS-a svim institucijama političkog sustava i u javnom životu.

IDS i Talijanska manjina

Talijanizacija se uspješno provodi. Imena ulica, trgova, gradova, toponima itd. su potalijančena, talijanske zastave se svakodnevno vijore na mjestima na kojima im uopće nije mjesto.

Kino Zagreb u Puli se danas zove kino Valli po talijanskoj glumici Alidi Valli, koja je glumila i u promidžbenim fašističkim filmovima i koja je navodno bila priležnica njihovog Ducea!? Zbog čega? Zar zbog manjinskih ‘prava’? Gospodin Radin bi, ako ima imalo samo poštovanja, ljudske i nacionalne tolerantnosti, morao znati gdje je granica kada se treba stati sa traženjima takvih ‘prava’ za Talijane u Istri, koja istovremeno znače oduzimanje i/ili ukidanje temeljnih nacionalnih i ljudskih prava drugima, u ovom konkretnom slučaju prije svega nas Hrvata!

Uvedena je zabrana zapošljavanja ako se ne zna strani (talijanski) jezik, političke funkcije se dodjeljuju po nacionalnoj osnovi (talijanski dogradonačelnici, vijećnici…), fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno sa predstavnicima talijanske zajednice i gradskih vlasti ( dolazak Ginafranca Finija u Pulu na poziv Furia Radina 2010 godine), zabrana govorenja materinjim hrvatskim jezikom u talijanskim školama (npr. u osnovnoj talijanskoj školi u Puli gdje nastavnici galame na djecu «Non parlate Croato!!!»),  –primjera je bezbroj, samo nema nasilja i sve je po zakonu. Talijanizacija  koju provodi IDS, ravna je prisilnoj talijanizaciji između dva svjetska rata, samo bez nasilnih metoda,  vrlo lukavo, a istovremeno se u svakoj prigodi favorizira talijanski jezik.

IDS je talijanizirao Istru

Istarsku županiju čine jedinice lokalne samouprave: 10 gradova i 31 općina.

Od 10 gradova 7 gradova je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika , a 3 su jednojezična -hrvatskog jezika.

Od 31 općine 12 je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika , a 19 jednojezično, hrvatskog jezika.

Ukupan broj stanovnika IŽ;  208.055 što čini 4,85 % stanovništva Republike Hrvatske

  • Hrvati  142 173 ( 68,33%)
  • Talijani  12 543 ( 6,03%)

Od ukupnog stanovnišva Istre 208 055, dvojezičnošću je obuhvaćeno 139 553, a hrvatskim jezikom 66 733 stanovnika

Iz navedenih podataka prema popisu stanovništva 2011 godine IDS je svojom politikom talijanizirao Istarsku Županiju, jer je 67 % stanovnika obuhvaćeno dvojezičnošću. Hrvatskim jezikom ostalo je obuhvaćeno samo 33% stanovnika Istre.

Zbog 12 543 pripadnika talijanske manjine ili samo 6,03 %, u Istri, a na nacionalnoj razini  0,42%, dvojezičnošću je obuhvaćeno 67 % stanovništva Istre! Ako je ukupno hrvatsko stanovništvo Istre 142 173 ili 68,44% , to je talijanizacija hrvatskog stanovništva u Istri!

IDS kao arhitekta novog istrijanskog identiteta , djeluje sa svrhom daljega rastakanja svijesti o pripadnosti većinskoga naroda, stvaranja privida o etničkom prostoru Istre drukčijem od onoga u zbilji. Pokazuje se visoki stupanj nesnošljivosti dijela lokalnih moćnika prema onima koji su drugi i drugačiji. Zato se postavlja pitanje: zar je još moguće birokratsko nasilje nad bilo kojim fenomenom bića i kulture nekog naroda, djelovanje suprotno načelima jednakosti svih ljudi i ravnopravnosti njihovih jezika…

Na kraju svog intervjua u Glasu Istre, Furio Radin još kaže;

“Vaš model autonomije s vremenom ne bi vodio u secesiju i odcjepljenje Istre?

– U Europi nema promjena granice i treba doći do Sjedinjenih Europskih Država s jednom centralnom bankom i valutom, s jednim federalnim parlamentom, jednom ekonomskom politikom jer će nas u protivnom veliki sa svih strana pojesti. Buduća Europa treba biti noćna mora svakog suverenista i nacionalista.

– Koliko je to realno?

– Iz današnjeg ugla gledišta, realnija je suprotna pozicija, odnosno jačanje suverenizma. Ali na kraju, u nekoj budućnosti, Sjedinjene Europske Države imati će svoju šansu, jer za njih postoje svi mogući razlozi i interesi. Mislim na naše, europske interese.

– A Istra s fiskalnom autonomijom?

– Istra s fiskalnom i funkcionalnom autonomiju ima istu sudbinu kao federalizacija Europe. U nekoj budućnosti će saživjeti, uz prethodnu napomenu da bi prethodno takvo pitanje morao napokon netko postaviti.”

Eto i sam Radin je  javno priznao da sa autonomijom, ne želi Istru u Hrvatskoj, a to zamagljuje  sa nekom idejom Sjedinjenih Europskih država, međutim svjestan je da se pored hrvatskog naroda, koji se u krvavom, nametnutom ratu od strane Srbije i JNA, obranio i stvorio svoju državu, takva ideja u skoroj budućnosti neće ostvariti. 

Srpska nacionalna manjina

Prof. dr. Milorad Pupovac, predsjednik  Samostalne demokratske srpske stranke SDSS, zastupnik u Hrvatskom Saboru kao predstavnik srpske nacionalne manjine, hrvatski je državljanin!

Time što je državljanin Republike Hrvatske, sve je rečeno! Zna se kako treba ponašati po Ustavu RH , jedan državljanin i pripadnik nacionalne manjine čiji je udio u ukupnom broju stanovnika od 4 284 889, iznosi 186 633 ili 4,36% po zadnjem popisu stanovništva 2011. godine.

Međutim djelovanje Milorada Pupovca kao eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj odvija se u nekoliko pravaca medijsko- propagandnog rata, kao nastavka izgubljenog  rata u Hrvatskoj.

Činjenice su jasne, mada ih Srbija izokreće, zamagljuje i lažira. Raspadom Jugoslavije u kojoj je Srbija bila majorizirana, jer su Srbi bili većinski zastupljeni u svim državnim institucijama, u vojsci, policiji, državnom aparatu, Srbija je izgubila bilo kakvu mogućnost ka stvaranju Velike Srbije, pa se okrenula osvajačkim ratnim putem tu svoju mitomansku ideju ostvariti. Srpski je narod tijekom 70-godišnje komunističko-medijske propagande uz potporu Srpske Pravoslavne crkve, idoktriniran protiv Hrvata kao svojih najvećih neprijatelja. Potkrepljujući to gomilanjem i falsificiranjem žrtava iz 2.svjetskog rata, preko logora jasenovac, preko NDH, kao izvor svih zala za Srbe, formirali su predodžbu o ugroženosti Srba, što je rezultiralo velikom mržnjom, a kao posljedica te mržnje ostali su strašni i nepojmljivi zločini koji su Srbi počinili u Hrvatskoj i BIH tijekom ratova 1991-1995. Evo kakav učinak imaju medijsko-propagandni ratovi;

  • Jedan od pravaca ovog rata je difamiranje i etiketiranje hrvatskog naroda, hrvatske države, etiketiranje hrvatske borbe za državnu, narodnu i jezičnu samostalnost i samobitnost, zatim negiranje hrvatskog naroda i hrvatskog jezika,posebno  u medijima , preko Novosti, izrugivanje hrvatskim vojnim uspjesima, kulturnim dosezima, jezičnom osamostaljivanju, napadanje svakog kulturološkog i svakog drugog udaljavanja od Srbije, sijanje mržnje među Hrvatima temeljem zemljopisnog podrijetla, podvajanje Hrvata, preuveličavanje zločina u ratu počinjenih sa hrvatske strane, omalovažavanje, prešućivanje i sakrivanje srpskih zločina nad Hrvatima i Hrvatskoj odanim manjinama. Omalovažavaju se hrvatski vojni uspjesi, prikazuje ih se kao zločinačke akcije, a ne kao legitimno pravo naroda na oslobođenje od okupacije.
  • Drugi je pravac da se  tom informacijskom ratu prikazuje kao neku ultranacionalističku retoriku, “otvaranje starih rana”, “neokretanje budućnosti”. Informiranost hrvatskih građana o pojedinim masovnim grobnicama je nikakva, jedini izuzetak je Ovčara, a o ostalima znatno slabija. Medijski se omalovažava ili vrlo slabo pokriva sjećanje na hrvatske žrtve, tako da svaki pokušaj dostojanstvenog obilježavanja sjećanja na svoje nedužne civilne žrtve kao što primjerice država Izrael dostojno obilježava spomen na žrtve svog naroda u holokaustu, završava samo kao jednominutna vijest. Ogromnu ulogu u tom medijsko-propagandnom ratu ima i HRT, koja je neprikriveno, otvoreno proyugo i prosrpski orijentirana! HRT kao državna, odnosno javna medijska kuća, koju gleda najviše hrvatskih građana, trebala bi djelovati edukativno, jasno i nedvojbeno prikazivati istinu o Domovinskom ratu kao agresiji Srbije i JNA na Hrvatsku. Nema tu mjesta nikakvom prikrivanju i neobjavljivanju tih jasnih činjenica, jer je HRT hrvatska radiotelevizija, koju plaćamo svi mi hrvatski građani, a ne građani nepostojeće Jugoslavije i Srbije. Stoga vodstvo Hrt-a pod hitno mjenjati uređivačku politiku i usmjeriti je na hrvatski kolosjek.
  • Treći vid specijalnog rata  je kulturološki film da o hrvatskom gradu mučeniku – Vukovaru nije snimio hrvatski filmski umjetnik, nego je čast spasio inozemac koji je snimio takvi film. Hrvatsko gledateljstvo praktično nije imalo poštenu prigodu upoznati se s tim filmom, a brojni i danas ne znaju da taj igrani film, u kojem igraju poznati hollywoodski glumci postoji, dok se pamfletistički filmovi patetično niske umjetničke kvalitete, čijem je snimanju jedina svrha bila ocrniti hrvatske postrojbe i hrvatsku borbu za samostalnost, prikazuje kao vrhunska djela, i ustrajno ih prikazuje u udarnim terminima na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, iako je hrvatsko gledateljstvo višestruko pokazalo da ih uopće ne zanimaju ti filmovi (nikakva gledanost u kinima).U tom je pravcu i nagrađivanje filma na Pulskom filmskom festivalu  za najbolji hrvatski dugometražni film  filmu Dnevnik Diane Budisavljević, redateljice Dane Budisavljević.
    „Za izvrsno ispričanu istinitu, kompleksnu i osjećajnu priču sa velikom dozom dostojanstva i snage i uspješnom kombinacijom igranog, dokumentarnog i arhivskog dijela.“ čija je uloga u 2.svjetskom ratu bila diskutabilna, a film o Domovinskom ratu, General, redatelja  Antuna Vrdoljaka nije dobio nijednu nagradu, a ima izrazito veliku gledanost u kinima.
  • Kao ogledni primjer je film„Petnaest minuta – Masakr u Dvoru“  u dansko-hrvatskoj koprodukciji, koji je nakon premijere na Sarajevskom filmskom festivalu, prikazan na festivalima i televizijama diljem svijeta .

    Nakon što je film vidio na RTS-u, branitelj Ivica Pandža podnio je kaznenu prijavu, smatrajući kako je paradoksalno da Hrvatska sufinancira film u kojem su autori iskrivili činjenice i za masakr u dvoru na Uni optužili hrvatsku vojsku. Međutim film se prikazivao diljem svijeta, šteta po ugled HV-a i Hrvatske je učinjena i to sa tom očitom namjerom, a što je još najgore, sve financirano sa hrvatskim novcem.

    Po tim primjerima  vidljivo je kako u državnim institucijama imamo anti hrvatski kadar, koji neprestano podriva ugled RH i blati je po svijetu.

    Otvorena i smišljena akcija u optuživanju RH za ratne zločine, koje je počinila srpska strana i to što je najgore, od Hrvatskih institucija, koje bi trebale takve manipulatorske i zlonamjerne filmske uratke sprečavati , a ne u njima aktivno sudjelovati!

Poseban je problem skrivanja informacijâ o pobijenim hrvatskim obiteljima. Hrvatska javnost uopće nije upoznata ni s jednim slučajem pobijenih hrvatskih obitelji na području pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba, ali je neprestano bombardirana sa slučajem obitelji ZEC!  Isto tako , slučaj Zec se neprestano ponavlja i medijski zlorabi, a da se u isto vrijeme ne navodi broj poginule djece kao posljedice granatiranja i bombardiranja hrvatskih gradova i sela od strane JNA i Srbije! Zasluge za to imaju “sluganski krugovi u hrvatskoj političkoj eliti, brojne licemjerne nevladine udruge dvostrukih mjerila, nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski moćnici”.

A  primjere  ne treba tražiti, oni se sami  jave. Tako je Dokumenta odmah nakon proslave Oluje, javno zatražila da MUP, podigne optužnicu protiv M P Thompsona. Sa kojim pravom? Koji su oni uopće faktor u javnosti? Samo-proglašena Dokumenta i Vesna Terešelić koja se stvorila niodkuda i koja izigrava  neku “savjest Hrvatske”, instalirana od Ive Josipovića da pljuje i optužuje Hrvatsku, sve u smislu Memoranduma SANU 2.

Međutim Milorad Pupovac i SDSS ne drže se i ne poštuju Ustav RH, i po tom pitanju bi DORH trebao postupati i sankcionirati!

Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović ne drže se i ne poštuju temeljnu odredbu Ustava RH, jer ne poštuju Domovinski rat, već su se pozivali na Erdutski sporazum i osnivanje Zajednice Srba, kao nekog vida autonomije.

Donošenjem Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina 13.prosinca 2002.godine nije više bilo potrebe pozivati se na Erdutskim sporazumom.

Prema podatcima koje su vojni sudovi, županijski sudovi i županijska državna odvjetništva dostavljali Ministarstvu pravosuđa u vremenu važenja i primjene sva tri zakona o općem oprostu od 26. rujna 1992. do kraja prosinca 2005., opći oprost dobila je 21.641 osoba. Najveći broj oprosta – 13.575, odnosio se na hrvatsko Podunavlje, rekao je Sergej Abramov, glasnogovornik Ministarstva pravosuđa.

http://www.glas-slavonije.hr/227842/1/Abolirana-21641-osoba-koja-je-pocinila-kazneno-djelo-uratu

Vojislav Stanimirović izjavio je ‘Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat’, 

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-srpski-skolarci-u-hrvatskim-skolama-uce-o-domovinskom-ratu-20130613

I to Vojislav Stanimirović izjavljuje bez ikakvih posljedica!!! Izričito kršenje Ustava RH, jer nikakav građanski rat nije bio u Hrvatskoj, već brutalna agresija JNA i četnika, koji su iz Srbije dolazili ratovati na teritorij Hrvatske. Pitam Vojislava Stanimirovića kakav je to građanski rat, kada su tenkovi iz Beograda išli u napad na Vukovar ,praćeni cvijećem od strane stanovnika Srbije, na hrvatski teritorij?

Milorad Pupovac kao zastupnik Hrvatskog Sabora ne bi  nikako smio biti nazočan u Srbiji na njihovom obilježavanju Oluje.Njemu je kao hrvatskom državljaninu i saborskom zastupniku  mjesto u Kninu, koliko god se to njemu ne dopada.

Nikada Milorad Pupovac kao zastupnik u hrvatskom Saboru nije spomenuo hrvatske žrtve i patnje hrvatskog naroda koje su Srbi izazvali.
Nikada nije pokazao empatiju ni za svoje sunarodnjake koji žive bez tekuće vode i električnog priključka.
Kakav je to čovjek koji ulupa 3, 9 milijuna kuna godišnje u ono smeće od Novosti koje samo huškaju na mržnju, umjesto da pomogne svoje sunarodnjake?
I onda nakon onakvih huškačkih i provokativnih članaka kada se dogode incidenti, onda su Srbi ugroženi???
A zašto niti jedna druga manjina od njih više od 20 nije ugrožena , već samo Srbi?

I još nešto, nikada Milorad Pupovac ne postavlja  pitanje tko je izazvao te strašne posljedice rata, tko je pokazao dobru volju i oprost u cilju suživota i mira? 

 

Ne izjašnjava se o huškačkom, agresivnom i opasnom po mir, govoru Predsjednika Srbije kojem je više šuta  nazočio  u kojem on Hrvatsku ,čiji je Pupovac  državljanin blati i uspoređuje sa Hitlerovom Njemačkom?

A i kako će kada i sam uspoređuje Republiku Hrvatsku čiji je državljanin, saborski zastupnik i koalicijski partner u Vladi sa NDH??? Pa time i sam sebe optužuje!!! Eto do kojeg apsurda je sam sebe doveo! Zar to sam ne uviđa?

Sa svim tim  smicalicama odgovor je jednostavan;  Srbi, sa hrvatskog prostora počeli su balvan-revoluciju, pobunili  se, pristali su da budu upregnuti u Miloševićev projekat Velike Srbije, a Hrvati su bili ti koji su im  pružili opći oprost u mirnoj reinegraciji hrvatskog Podunavlja, donijeli Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, ali to sve njima nije dosta, jer oni ne pristaju biti nacionalna manjina, već konstitutivan narod, a sve u cilju neke nove “Velike Srbije na ovim prostorima”, naravno opet na uštrb Hrvata.

“nadam se da naši sugrađani Hrvati razumiju kako obilježavanje “Oluje” bez svijesti o progonstvu preko 200.000 Srba i s proslavama kao što je bila ovogodišnja u Glini (mjestu historijskog pogroma Srba u mjesnoj crkvi i okolici 1941. godine), u kojoj se gledao i slušao sramotni i strašni pozdrav “Za dom – Spremni!” ne može biti nikako tolerirano”

Ma vidi molim te kako se g. Milorad Pupovac postavlja ultimativno, ” ne može biti nikako tolerirano” E itekako može i mora!

Može i mora Milorad Pupovac, jer su hrvatski branitelji sa tim pokličem ginuli i obranili Republiku Hrvatsku upravo od velikosrpske, četničke i JNA agresije!

Mora biti tolerirano iz jednostavnog razloga što 200 000 ljudi nije protjerano iz Hrvatske! Nije protjerano ,već je naređeno od strane Mile Mrkšića da se “celokupno civilno stanovništvo povuče”Same vlasti su naredile srpskom narodu da se povlači i još su ga njihovi tenkovi u povlačenju nemilosrdno gazili. Sam Slobodan Milošević rekao je da su srpski vojnici ” bježali kao zečevi”

Dosta G. Pupovac sa vašim izvoljevanjem ! Živite mnogo bolje nego većina Hrvata i to na naš račun ,obilato financirani iz Proračuna RH i nikada vam nije dosta. To je po onoj narodnoj „pružiš mali prst i odmah ti zgrabe cijelu ruku“  Hrvatska vam je pružila  ruku u vidu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i to je sve što u Hrvatskoj imate pravo!

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina sve je definirano !, Vi ste Milorad Pupovac u Hrvatskoj nacionalna manjina koja u postocima iznosi samo 4,36% od ukupnog sastava stanovništva ,samo 4,36%!

Iz ovih primjera proizlazi da su Pupovac i Radin destabilizirajući faktor u Republici Hrvatskoj, koji neprestano podrivaju  suverenitet i integritet RH i koji svojom medijsko- huškačkom djelatnošću i  retorikom provociraju nezadovoljstvo, nemir i već otrcanu i sveopće  poznatu ugroženost!