Znanjem protiv neznanja, ili postoji li fašizam i antifašizam?


Škoro: ‘U Hrvatskoj treba biti Dan antifašističke borbe, zar ćemo se dičiti nečim drugim’

Renato Bareta nisam imala vremena odgovoriti na vaš komentar, pa vam zbog javnog interesa ipak odgovaram. Odgovorila sam prof. Matku Marušiću na njegov tekst objavljen na Kamenjaru” „Što je jugoslavenski ‘antifašizam’ i tko je i kako u njemu sudjelovao? „prof. Matko Marušić, ali Kamenjar nije objavio ,moj odgovor, no objavili su ga drugi portali, od Braniteljskog, Dragovoljca, Hrvatskog fokusa i dr.

Lili Benčik podučila prof. Matka Marušića povijesti:Odgovor na tekst prof.Matka Marušića-„Što je jugoslavenski ‘antifašizam’ i tko je i kako u njemu sudjelovao?

Evo vašeg komentara napisanog arogantno sa namjerom da me ponizite, a pokazao ste elementarno nepoznavanje nastanka fašizma , antifašizma i hrvatske povijesti. I još posprdno napišete bez ikakva dokaza ; “Vidim po vašoj retorici i razmišljanju da ste imali peticu iz marksizma i vjerojatno partijsku knjižicu.”

E pa Renato Goreta, ja jesam provela više od pola života u komunizmu, ali imam više znanja i saznanja no što ste vi pokazao!

Evo vašeg komentara;

“Antifašizam je isključivo komunistički izum. Berlinski zid se službeno zvao u zemljama Istočnog bloka i SSSR-u “Antifašistički zid”. Komunisti su imali posebnog razloga da Drugi svjetski rat poistovjete s antifašizmom zato što je njima posebno bilo u interesu da se fašizam nikada ne vrati, budući da je primarna svrha fašizma suzbijanje socijalističkih ideja silom i progon njihovih zagovaratelja. Ali to je isključivo njihova propaganda koja nema veze s povijesnim činjenicama, a nevjerojatno je da Hrvatska i danas ponavlja tu istu propagandu.

Antifašizam se danas nigdje više u svijetu, osim u Rusiji, Bjelorusiji i nekim zemljama Balkana, ne poistovjećuje s borbom protiv Hitlera i njegovih saveznika u Drugom svjetskom ratu. To ne znači ni da je zapad “fašistički”, kao niti da trebamo imati bilo kakvo pozitivno mišljenje o fašizmu. Nitko normalan nema pozitivno mišljenje o bilo kojem totalitarizmu, pa tako ni o fašizmu. To samo znači da smo mi u Hrvatskoj žrtve dugogodišnje indoktrinacije koja se još uvijek provodi. Hrvati na ovaj način i dalje slijepo čuvaju tekovine socijalističke revolucije, a antifašizam je jedna od njih.

Vidim po vašoj retorici i razmišljanju da ste imali peticu iz marksizma i vjerojatno partijsku knjižicu.”

Kao što sam odgovorila prof. Marušiću .odgovaram i vama, jer nije  točno da “”Antifašizam je isključivo komunistički izum. antifašizam nema veze s povijesnim činjenicama” Očito je da nemate pojma o povijesnim činjenicama nastanka fašizma i antifašizma.

https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com/2019/09/06/odgovor-na-tekststo-je-jugoslavenski-antifasizam-i-tko-je-i-kako-u-njemu-sudjelovao-prof-matko-marusic/

Fašizam kao pojam dolazi od tal. fascismo, odnosno od fascio: svežanj, snop – fasces: snop pruća sa sjekirom, koji je u antičkom Rimu bio simbol državnih dužnosnika.

Benito Mussolini osnovao je paramilitarnu organizaciju pod imenom Fasci Italiani di Combattimento 23. ožujka 1919. godine. Mussolini je svoju političku karijeru započeo kao političar socijalističkog svjetonazora. Međutim 1921. godine pretvorio je pokret u stranku {Partito Nazionale Fascista), te se u programu iz iste godine odrekao većine ljevičarskih ideja. Proglasio je nepovrjedivost privatnog vlasništva, odustao od zahtjeva za konfiskacijom crkvene imovine, modificirao viziju korporativnog sustava, najavio opsežan program javnih radova i socijalno, radničko zakonodavstvo.

Fašisti odmah po dolasku na vlast mijenjaju zakone i uvode strogu cenzuru. Uklanjanjem svih drugih političkih opcija započinje fašistička diktatura uz pomoć squadrista koji su bili fašistička paravojska, većinom iz ruralnih područja, a djelovali su od 1918-1924 godine.

Istra (osim dijela općine Kastav), Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, grad Zadar, otoci Cres i Lošinj, Lastovo i Palagruža, te Slobodna Država Rijeka, pripali su Italiji Rapalskim ugovorom koji su potpisale Kraljevina Italija i Kraljevina SHS 12.studenog 1920.godine.

Međutim talijanski squadristi ušli su u Istru odmah nakon završetka 1.svjetskog rata. U noći sa 31.listopada, na 1.studeni 1918.godine, u pulski zaljev gdje je bila usidrena  tek mjesec dana, hrvatska mornarica, malom podmornicom ušla su dva talijanska diverzanta i postavila podvodne mine kojima su potopila admiralski brod Viribus Unitis sa oko 400 mornara, većinom Hrvata i zapovjednikom admiralom Janko Vuković Potkapelskim. Tada su ušli i odredi squadrista u Istru znači dvije godine prije formalnog potpisa Rapallskog ugovora.

Kao reakcija na neprestani teror squadrista koji su upadali u istarska sela i maltretirali seljake prva je pobuna u Europi protiv fašizma bila Proštinska buna. Na Proštini, kraju malih istarskih raštrkanih sela, 20-tak kilometara od Pule, Ante Ciliga je od veljače do travnja 1921. godine bio na čelu ustanka , Proštinska buna izbila je protiv nasilja talijanskih squadrista, dobrovoljnih fašističkih odreda , koji su dolazili iz Marčane, upadali u mirna sela i maltretirali seosko stanovništvo. Gotovo u isto vrijeme pobunili su se i rudari iz Labinskog rudnika, pa je Ante Ciliga sudjelovao i u pobuni raških rudara i u osnivanju Labinske Republike. Prvi je ustao protiv fašizma u Europi, što se ne spominje, jer je kao humanist nepoćudan svima koji su zaprljali svoje ruke. Postrojbe regularne talijanske vojske i policije s 400-tinjak pripadnika, te sa 100-tinjak članova fašističkih squadri upale su u proštinska sela 5. travnja 1921. i slomile otpor tamošnjih tristotinjak slabo naoružanih seljaka. Fašisti su spalili selo Šegotiće , Ciliginu rodnu kuću, te još nekoliko kuća u ostalim selima. Od 400 osoba privedenih u pulski istražni zatvor, protiv 12-orice je pokrenut kazneni postupak, ali su odlukom talijanske vlade amnestirani i oslobođeni daljnjega sudskoga progona. To sam čula iz prve ruke, jer mi je moj Nono pričao!

Malo ili nikako ne spominju se žrtve koje su podnijeli Istarski rodoljubi, pravi, jedini istinski borci protiv talijanskog fašizma u Istri, jedini pravi antifašisti Ti su istarski rodoljubi , narodnjaci bili proganjani, zatvarani i mučeni od talijanskih fašista, da bi na kraju postali žrtve komunista koji su došli u Istru i u razdoblju od 1943-1947, sve ih likvidirali ili pobacali u jame, da im ne budu smetnja ,kada osvoje vlast.

O tome sam pisala i na ovom portalu https://kamenjar.com/fojbe-istri-hrvatske-zrtve-koje-nitko-ne-spominje/

Istarski narodnjaci -kršćanski antifašisti,  bili su ugledni istarski seljaci ,koji su imali veliki utjecaj i ugled u narodu, istarski intelektualci i građani te istarski narodni svećenici.

Među svećenicima isticali su se Božo Milanović, Zvonimir Brumnić, Josip Pavlišić, Srećko Štifanić, Bl. Miroslav Bulešić i mnogi drugi. Istarski rodoljubi, kako su se nazivali, nisu bili dio Komunističke partije. Komunistička partija, nije djelovala u Istri do 1943 godine. Za njeno djelovanje prije 1943 godine u Istri nema nikakvih dokaza ni pisanih dokumenata. Do tada titovih partizana nije bilo u Istri!

Nakon kapitulacije Italije 8.rujna 1943.godine istarski su se rodoljubi sami organizirali i pružili otpor talijanskim fašistima. Pod oružjem  je bilo oko 6 tisuća ljudi.

Vodstvo KPH nije ni znalo što se u Istri događa. U Pazinu se 13. rujna 1943.godine nakon kapitulacije Italije, sastao Odbor sastavljen od istarskih seljaka-narodnjaka, radnika, svećenika, građana i istarskih Talijana i prihvatio Proglas tzv. Pazinske odluke o priključenju Istre Hrvatskoj

“U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest, dokazao je svima i svakom da je Istra Hrvatska zemlja i da će Hrvatska i ostati….. Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje s ostalom našom hrvatskom braćom…”

U razdoblju Talijanske fašističke vladavine između dva rata, Istarski svećenici djelili su sudbinu svoga naroda. Mnogi su bili proganjani , zatvarani, mučeni , napajani ricinusovim uljem i odvođeni u Italiju u kaznionice i logore.

Poslije Rapallskog ugovora Istra je pod talijanskom upravom, a nakon Mussolinijeva dolaska na vlast, uspostavlja se i fašistička vlast, nastupili su  crni dani za Istru. Proganjana je i kontrolirana istarska inteligencija, uvedene su talijanske škole i uredi. Nove su vlasti stvarale i provodile etnički čistu talijansku državu. Od dr. sc. Stjepana Trogrlića preuzela sam podatke o Istri: ‘Diplomatska borba mons. Bože Milanovića za hrvatsku – Istru ‘ (vidi: ‘Glas Koncila’ 2. siječnja 2011. godine do 30. siječnja 2011. godine – 5 nastavaka).

Zatvorene su sve hrvatske škole,učitelji protjerani , a iz Italije dovedeni talijanski učitelji. Zatvorene su sve čitaonice,zapaljeni hrvatski domovi u Puli i Trstu, ukinute sve novine na hrvatskom i slovenskom jeziku. Promjenjena su i talijanizirana sva hrvatska imena i prezimena ,toponimi ,pa čak i nazivi na grobljima. Po svemu navedenom talijanske su vlasti sistematski htjele uništiti svaki spomen imena hrvatskog. Proganjana je hrvatska inteligencija, a o ponižavanju se išlo tako daleko da se Hrvate nazivalo ” slavi -schiavi” Procjenjuje se da se tada iselilo 53 tisuće Hrvata iz Istre. To je bio 1.masovni egzodus Istrana. Talijani su doveli 29 tisuća Talijana i tako promjenili etnički sastav stanovništva. Kako su talijanske fašističke vlasti zatvorili hrvatske škole ,preostalo je narodu uzdati se u svoje svećenstvo ,koje je ostalo uz narod. Djelili su sudbinu svoga naroda. Mnogi su bili proganjani , zatvarani, mučeni , napajani ricinusovim uljem i odvođeni u Italiju u kaznionice i logore. Istarsko svećenstvo održalo je nacionalni identitet Hrvata u Istri

Nakon završetka ratnih operacija i ulaska Titovih partizana u Trst pitanje granice rješavali su Saveznici pa je tu presudnu ulogu imalo Istarsko svećenstvo predvođeno sa mons. Božom Milanovićem. Svećenici su predali Crkvene matične knjige i statističke podatke o strukturi stanovništva u Istri.

No ni prisvajanje zasluga istarskih narodnjaka i svećenika, nije bilo dovoljno komunistima, već su tada na scenu stupili komunistički, boljševički i unitaristički zadojeni komesari, na čiji poticaj narodnjaci i svećenici su morali nestati .

Ubijeni su, odnosno likvidirani i svi viđeni istarski narodnjaci, koji se nisu htjeli uključiti u KPJ, proganjani su svi neistomišljenici Komunističke partije Jugoslavije!

Milovan Antun (1907.-1945.) Otac našeg biskupa Ivana Milovana, kojeg je zbog Dajle papa Benedikt poslao u mirovinu.

Rođen je u selu Režanci, župa Svetvinčenat, zauzeti vjernik i ponosan narodnjak, otac mons. Ivana Milovana, biskupa porečkog i pulskog. U miru .Prijateljevao je s mnogim hrvatskim svećenicima te je bio širitelj hrvatskog katoličkog tiska za vrijeme fašističke okupacije, zbog čega je bio progonjen od fašista. Širenje katoličko tiska, napose Katoličkog zidnog kalendara 1944. koji je tiskao Božo Milanović, naići će na žestoku osudu partizanskog vodstva u Istri. Pojedini partizani su se željeli dočepati i dijela njegova bogatstva te je trebalo sve učiniti da se oslabi moć i utjecaj obitelji Milovan. Oznaši su 22. ožujka 1945. nasilno Antuna odveli iz kuće i ubili. Tijelo nije nikada pronađeno! Poslije je optužnica napisana za medije kako bi se ozloglasilo Antuna i opravdao partizanski zločin. Komunistička zlostavljanja obitelji Milovan nastavila su se i nakon rata.
Ostali poznatiji narodnjaci stradalnici
Pavao Krajša (1888.-1944.) iz Kringe
Klarić Marčelo (1897.-1945.) iz Buzeta
Legović Marko (1905.-1944.) iz Muntrilja
Levak Viktor (1905.-1945.) iz sela Levaki, župa Motovunski Novaki
Peteh Mate (1873.-1945.) iz Žminja

Bl. Miroslav Bulešić mučki je ubijen- zaklan i to pri dodjeli Svete Potvrde 24.kolovoza 1947.godine.Proglašen je blaženim 28.rujna 2013 godine na svečanosti u velebnoj pulskoj Areni.

Pored Miroslava Bulešića također je nestao i nije do danas pronađen svećenik talijanske narodnosti Francesco Bonifacio ,kojega su “narodni stražari” 11.rujna 1946 odveli u nepoznatom pravcu i od tada mu se gubi svaki trag!
Nemoguće je nabrojii sve hrvatske narodnjake koje su partizani likvidirali prije, za vrijeme rata kao i poslije rata. Ivan Grah – župnik u Ližnjanu, donosi stradanja i drugih narodnjaka po istarskim župama. Danas o ovim nevinim ljudima nitko ne govori, mada još u narodu postoje sjećanja što se događalo. Najveći nedostatak u istraživanju je nepostojanje pisane građe. Ono što i postoji je proizvod komunističkog režima. Kako godine prolaze umiru svjedoci i s njima istina!
http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/novosti/987-mucenici-i-zrtve-u-poreckoj-i-pulskoj-biskupiji.html

Pa sada Renato Bareta je li antifašizam tekovina socjalističke revolucije ili je reakcija običnih seljaka, narodnjaka kršćana i svećenstva na teror fašizma?

Zar ti ljudi, žrtve fašističkog terora i progona ne zaslužuju da ih se spominje? A borili su se za Hrvatsku, za održavanje svog hrvatskog jezika, tradicije i kulture, borili su se da sačuvaju identitet hrvatskog naroda u Istri. Jesu li oni kao stvarni istinski antifašisti, Katolici ” žrtve dugogodišnje indoktrinacije koja se još uvijek provodi. Hrvati na ovaj način i dalje slijepo čuvaju tekovine socijalističke revolucije, a antifašizam je jedna od njih.” Nisu Renato Bareta, jer ih je ta revolucija koštala glave. Kao pravi istinski antifašisti preživjeli su fašizam, ali nisu komunizam!

Eto vam vašeg ruganja, tko se kome treba narugati? Ne ja nemam potrebu , jer ja imam znanje a vi ste sam pokazao da nemate!


Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s