Kakav će biti postkoronovski svijet, kao novi početak za međunarodnu zajednicu ili uvod u ponovnu uspostavu državnog, nacionalnog i gospodarskog suvereniteta?


Svi mi razmišljamo ovako zarobljeni u karanteni, koliko će ta zaraza  trajati i kako će izgledati svijet nakon prolaska koronavirusa. Prema snimkama koje nam stižu iz Azije, izgleda da će nam biti sasvim normalno hodati, raditi i živjeti sa maskicama na licu. Bez njih vjerojatno se više neće moći, pa će ih morati proizvoditi i plasirati u trgovine poput svakodnevnog toalet papira.

Promijenili su  se odnosi među ljudima; elementarne katastrofe zbližavaju ljude, pokazuju njihovu empatiju prema starijima , bolesnima i nemoćnima. Vraćamo se prirodi i osnovnim vrijednostima življenja.

Evo kako vidi iz svoje perpektive postkoronovsko vrijeme dr. Darko Bekić , diplomat, vanjskopolitički savjetnik prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, povjesničar  i autor prve Povijesti hrvatske diplomacije.

”Ako hoćemo preživjeti, odmaknimo se jedan od drugog!” ???

U posljednjih četvrt stoljeća, u euroatlantskom prostoru tzv. zapadne civilizacije naglo se počelo urušavati liberalno društvo, vrijednosti i institucije kakve su bile izgrađene i razvijene – najviše pod utjecajem SAD-a – od Drugog sv.rata nadalje.
Umjesto njih, uoči napada na njujorške „tornjeve“, kapitalizam je dosegao posljednju fazu svoga razvoja: kao globalnog tržišta na kojem vladaju multinacionalne kompanije, najveće banke i spekulativni kapital u investicijskim fondovima. To je dovelo do potpunog ignoriranja klasične nacionalne države i napuštanja nacionalne ekonomije: industrijska proizvodnja iz euroatlantskog prostora počela se masovno premještati u Aziju i, nešto manje, u postkomunističku Istočnu Europu, tj. u zemlje s nižim nadnicama. Također, kapital se iz proizvodnje, počeo seliti u financijski sektor, pa je sektor financijskih „usluga“, bolje rečeno, spekulacija, postao glavni pokretač „razvoja“. Kao rezultat tog procesa, naglo se počela povećavati razlika u bogatstvu između malobrojne, poslovne i financijske elite i većinskog sloja građana: od malih i srednjih poduzetnika do radnika i farmera. Dok je još sredinom prošlog stoljeća bilo najnormalnije da obitelj srednjeg staleža – uključujući i radničku – živi od jedne, očeve plaće, danas je život gotovo nemoguć bez da rade oba roditelja, a poljoprivreda bez državne potpore je nezamisliva. Istini za volju, treba reći da su, zahvaljujući naglom razvoju Kine i drugih velikih azijskih zemalja – nakon što su stotine milijuna ljudi ušli na tržište rada i u proizvodni proces – pa makar s minimalnim nadnicama ili dječjim radom – glad i najveće siromaštvo, osim u nekim „džepovima“ Azije, Afrike i Latinske Amerike gotovo su iskorijenjeni.
Umjesto nekadašnje, neovisne „savjesti društva“, tisak i drugi javni mediji postali su vlasništvo multinacionalnih koncerna koje jedino zanima profit i, još više, vlastiti ili utjecaj spomenutih elita na društvene, političke i gospodarske procese. Nekad slobodni tisak i elektronički mediji pretvorili su se u širitelje tzv. “infotainment“-a, tj mješavine što bizarnijih i napuhanijih vijesti i jeftinog, zabavnog “Trivia-Trash“-a ali, što je još opasnije, i u širitelje „fake news“ i medijskih akcija tzv. “hibridnog ratovanja“ između sukobljenih sila ili/i interesnih skupina.

Tradicionalne vrijednosti judejsko-kršćanske civilizacije, zasnovane na obitelji, vjeri i domovini, proskribirane su kao konzervativne i zadrte, a sekularizacija, puna emancipacija LGBT zajednica i teror „političke korektnosti“ potpuno su se nametnuli kao “stupovi” nove – globalne civilizacije. Kao jedna od posljedica uspona te nove civilizacije, bila je i promjena ravnoteže snaga najvećih sila koja je 75 godina održavala svjetski mir. Najvažniji čimbenici, pri tome, bili su uspon Kine kao svjetske sile, obnovljeni velikoruski hegemonizam i propast strategije tzv. “Soft power“ Europske Unije, koja se svela na razjedinjenu, nedjelotvornu i ranjivu političku zajednicu. Ipak, najvažniji uzroci narušene globalne ravnoteže bilo je epohalno opadanje moći i utjecaja SAD-a što je rezultiralo teškim posljedicama za snagu i jedinstvo NATO-a. Kada svemu ovome dodamo i nekontroliranu ili, čak, instrumentaliziranu, novu „Seoba naroda“ prema Europi, pa i Sjevernoj Americi, slika aktualnog stanja svijeta je zaokružena.
Sve to pojačalo je pesimistična predviđanja da će se navedene geopolitičke promjene i konfliktni interesi najvećih sila morati završiti ratnim sukobom, najvjerojatnije, ograničenim nuklearnim ratom. Jedina korist od tog novog, hipotetičkog ograničenog vojnog sukoba bila bi u tomu da se suvremeni svijet „resetira“, da se omogući jedan novi početak za međunarodnu zajednicu.

Ali, što se dogodilo: u samo predvečerje takvog hipotetičkog vojnog sukoba, došlo je do pandemije koronavirusa. Njene gospodarske, društvene, pa i političke posljedice bit će, po svemu sudeći, gotovo jednake kao i posljedice nuklearnog rata, ako ne i veće i dugoročnije.
Grosso modo, već sada je evidentno da će najvažnija posljedica pandemije koronavirusa biti da se kotač povijesti – kao poslije propasti Rimskog carstva – pokrene unazad. Naime, protagonisti tradicionalnih zapadnih vrijednosti imat će sve argumente za tvrdnju da su upravo apsolutizacija profita, s jedne, i “građanskih sloboda” tj. individualizma, s druge strane, pogodovali širenju koronavirusa. U takvim okolnostima, naime, podfinancirane državne institucije i javni sektori obrazovanja i zdravstva, te sveprisutna korupcija i socijalna nepravda,  ali i nedisciplina „slobodnih“ građana, sustav vode izravno u – kolaps.
Riječju, umjesto ograničenog vojnog sukoba koji se do jučer činio kao jedina realna opcija u kriznim područjima sukoba interesa svjetskih sila (Južno kinesko more i arapski svijet od Sirije do Jemena), međunarodne odnose će, ponavljamo, bitno promijeniti pandemija koronavirusa. Srećom, korono-virusna katastrofa neće izazvati dugogodišnje zagađenje Zemljine atmosfere i tla tipa Černobil, niti golema fizička razaranja, kakvima smo svjedočili u Hirošimi, ali to ne znači da će postkoronski svijet biti “imun” na mogućnost izbijanja novih ratova. Već sada se vode oštri gospodarski, financijski i pro-pagandni ratovi, poput onog o navodnoj Trumpovoj ponudi da otkupi njemačku tvrtku koja radi na lijeku protiv koronavirusa ili međusobne optužbe SADS i Kine o tome tko je odgovoran za pandemiiju. Također, nisu bez izgleda ni masovni unutrašnji, čak i prevratnički nemiri tzv. ”prekarijata” u najrazvijenijim zemljama Zapada.
Temeljna konceptualna osnova “postkoronskog svijeta” kao negacije globalizma, izražena je u formulaciji: “Ako hoćemo preživjeti, odmaknimo se jedan od drugog!“. Na političkoj razini, to znači ponovnu uspostavu i učvršćivanje državnih granica, a u gospodarskom smislu, nadomještanje otvorenog, globalnog tržišta, krajnje specijalizacije i „brendiranja“ svakog proizvoda (čak i zemalja!), sa starom, dobro poznatom koncepcijom autarkičnog gospodarstva i „oslanjanja na vlastite snage“, tj. proizvodnjom svih roba, nasuprot tržišnoj logici, ali u cilju zadovoljavanja potreba vlastitog stanovništva i što manjoj ovisnosti o izvozu jednih a uvozu drugih roba. Zbog svega toga, u gospodarskoj sferi treba očekivati ponovno jačanje državnog intervencionizma, ili „Big Government”-a, tj. sve većih državnih potpora gospodarstvu, javnom sektoru, nezaposlenima itd. U tom sklopu, jedno od mogućih rješenja bit će povratak „out-sourcane“ proizvodnje iz nerazvijenih zemalja, puno veće oslanjanje na “rad od kuće” te, paradoksalno, obnova starih vještina i zanatstva, usporedo sa širenjem IT-tehnologije i umjetne inteligencije!
Svim ovim, još se jednom potvrđuje i to da su epohalni procesi po svom karakteru dijalektički, tj. da imaju svojih pozitivnih i negativnih strana, pa u postkoronskom svijetu, među ostalim, treba očekivati i neke nove ili obnovljene oblike društvenosti i zajedništva koji su u globaliziranom svijetu bili zaboravljeni. Njih daju naslutiti, primjerice, zajedničko pjevanje na balkonima talijanskih ulica, pljesak i masovna podrška građana hrvatskim liječnicima, solidarnost sa starijim susjedima, satelitske snimke pročišćene atmosfere u najvećim urbanim aglomeracijama itd. Treba vjerovati da će upravo ove, pomalo neočekivane, pozitivne posljedice pandemijske katastrofe prevladati one negativne i otvoriti novu stranicu povijesti čovječanstva.

Dr. Darko Bekić


One thought on “Kakav će biti postkoronovski svijet, kao novi početak za međunarodnu zajednicu ili uvod u ponovnu uspostavu državnog, nacionalnog i gospodarskog suvereniteta?

  1. Miyu Moriyama,1 Walter J. Hugentobler,2 and Akiko i1,3,4 Iwasak 1Department of Immunobiology, Yale University School of Medicine, New Haven, Connecticut 06520, USA; email: akiko.iwasaki@yale.edu

    2Institute of Primary Care, University of Zurich and University Hospital, Zurich, Switzerland CH-8091

    3Department of Molecular, Cellular, and Developmental Biology, Yale University, New Haven, Connecticut 06512, USA

    4Howard Hughes Medical Institute, Chevy Chase, Maryland 20815, USA

    Download PDF Supplemental Material Article Metrics PermissionsReprints Download Citation Citation Alerts Abstract The seasonal cycle of respiratory viral diseases has been widely recognized for thousands of years, as annual epidemics of the common cold and influenza disease hit the human population like clockwork in the winter season in temperate regions. Moreover, epidemics caused by viruses such as severe acute respiratory syndrome coronavirus (SARS-CoV) and the newly emerging SARS-CoV-2 occur during the winter months. The mechanisms underlying the seasonal nature of respiratory viral infections have been examined and debated for many years. The two major contributing factors are the changes in environmental parameters and human behavior. Studies have revealed the effect of temperature and humidity on respiratory virus stability and transmission rates. More recent research highlights the importance of the environmental factors, especially temperature and humidity, in modulating host intrinsic, innate, and adaptive immune responses to viral infections in the respiratory tract. Here we review evidence of how outdoor and indoor climates are linked to the seasonality of viral respiratory infections. We further discuss determinants of host response in the seasonality of respiratory viruses by highlighting recent studies in the field.

    Expected final online publication date for the Annual Review of Virology, Volume 7 is September 29, 2020. Please see http://www.annualreviews.org/page/journal/pubdates for revised estimates.We invite you to watch this special message here:

    tokic.stjepan718@gmail.com #cro#

    sri, 25. ožu 2020. u 02:54 HRVATSKE PRAVICE napisao je:

    > hrvatskepraviceblog posted: “Svi mi razmišljamo ovako zarobljeni u > karanteni, koliko će ta zaraza trajati i kako će izgledati svijet nakon > prolaska koronavirusa. Prema snimkama koje nam stižu iz Azije, izgleda da > će nam biti sasvim normalno hodati, raditi i živjeti sa maskicama na l” >

    Sviđa mi se

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s