Rade Šerbedžija, glumac koji Hrvatsku nije htio, ali koristi sve blagodati u Hrvatskoj! Čak i Brijune!


Rade Šerbedžija dobio nagradu za životno (ne)djelo Vladimir Nazor!?

Čime je to Rade Šerbedžija zadužio Hrvatsku državu da mu daje  na korištenje dio Otočja Brijuni za njegovo kazalište Ulysses i nagradu Vladimir Nazor?

O Radi Šerbedžiji napisano je mnogo tekstova, kritika i pohvala kao umjetniku. Međutim  čovjeku koji nikada, niti jednom riječi nije osudio velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, čovjeku koji nikada nije pokazao empatiju za stradanje hrvatskog naroda, čovjeku umjetniku koji nikada nije osudio razaranje Katoličkih crkava, knjižnica, škola, Vukovara…postavljam pitanje njemu i  hrvatskoj političkoj „eliti“ je li zaslužio da ga Hrvatska politika toliko časti?

Čime je zadužio državu Hrvatsku za 20 godina kazališta Ulysses na Brijunima?

Naime 2001 Mali Brijun i tvrđavu Minor tadašnji premijer Ivica Račan i lokalni IDS, koji je bio u koalicijskoj vladi Ivice Račana, dali  su na korištenje kazalištu Ulysses koje su  osnovali Rade Šerbedžija i  pisac Borislav Vujčić.  Postavljam pitanje čime je to Rade Šerbedžija zadužio Hrvatsku državu da mu  daje na korištenje taj dio Otočja za njegovo kazalište?

Duško Ljuština, intendant kazališta Ulysses na stalna pitanja javnosti o besplatnom korištenju resursa Brijuna kaže da:“ mi nigdje nemamo ništa besplatno. Svaki MORH-ov brod plaćamo – po satu vožnje, po satu čekanja, po lunch-paketima za vojnike. Točno specificirano, odobreno, naređeno, potpisano. Koristimo Krasnicu za glumce i tehniku, Baržu za prijevoz kamiona i eventualno vojne glisere kada treba nekog hitno prevesti u Pulu ili Fažanu. A i to apsolutno uvijek plaćamo“ O samom financiranju Kazališta :“ Za sada od države dobivamo otprilike 10% ukupnog budžeta, budući naša sezona košta između 2.800.000 i 3.500.000 kuna. Ostalo je magija – ulaznice, sponzori, Županija… Ne možemo se požaliti na suradnju s Istarskom županijom, ni s Općinom Fažana, ni s gradom Pulom, ni Rovinjem ni Umagom. Općenito, imamo posebne sporazume i s ostalim istarskim gradovima. Budući da su naše ulaznice, koje predstavljaju jednu trećinu našeg ukupnog budžeta,  vrlo skupe za ova vremena – one su 150 kuna – ti gradovi ih imaju po sto kuna, dok turističke zajednice potpomažu ovo kazalište i sufinanciraju…“

Šerbedžija Hrvatsku nije želio, njemu je bila draga Jugoslavija. Tadašnja je Jugoslavija njemu bila i država i domovina. Kada je počelo stvaranje samostalne države Hrvatske, Rade Šerbedžija se kao velikan hrvatskoga glumišta i kao hrvatski Srbin našao pred sudbinskom, hamletovskom dilemom. I on se opredijelio! Napustio je Hrvatsku i izjavio:

“Morao sam napustiti Hrvatsku, jer je ona napala moju državu Jugoslaviju”

Hrvatska je krivac, Hrvatska je ta koja je napala, njegovu Jugoslaviju!?

Molim? Čime, kada je bila razoružana? Naime, Ivica Račan dogovorio je sa JNA da preuzmu svo oružje Teritorijalne obrane! Kako? Nije postojala hrvatska vojska, JNA je imala nadzor i nad oružjem i nad ljudstvom!

Rade Šerbedžija je 6.studenog 2016 izjavio  za portal net hr.

”Bitange su zavadile naš narod, od njih se nije mogla spasiti divna Jugoslavija”

https://net.hr/hot/zvijezde/rade-serbedzija-bitange-su-zavadile-nas-narod-od-njih-se-nije-mogla-spasiti-divna-jugoslavija-908b9a1a-b1cc-11eb-9c68-0242ac14005a

 “Bitange, eto što su ti koji su zavadili običan narod. Od tih bitangi nije se mogla spasiti divna Jugoslavija. Nije važno tko je više stradao, čije su žrtve najbrojnije, jer nismo smjeli dozvoliti da jedan pošten i častan čovjek izgubi život u Jugoslaviji. Nepravedno oduzet život je svemirska katastrofa. Nismo se mogli civilizacijski nositi s povijesnim trenutkom”

Znači nije važno tko je započeo rat, nije važno tko je razarao i ubijao? Nije važno čije su žrtve najbrojnije? Samo je važno to što se Rade Šerbedžija vratio u Hrvatsku kao da se ništa promijenilo nije!

 Pa što se onda vratio u Hrvatsku, a ne u Srbiju?

“Strašno je da ovdje ima toliko talentiranih i vrijednih ljudi, vrhunskih sportaša i umjetnika, a da smo mi ipak uspjeli zaratiti s vlastitom braćom. Uz sve te naše divne talente mi smo ostali nekako zaostali, čim smo se mogli krvavo pobiti na kraju 20. stoljeća”, rekao je Šerbedžija, piše srpski Mondo.

Nismo mi nikada bili sa Srbima braća, ni povijesno, ni državotvorno! To bratstvo samo je izlika da se naglasi podjednaka krivnja za rat, a to nije točno! Nema podijeljene krivnje! Srbi su jedini i isključivi krivci za rat, ratna razaranja i ljudske žrtve, sa svojom velikosrpskom ideologijom i stvaranjem Velike Srbije na hrvatskom teritoriju sa graničnom crtom Virovitica-Karlobag!

Rade Šerbedžija je hrvatski filmski, televizijski i kazališni glumac, pjesnik i glazbenik srpskog podrijetla. Pamtim ga kao vrsnog glumca, a najupečatljiviju ulogu odigrao je u seriji Prosjaci i sinovi.

Međutim početkom velikosrpske agresije, pobjegao je u Beograd i jasno odabrao stranu. Opredijelio se sam, svjesno, pri tome optuživši Hrvatsku kao krivca za raspad Jugoslavije,  znao je što radi!

Šerbedžija kao mjerilo opstojnosti hrvatskog naroda !?

Nevjerojatno je od hrvatske političke “elite“ koliko se uzdizanjem na tron Rade Šerbedžije ponižava hrvatski narod i njegova krvlju stečena samostalnost i time ustvari ruši pravo na samobitnost i postojanje. Nevjerojatno je što  medijsko uzdizanje i veličanje Rade Šerbedžije  ide tako daleko da Branimir Pofuk u Večernjem listu ( Obzor 3.lipnja 2017.godine) napiše kolumnu pod naslovom:

„Narod kojemu je Thompson važniji od Šerbedžije na najboljem je putu da umre od zaglupljenosti i nestane“

Na takav nebulozan članak reagirala sam pismom redakciji Večernjeg lista koji su objavili u rubrici čitatelja, ali naravno skraćeno, odnosno cenzurirano:

„Štovana redakcijo Večernjeg lista dugogodišnji sam pretplatnik VL ,redovno čitam i sa nekim sam novinarima i kolumnistima i njihovim člancima zadovoljna ,a sa nekima nisam. Shvaćam da u demokratskom i pluralnom društvu svatko ima pravo izreći svoje mišljenje, međutim kolumna Branimira Pofuka u Obzoru od 3.lipnja 2017. je doista neprimjerena ,blago rečeno.!

Poznato mi je mišljenje Branimira Pofuka kroz njegove kolumne u VL, ali ovaj naslov me doista šokirao.

Ne može ugroziti opstojnost jednog naroda niti jedan umjetnik, niti jedan pjevač. Da mjerilo kulture i opstojnosti hrvatskog naroda, ovisi o jednom Šerbedžiji je doista  nebuloza. Može Branimir Pofuk obožavati Šerbedžiju i ne cijeniti Thompsona ,to je njegova privatna stvar, ali ne može nikako postaviti Šerbedžiju kao mjerilo opstojnosti hrvatskog naroda!? A usput rečeno Šerbedžija i nije pripadnik hrvatskog naroda, jer se sam izjasnio kao Srbin, a Pofuk ga natura čitateljima kao vertikalu po kojoj se mjeri kultura i opstojnost hrvatskog naroda .

Što je previše,  previše je i od Pofuka!

Doslovno nebulozno! I kada se uzme u obzir sloboda govora i mišljenja, previše je!

Takvo ponižavanje hrvatskog naroda i uzdizanje na tron jednog umjetnika ,kojemu ne osporavam njegovo umjetničko postignuće, je neprimjereno za vaš list.. Ne samo ponižavanje hrvatskog naroda, nego i vrijeđanje zdrave pameti!

Kao pretplatnik, kao čitatelj i kao Hrvatica osjećam se ponižena i duboko povrijeđena ovakvim člankom. Branimir Pofuk je poznat po svojim antihrvatskim stavovima ,ali da će Večernji list stati iza njih stvarno nisam očekivala. Stoga očekujem ispriku cijelom hrvatskom narodu i nama pretplatnicima i čitateljima.

Srdačan pozdrav“

Naravno do isprike nikada nije došlo, niti je objavljena! Hrvatima se nitko ne ispričava za zlo koje im nanose! Samo se hrvatski političari ispričavaju u ime hrvatskog naroda bez njegove suglasnosti !?

A osobno Branimiru Pofuku koji je nakon moje reakcije izjavio da nije tako mislio odgovorila sam:

„ Branimir Pofuk odgovoriti ću vam da ste itekako tako mislio!

„Danima i tjednima trajala je opsada medijskog prostora temom o zabranjenom koncertu M.P. Thompsona. Čak je i državni vrh imao potrebu zauzeti se za nacionalne interese navodno napadnute i ugrožene u Mariboru. Ali država nije imala potrebu reći nijednu riječ u obranu Rade Šerbedžije. Zato je to učinio Duško Ljuština”  To su vaše riječi. Državni vrh je imao razloga uzeti u obranu M. P. Thompsona, jer se njemu kao umjetniku i pjevaču uskraćuje pravo na nastup i rad.  M. P. Thompsonu je kao što znate uskraćen i nastup u pulskoj Areni, iz jednostavnog razloga što je hrvatski branitelj, a lokalni IDS ovci ga se boje, jer znaju da bi napunio Arenu i time pokazao da i u Puli ima Hrvata. da nisu svi Istrijani po IDS-u. Dalje Rade Šerbedžija je pobjegao iz ratom napadnute Hrvatske 1991.godine  najprije u Beograd, pa Sloveniju, London i SAD. On je po vokaciji Jugoslaven ,koji je ostao bez domovine!

6.studenog 2016.godine  izjavio je za portal net hr.”Bitange su zavadile naš narod, od njih se nije mogla spasiti divna Jugoslavija” To je potpuno na tragu “Tko nas to bre zavadi” a zavadila nas je velikosrpska ideologija od Načertanija do Memoranduma SANU 1, 2 i 3. Nikada se Rade Šerbedžija nije jasno izjasnio tko je to bio agresor na Hrvatsku. I da Radu Šerbedžiju ne treba nitko braniti. Njemu je omogućen rad i to ni manje ,ni više nego na elitnom Brijunskom otoku Mali Brijun, gdje od 2001.godine  ima eksluzivno pravo izvoditi predstave sa svojim kazalištem Ulysses. Znači punih 17 godina on nesmetano radi na Brijunima .Dakako da se vratio u Hrvatsku dolaskom na vlast Račana ,Mesića & Co i ne samo to da je dobio na korištenje tvrđavu Minor na Brijunima ,nego i brod HRM, koji prevozi putnike,  gledatelje iz Fažane na Mali Brijun. A čime je Rade Šerbedžija to zaslužio, a M. P. Thompson nije? Zar zato što je M. P. Thompson Hrvat?“

Još nevjerojatnije  je što  je kao reakciju na gostovanje Mire Furlan u predstavi Medeja kazališta Ulysses napisala  o Hrvatima i državi Hrvatskoj u dvotjedniku Zarez  Andreja Dragojević.

Zarez 87.qxd

 

Svi ti napisi zorno prikazuju koliko ima mrzitelja države Hrvatske i hrvatskog naroda za koje Andreja Dragojević piše:

“  Umjesto da Grad Zagreb Miri Furlan vrati stan, da je nekadašnja matična kuća HNK vrati na posao, današnja vlast se odlučuje za bezbolniju – kulturnu soluciju.  Mira Furlan na ovaj zaobilazni, kompenzatorni način naplaćuju svoje duševne boli, a da na isplatu, ma kolika ona bila, današnji vlastodršci lako pristaju. Njima su Brijuni pak neka vrsta ispovjedaonice, tamo misle da nalaze mjesto za svoj otkup grijeha“ piše  Andreja Dragojević. Sve postaje jasnije u slijedećim  rečenicama .

 “Ono što je najgore jest da sve to plaćamo mi, građani Hrvatske. Ne mislimo tu na građane kao porezne obveznike iz čijih se džepova financira Medeja. Tu mislimo na građane Hrvatske koji plaćaju jednu mnogo, mnogo veću cijenu. Onu da i dalje žive u zemlji koja nije prošla potrebnu dehadezeizaciju, detuđmanizaciju i denacifikaciju, gdje je rasistički rezon ostao nekažnjen i gdje je svaki oblik kriminala samo preseljen u povijest, historiziran u povijesnim čitankama pod egidom “osamostaljenje hrvatske države”.

Iz ovih par rečenica, koje je napisala Andrea Dragojević, naprosto vrišti yugokomunistička mantra o hrvatskoj državi, koja prije svega nije nikada po njima smjela postojati, a kada je stvorena, e onda bi je oni prisvojili i uredili po svom yugosvjetonazoru, jer eto oni su podnijeli ” veliku žrtvu”, oni su  se za nju ” borili”, za nju krvarili, ali kako? Naravno bijegom!!!

I sada bi po takvima da bi bila njima ugodna za život, da bi ih podsjećala na njihovu voljenu Yugu, Hrvatsku trebalo dehadeizirati, detuđmanizirati i denacificirati??? Strašno koje si pravo uzimaju! A hrvatske žrtve, poginuli, masakrirani, ranjeni, nestali, razoreni gradovi i sela, to se njih ne tiče, to njih ne zanima!

Kada se već udomaćio na Brijunima, on i njegova svojta ( sestra njegove supruge Lenke Udovički)  pokupovali su nekretnine oko Fažane i Barbarige. No i to mu nije bilo dosta nego je pored  Brijuna,  21. travnja 2011 godine  “Odlukom Senata riječkoga Sveučilišta” izabran na radno mjesto redovnog  profesora (glumačke akademije.) u trajnom zvanju.  Na nezakonitost ovoga imenovanja javno je upozorio Enes Midžić, dekan Akademije dramske umjetnosti i predsjednik Matičnoga odbora za umjetničko područje” na istoj Akademiji u Rijeci. Dekan je “iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je Šerbedžija  postavljen, te je svoju funkciju predsjednika stavio na raspolaganje”. Ostavke dekana nisu česte i ne daju se bez razloga. U Rijeci je, očito, na djelu izigravanje zakona RH. Dekan Midžić je obrazloženje ostavke napisao vrlo oprezno, što ukazuje na političku pozadinu cijele priče.

Dakle na novom će poslijediplomskom studiju glume (»Gluma, mediji, kultura«) što ga od ožujka 2011. pokreće Sveučilište u Rijeci predavati zajedno sa svojom suprugom Lenkom Udovički”. (www.novilist.hr)

Međutim nije drug Rade bio zadovoljan tretmanom u Rijeci, pa je u veljači 2019. godine napustio Studij glume i medija u Rijeci, zajedno sa suprugom Lenkom.

“Valja reći da nismo dobili pravu podršku ni od gradske uprave. Iako ne mogu reći da nam je gradonačelnik Vojko Obersnel bio nesklon, ali bilo je očito da nismo na listi njegovih prioriteta. Upućivao nas je na pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara, koji baš i nije imao razumijevanja za naše probleme, a ni pravog interesa da nam pomogne. Njegovi prijedlozi za eventualne prostore gdje bi se mogla odvijati nastava glume – bili su potpuno neadekvatni. Jedinu konkretnu pomoć dobili smo od župana Zlatka Komadine, koji je zajedno sa suradnicima uspio iz fonda Županije izdvojiti za Studij glume 200.000 kuna godišnje, bez kojih bi on već odavno bio ugašen. Ali ono što je glavno pitanje Studija glume u Rijeci nije moje i Lenkino odustajanje od toga projekta, nego pitanje treba li Rijeci kao gradu profesionalna škola za kazališnu umjetnost ” izjavio je Šerbedžija uz tvrdnju da Rijeka mora konačno dobiti pravu kazališnu dvoranu za suvremene predstave.

Ističe da od silnog novca koji će se utrošiti na Rijeku kao Europsku prijestolnicu kulture u 2020. godini nije predviđeno izdvajanje za jednu suvremenu kazališnu dvoranu, prostor za akademski teatar, kazalište koje će mladi ljudi praviti za mlade “.Sav novac s kojim oni u gradu raspolažu za kazališne aktivnosti odlazi u HNK Ivana pl. Zajca, koje je velika rupa bez dna. A neke mrvice se daju alternativnoj riječkoj sceni i amaterskim udrugama”

I tako je Rade Šerbedžija napustio Rijeku, jer nisu njegovoj glumačkoj veličini izgradili novo kazalište!

Ne smeta meni njegovo kazalište, ni njegova umjetnost, dapače, smeta me što je na Brijunima! Znam da će mnogi njegovi idolopoklonici reći da ne razumijem umjetnika i njegovu umjetnost, razumijem i to veoma dobro, ali ne na Brijunima ! Neka si nađe sponzore koji će ga financirati, a ne da mu Hrvatska za koju nije učinio ništa u jeku rata, iz proračuna plaća njegovo bahaćenje na Brijunskom otočju. Ničim nije to zaslužio!

Da rečeno je u jednom intervju,  da je na Brijune doveo eminentne umjetnike iz svijeta, a koja je korist od njih ? Opće je poznato da je u vrijeme bivše Yuge Brijunsko otočje bila zatvorena Titova rezidencija. Oko samog otočja patrolirali su vojni brodovi,  osiguranje je bilo nevjerojatno jako. Osim zaposlenih i pozvanih nitko drugi nije imao pristup na otoke. Kažem na otoke, jer je Brijunsko otočje skupina od 14 otoka i otočića.

Rade Šerbedžija može biti vrstan glumac i umjetnik, ali to ne znači da može imati takve privilegije koje niti jedan hrvatski umjetnik nema.! A da još bolje pojasnim kazalište Ulysses ima na raspolaganju i brod HRM kojim se prevoze glumci, osoblje i gledatelji na Brijune i natrag. I još nešto : da se ne bi mučili tražiti parking za vozila koja ostave u Fažani, općina Fažana im je besplatno ustupila 20 parkirnih mjesta na parkingu bivše tvornice Badel.

Da vidimo čime je nas Hrvate zadužio Rade Šerbedžija, da smo mu se na takav način odužili i odužujemo  se već 20 godina. Rade Šerbedžija je u jeku agresije na Hrvatsku pobjegao u Beograd, pa u Sloveniju, London i SAD. Nikada se nije izjasnio tko je agresor na Hrvatsku ni tko se branio.

U emisiji Tihomira Ladišića na N1 TV u studenom 2016. godine, ni nakon direktnog pitanja nije odgovorio, već je zaprijetio da će napustiti studio ukoliko mu se budu postavljala takva pitanja..” Ne želim govoriti o tome uopće. Ono što radim cijeli život jest da pokušavam činiti ovaj svijet boljim, i to svojim djelima, predstavama, pjesmama koje pišem i pjevam, nastojim doprinijeti pozitivnoj energiji. Jedina budućnost svih ovih naroda je suradnja”.

Ne želi o tome govoriti, on je za mir, a što je učinio za taj mir u Hrvatskoj? Pobjegao je dok su drugi stvarali  taj mir, da nakon povratka u Hrvatsku, on mirno može  u njemu uživati. Jeli to moralno, ljudski, etično da on kao umjetnik dođe na gotovo nakon što  su drugi žrtvovali svoje živote za taj mir, nakon što je Hrvatska pretrpjela ogromna razaranja i pri tome izjavi da pokušava svojim umjetničkim  izričajem svijet učiniti boljim i to ni više ni manje nego na Brijunima!? I još ga se ne smije ni pitati da se njegova nježna umjetnička dušica ne uvrijedi i zaprijeti da će napustiti studio!?

Kada je 1991. došlo do zajedničke agresije države njegovoga matičnoga naroda (jer on se izjasnio kao Srbin iz Hrvatske),  Republike Srbije i tadašnje JNA pod zapovjedništvom Slobodanu Miloševiću odanih generala, i četničkih paravojnih formacija odanih vojvodi Šešelju, te Miloševićevom ideologijom nadahnutog dijela srpske nacionalne manjine u RH,  Šerbedžija je napustio svoju domovinu Hrvatsku, napustio je i vlastitu djecu i otišao u Srbiju, državu svoga matičnoga naroda, i ondje nastavio politički i umjetnički rad. Postao je blizak ekstremističkoj jugonacionalističkoj protuhrvatskoj stranci koja se zvala Jugoslovenska udružena levica (JUL), a kojoj su bili na čelu prof. dr. Mira Marković, supruga Slobodana Miloševića i Radin prijatelj Ljubiša Ristić, srpski kazališni redatelj. Tijekom Domovinskog rata Šerbedžija nije pomagao hrvatskome narodu, nije pomagao svojoj rodnoj zemlji Hrvatskoj. To su gole činjenice.

Rade Šerbedžija dobio nagradu za životno (ne)djelo Vladimir Nazor:

Jubilarne 60. državne “Nagrade Vladimir Nazor” koje se dodjeljuju za ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma, dobitnicima je u utorak 18.lipnja 2019.godine,  svečano uručila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i predsjednik Odbora Nagrade akademik Zvonko Kusić.

Predsjednik Odbora “Nagrade Vladimir Nazor” akademik Zvonko Kusić naglasio je kako je Nagrada za životno djelo na području filmske umjetnosti uručena glumcu Radi Šerbedžiji, koji je, kako je istaknuto, trajno obilježio korpus hrvatske kinematografije. Netočno, jugoslavenske kinematografije!

Čime je to Rade Šerbedžija „obilježio vrijeme u kojem je živio i zadužio Hrvatsku” da je zaslužio takvu nagradu? Rade Šerbedžija napustio je Hrvatsku i vratio se tek 2001.godine.  Zar u Hrvatskoj nema  glumaca koji su je zaslužili svojim radom i zalaganjem za Hrvatsku?

Rade Šerbedžija je ničim nije zaslužio, jer on se izjasnio kao jugoslaven i napustio je Hrvatsku,  a osobito u svijetlu saznanja da je snimao film u razorenom Vukovaru 1992.godine!?

Dakle, Šerbedžija je nekoliko mjeseci nakon pada Vukovara u Srbiji snimio, recimo  antiratni film. Naravno, u to vrijeme u Srbiji se ni reklama nije mogla snimiti bez volje Slobodana Miloševića, a producenti su bili Centar film i Miloševićev RTS. Kao i cijeli svijet i on je dobro znao što su od  Vukovaru napravili velikosrpski fašisti. Znao je da su ga razorili Srbi i JNA!  No to ga nije spriječilo da prihvati glavnu ulogu u filmu Živojina Pavlovića u kojem je glumio oficira takozvane Jugoslavenske narodne armije, dakle, oficira okupatorske vojske – razočaranog u sve!

Međutim namjenu snimanja filma otkriva izjava glumca Radoša Bajića koji u filmu  “Dezerter”, glumi uz Radu Šerbedžiju i  koji je u jednoj od emisija “Biseri” voditelja Vanje Bulića na BK televiziji izjavio: “Film je sniman u Vukovaru, dok je ustaški snajper još uvijek tukao u njemu”!? Nebulozna izjava snimljena u propagandne svrhe miloševićeva režima, koji prebacuje krivnju za razaranje Vukovara na Hrvatsku. „Ustaški snajper“, a gdje su bili Vukovarci tada? Odvedeni u logore na teritoriju Srbije, pobijeni na Ovčari i potjerani iz Vukovara u izbjeglištvo. Zar je  Hrvatska samu sebe napala i razarala!?

Vukovar sa kataklizmičkim izgledom razorenog grada nije Radu ponukao da odbije snimiti taj film, nije ga potaknuo na razmišljanje tko je to razarao Vukovar, tko je granatama ubijao stanovnike Vukovara. Nije tada imenovao koje su to „bitange“ razorile Vukovar!? Kako plitko i jadno izvlačenje? I  koliko  god se Rade trudio prikazati se  kao kozmopolit i mirotvorac, snimiti film u takvom ambijentu je ljudski neoprostivo i moralno promašeno!

I to će mi neki zamjeriti, ali mi imamo već reputaciju u svijetu, kao samostalna država, pa je Šerbedžija trebao promovirati Hrvatsku u vrijeme dok smo se borili za priznanje neovisnosti ! No tada Hrvatska nije bila njegova domovina! A sada nakon svega on je za mir i ljubav među narodima! Po meni licemjerno i beskrupulozno! Jer i Šerbedžiji i njemu sličnima svako hrvatsko obilježje smeta, tada su Hrvati nacionalisti, fašisti, ustaše i koješta još, ali hrvatske kune i hrvatsko otočje Brijuni  im ne smetaju, hrvatsko bogatstvo koje oni koriste im ne smeta, nego ga bez grižnje savjesti  prisvajaju, oni na njega polažu pravo, kao da su se oni za Hrvatsku borili i izborili.

Eto ti i takvi vladaju Hrvatskom, ti i takvi gaze hrvatske žrtve, izjednačavaju ih sa agresorskima i donose ovakve odluke da se nagrade dodijele onima koji slobodnu Hrvatsku nisu htjeli, koji za tu slobodu nisu ničim doprinijeli!

Na žalost, ovakva politička rješenja, ovakvo sprdanje s demokracijom, ovakvo ruganje hrvatskom  narodu, ovakvo omalovažavanje hrvatskih žrtava ne vode pomirbi, već u nove sukobe. Pomirbe bez pravde nema! Zbog toga i jesmo zabrinuti i ogorčeni .Udara se na same temelje Republike Hrvatske, a to je Domovinski rat, kojega sve više pretvaraju u građanski rat, da bi se izjednačili agresor i žrtva i sa Srbije skinula odgovornost za rat i ratnu štetu!

Brijune su prigrlili glumci, ljevica i turisti željni nostalgije i mira

Naslov je članka koji je objavljen 27.rujna 2017.godine, a kojeg je potpisala Iva  Puljić  Šego.

Čudan naslov koji mnogo toga kazuje. Brijune su „prigrlili“,  kako i  sa čijim dopuštenjem? I to ljevica! Jeli to ljevica iznad ostalih političkih opredjeljenja, privilegirana da može“ prigrliti“ Brijune? Zar nisu Brijuni Javna ustanova? Nacionalni park, bogatstvo prirode dostupno svima i domaćima i strancima?

Je, dostupno ukoliko  se plati 200 kuna ulaznicu, ali očito ovi koji su „prigrlili“ Brijune na plaćaju svakodnevno 200 kuna da bi mogli „prigrliti“  Brijune!

Kako sam rođena Puljanka koja je provela cijeli život u neposrednoj blizini Brijuna, a sam članak je napisan u srcedrapateljskom tonu, morala sam  reagirati i napisati svoje viđenje tema i događaja opisanih u članku.

  • Opće je poznato da je u vrijeme bivše Yuge Brijunsko otočje bila zatvorena Titova rezidencija. Oko samog otočja patrolirali su vojni brodovi,  osiguranje je bilo nevjerojatno jako. Osim zaposlenih i pozvanih nitko drugi nije imao pristup na otoke. Kažem na otoke, jer je Brijunsko otočje skupina od 14 otoka i otočića. Kada bi Tito dolazio, nas pučkoškolce bi učitelji rasporedili duž trase sa zastavicama i satima smo po žarkom suncu ili hladnoći čekali na pločniku kako bi “naš voljeni Tito vidio koliko ga pioniri vole” Isto je bilo i kasnije kada smo  kao zaposlenici Uljanika u radnim odijelima i kutama dočekivali “svog voljenog vođu” .Na otočju sam bila jedan jedini put, kada smo morali dočekati Etiopskog cara Haile Selassie  Nakon uspostave slobodne i neovisne Republike Hrvatske režim osiguranja je olabavio, osnovana je Javna ustanova  nacionalni park Brijuni i može se organiziranim jednodnevnim izletima obilaziti samo otočje.
  • Ono što me izrazito smeta i smatram nepravednim je ljetovanje političke elite i to pretežno lijeve kako piše Iva Puljić Šego,  za bagatelu . Poznato je ljetovanje saborskog zastupnika SDP-a Nenada Stazića po 7 kn dnevno . Doista tako obezvrijediti Otočje je van svake pameti. Umjesto da se naplati puna cijena ovisno o kategoriji objekta političari kao povlaštena kasta, plaćaju smiješno malu cijenu boravka na Otočju.
  • Slijedeće je još gore . Naime 2001 Mali Brijun i tvrđava Minor kao što sam u tekstu već napisala, dati su na korištenje kazalištu Ulysses ,  Rade Šerbedžije . To je posebna priča na koju ću se osvrnuti. U samom članku navedeno je da su članovi kazališta skromni, kukaju kako nemaju  dovoljno sredstava, a ja imam informacije da to baš i nije tako. Iz povjerljivih izvora dobila sam informacije da se putem Javne nabave iz proračuna za potrebe kazališta Ulysses nabavljaju ručnici, tepisoni, posuđe i hrana. I to ne obična hrana nego delicije iz ribogojilišta iz okolice Dubrovnika ( orade, zubatci, kamenice i drugi školjkaši). Ima ribogojilište i u Budavi blizu Pule, ali bi se lako saznalo, pa je izbor Dubrovnika svakako bolji za sakriti!

Eto skromnosti o kojoj piše Iva Puljić Šego i ne samo to, ne podudara  se sa pričom intendanta Duška Ljuštine da Ulysses plaća sve račune sam!

Ono što građane Vukovara, grada-mučenika boli kada se spomene njegovo ime, jest gorka istina da je snimao film u njihovome gradu, nakon što su ga je razrušili JNA i četničke formacije, ne mareći za mitsku tragediju njegovih branitelja, za tolike svirepo ubijene građane i bolesnike.

Da je bio moralan kao čovjek, distanciran kao umjetnik i politički neutralan, na takav sramotan angažman ne bi pristao za nikakav novac.

Da se drug Rade Šerbedžija ponašao politički izbalansirano i dalekovidno, da ne kažem domoljubno, njegovo bi mjesto bilo uz Tomislava Durbešića i Vanju Draha ili  svakako uz Peru Kvrgića i Dragana Despota! No, neoboriva je činjenica, da je on bio na neprijateljskoj strani, da je zastupao miloševićevu Srbiju u Beču, na  međunarodnom skupu,  bečki svjetski kongres PEN-klubova, gdje je odigrao i političku zadaću.  U isto vrijeme beogradski kazališni glumac rođeni osječanin, Đokica Milaković, koji je u Srbiji proveo radni vijek, pod stare je dane morao pobjeći u Hrvatsku, a nešto kasnije to je morao i Milan Štrljić, kasnije intendant HNK u Splitu. Slično je prošao i estradni umjetnik Zlatko Pejaković. Neki su ostali u Srbiji, prihvaćajući Miloševićevu politiku, i sada, kao rezultat političkih manipulacija i ruganja rodoljublju, glume u sapunicama HRT-a. ili izigravaju humanitarce!

Uživa drug Rade i u Kninu uz potporu bivšeg gradonačelnika i sadašnjeg župana Šibensko-Kninske županije, Marka Jelića , Nikole Damjanića i nekoliko prijatelja gdje se počeo baviti i vinarstvom. Naime uz njihovu pomoć 2010.godine osnovana je  poljoprivredna zadruga u Vrbniku u općini Biskupija.

„Nikola je uz podršku svojih prijatelja iz Slovenije, a i uz stručnu pomoć vrhunskih vinara iz Goriških brda, zasadio preko 30.000 loza na vrhu jedne čudesne visoravni iznad sela Vrbnika u kome je i rođen. Cilj je bio da se pomogne ljudima u Kninu te da se na neki način pokrene neka proizvodnja u kojoj će biti zaposleni mladi ljudi bez obzira na to jesu li su srpski povratnici ili Hrvati iz Knina ili doseljenici iz Bosne.

Danas s ponosom možemo reći da smo uspjeli uzgojiti nekoliko uspješnih sorti grožđa od kojih proizvodimo crno, bijelo i pjenušavo vino pod zajedničkim nazivom Burnum. A Burnum je ime staroga rimskoga vojnoga logora koji je na prostorima Knina osnovan početkom ove naše ere i u to doba brojio preko 25.000 vojnika“ priča drug Rade“ veliki humanist i misionar dobrote“

„Ja se ispričavam što sebe, eto, nazivam Kninjaninom, ali volim da sam dio svake one priče koja u sebi nosi humanizam i bratstvo među ljudima“ napisao je Rade Šerbedžija za portal Autograf

Samo što u toj radinoj humanističkoj i misionarskoj priči dobrote ima puno crnih rupa prema hrvatskom narodu i državi Hrvatskoj!

Lako je biti general poslije bitke u kojoj nije sudjelovao, osuđivati i proglašavati krivcem za rat Hrvatsku i hrvatski narod, pustiti ga da krvari  i na njegovoj krvavoj  žrtvi graditi humanizam i bratstvo među ljudima!

A gdje je bio“ kad je grmilo“?

E moj hrvatski narode, koga i što ti sve  trpiš i slaviš?  Dokle?

Lili Benčik/ hrvatskepravice


Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s