Polemika Dino Debeljuh-Lili Benčik na iVijesti.hr 5


Dino Debeljuh odgovara Lili Benčik i zaključuje polemiku

Subota, 20. srpnja 2019.

Polemika Debeljuh-Benčik se privodi kraju. Dino Debeljuh odgovara na njezin prethodni odgovor i zaključuje polemiku. Njegov odgovor prenosimo u cijelosti:

Odgovor gospođi Benčik

Moram Vam priznati, gospođo Benčik da me je sadržaj Vašeg odgovora iznenadio, zbog mnogih, meni čudnih, pitanja i tvrdnji. Iz pristojnosti odgovoriti ću Vam na pitanja, ali Vam već sada najavljujem da je to posljednji put da Vam odgovaram, odnosno da je s moje strane polemika s Vama došla svom kraju. Razloge za to moći ćete vrlo lako pronaći u mom odgovoru. Pa da krenem:

Na portalu iVijesti, u Vašem posljednjem odgovoru napisali ste slijedeće:
„Na portalu iVijesti.hr g. Dino Debeljuh opetovano me prozivate za iznošenje neistina i poluistina, a da niste naveo gdje i u kojem članku ste pročitao neistine koje sam ja navodno napisala. Kada napišete da iznosim neistine, napišite koje su to neistine, gdje i kada ste ih pročitao. To bi bilo u najmanju ruku korektno, jer paušalno prozivanje morate priznati nije fer i pošteno. Nadalje opet ste tražio da odgovorim da “pružite dokaze da smo podržali Pokret za Jugoslaviju, da su iredentisti i talijanaši osnovali IDS” Kako da vam ja pružim dokaze, kada vi ničim niste dokazao da sam ja to napisala? Izvolite navesti točno gdje sam ja to napisala, u kojem članku, na kojem portalu i kada ste to pročitao? A čisto sumnjam da ćete naći, jer mi je poznat popis prvih članova IDS-a i nisam mogla napisati da su ga osnovali iredentisti i talijanaši.”

Moram Vam priznati da sam nakon što sam taj Vaš odgovor pročitao, bio malo zbunjen. Vi, naime, tvrdite da niste mogli napisati da su IDS osnovali iredentisti i talijanaši, a pogledajte što ste samo prije nekoliko dana napisali na ovom portalu, citiram Vaše riječi:

„IDS kao najbrojnija stranka u Istri od svog je osnivanja protiv Hrvatske države
Svjedočila sam od samog početka, kada je od strane iredentista i talijanaša registrirana 14.veljače 1990.godine u Zagrebu“.

E pa sad mi se nameće pitanje, koja je Lili Benčik ona prava? Da li ona koja je napisala gornji tekst ili ona koja je napisala: „nisam mogla napisati da su ga osnovali iredentisti i talijanaši?“

Idemo dalje.

Tražite da Vam dokažem da ste napisali da smo podržali Pokret za Jugoslaviju.
Pa evo što ste napisali prije nekoliko dana na ovom portalu:

„Svjedočila sam preporuci IDS-a svojem članstvu da glasuju za Pokret za Jugoslaviju ili SDP, jer IDS nije izašao na prve višestranačke izbore 27.travnja 1990. godine.“
Ne vjerujem da je te riječi u Vaš tekst ubacio urednik portala iVijesti, jer bi Vi zasigurno bili tražili ispravak, zar ne? Dakle, to ste ipak Vi napisali ili neka druga Lili Benčik?

Pa da nastavim sa Vašim vrlo interesantnim tvrdnjama. Tvrdite, odnosno zaključujete da je tekst koji je objavljen na Žurnalist.online (Denis Kuljiš), potpisan od novinara Elvisa Milete za Vas istina, jer da nitko to nije demantirao. Ma molim Vas lijepo! Zar Vi doista mislite da sam ja znao za postojanje tog „Žurnalista“, pa da bih tamo nešto pročitao, odnosno, demantirao? Uvjeren sam da 99% građana Istre, usudio bih se reći i Hrvatske ne zna da postoji „Žurnalist on line“.

Vidim da, govoreći o dokazima nekih Vaših tvrdnji rado spominjete „znanstveni“ rad gospođe Tatjane Tomaić. I ovdje Vas pozivam na oprez, evo i zašto:
Tu je knjigu napisala gospođa koja je članica HDZ-a, a piše znanstveni rad na temu IDS-a. Zar Vi doista mislite da netko tko je u jednoj stranci i to ne „običan“ član, može biti objektivan pišući o drugoj stranci?

Koliko je gospođa Tomaić objektivna u odnosu na IDS, govori slijedeći citirani tekst koji se nalazi u njenoj knjizi naslova „IDS (NE)USPJEH ISTARSKOG REGIONALIZMA“, str. 102
„Jedan od primjera samostalnog istupanja IDS-a bio je Memorandum o poticanju i unapređenju suradnje istarskih općina koji su 17.travnja 1992. potpisali predsjednici Skupština općine Buje, Buzet, Labin, Pazin, Poreč, Pula i Rovinj iz Republike Hrvatske te Izole, Kopra i Skupštine zajednice obalnih općina Kopar iz Republike Slovenije. Potpis na Memorandum nije stavio predsjednik Skupštine općine Piran jer mu to nije odobrila Skupština koja je o njemu raspravljala. Memorandum je htijenje i izraz političke volje IDS-a koji bez prethodne suglasnosti Vlade potiče i potpisuje dokumente u kojima su pitanja i problemi iz nadležnosti suverene države, negirajući time njezin integritet u pokušaju nametanja Istre kao države.“

Eto, to je gospođa Tomaić između ostalog, napisala u svojoj knjizi, odnosno njenom magistarskom radu i tako postala Mr.sc..

E sad kao prvo, Pazin taj Memorandum nije potpisao jer je tadašnji predsjednik Skupštine općine Pazina, gospodin Stanko Mališa (HDS) odbio to učiniti, no, ono mnogo važnije, dokaz krupne neistinitosti ovog teksta je činjenica da IDS nema ništa sa ovim Memorandumom. Dokaz toga nalazi se u samom tekstu, naime, 17.02.1992. (kad je Memorandum potpisan) IDS nije bio na vlasti u Istri, a nije ni bio u Saboru. Nijedan predsjednik Skupština općina Istre nije bio u IDS-u, već su osim Mališe, svi bili SDP-SKH, a gospođa Tomaić optužuje IDS ništa manje nego za, u tom slučaju, nametanje Istre kao države.

IDS upravlja Istrom tek od 1993. godine, a u Saboru svoje zastupnike IDS ima tek od 8. mjeseca 1992.godine.

Evo gospođo Benčik, ovakvim neistinama kojima su mnogi na razne načine IDS prikazivali kao neprijatelja države Hrvatske, vidim, uspjeli su Vas kao i mnoge druge, izmanipulirati. Bilo je u to vrijeme i onih koji su se s nama IDS-ovcima htjeli i fizički obračunati, a bilo je i ( o tome u nadležnim službama postoje dokumenti) pokušaja likvidacije pojedinih istaknutih članova IDS-a.

Ne pada mi na pamet optuživati ni Vas ni ostale, razumijem vas u potpunosti. Vi ste samo žrtve onih koji su na razne načine putem raznih medija, lažnim prikazivanjem događaja, pogotovo devedesetih godina, stvarali sliku IDS-a kao stranke koja je neprijatelj Hrvatske. Tu su sliku o IDS-a stvarali pravi neprijatelji Hrvatske države, a to su oni koji su Hrvatsku opljačkali, osiromašili, koji su građanima oteli gotovo svu zajedničku imovinu koju su stvarali 45 godina. One koji žele više informacija o tome pozivam da pročitaju u knjizi „Opljačkani smo! Što sad?“ koju mogu skinuti ovdje.

Nažalost, i Vi ste primjer da su u tome u velikoj mjeri i uspjeli, po onoj staroj poslovici koja kaže: „Kad deset puta ponoviš laž, ona postaje istina“.

Iako ima mnogo primjera kako smo branili (IDS) interese države Hrvatske, samo ću Vam jednog, za kraj spomenuti, a tiče se i naše Istre, pa i mene osobno.

Za ono što ću Vam navesti postoje pisani dokazi, a to su stenogrami sa sjednica Sabora kao i snimci istih.

Dakle, 1994. godine dobio sam od naših ribara iz Savudrije mapu podjele Piranskog zaljeva sa točno nacrtanim kotama, do koje su ribari došli, saznavši da je najviši vrh Hrvatske (Predsjednik Tuđman) pristao na podjelu Piranskog zaljeva na način da 2/3 zaljeva pripadne Sloveniji a 1/3 Hrvatskoj. Osobno sam u više navrata, u to vrijeme izjavljivao da bi sve što je manje od polovice zaljeva Hrvatskoj, bila velika nepravda. To je bio stav IDS-a.

Dobivši gore navedenu informaciju (koja se kasnije uspostavila kao točna), izašao sam za govornicu Sabora sa kartom u ruci, koju sam pokazao zastupnicima, optuživši tadašnjeg Predsjednika Tuđmana i Predsjednika Vlade Valentića za odustajanje od poštene podjele zaljeva, što znači pola/pola. Tada mi je Predsjednik Vlade gospodin Nikica Valentić (kojega sam inače cijenio) odgovorio da takva podjela nije prihvaćena, međutim, postoje pisani dokazi da je Predsjednik Tuđman na takvu podjelu bio pristao.

Pa sada Vi procijenite tko je tada branio interese Hrvatske, a tko je radio protiv.

Vjerujem da iz gore navedenih razloga razumijete zbog čega zaključujem našu polemiku.

S poštovanjem,

Dino Debeljuh

Lili Benčik/hrvatskepravice