HRVATSKE PRAVICE

Dino Debeljuh odgovara Ivanu Pletikosu: Polemika postaje sve žešća

Srijeda, 24. srpnja 2019

Dino Debeljuh odgovara Ivanu Pletikosu: Polemika postaje sve žešća

Nakon što se u polemiku Benčik-Debeljuh o nastanku IDS-a uključio Ivan Pletikos (vidi ovdje), Dino Debeljuh mu odgovara. Valja podsjetiti da su i Debeljuh i Pletikos suosnivači IDS-a. Odgovor Dina Debeljuha prenosimo u cijelosti:

Odgovor Ivanu Pletikosu

Veseli me što se je javio i gospodin Pletikos osobno s njegovom „istinom“, čime je ispravno omogućio direktnu komunikaciju s njime, a ne putem posrednika (Lili Benčik).
Isto me tako raduje što sam i ja malo više saznao što se to događalo sa IDS-om prije mog pristupanja inicijativnoj grupi koja je „brusila“ stavove vezane uz buduću istarsku stranku koju smo svi priželjkivali. Pokazalo se je ipak da nam polazišna osnova nije baš bila ista te da smo se u nekim gledištima na budućnost Istre bitno razilazili. Pogotovo su se različitosti odnosile na odnos prema Talijanima u Istri, gdje je i došlo do najvećeg razmimoilaženja.
O inicijativi osnivanja nove stranke saznao sam prvi puta 22.12.89., putem slijedećih novinskih članaka :

Ljude koji su se tamo spominjali nisam poznavao, ali sam te iste večeri u imeniku potražio i našao broj Paulette (koji je predstavljen kao predsjednik inicijativnog odbora) i nazvao ga da mu kažem da bih rado sa njime porazgovarao. Našli smo se u mojim Bujama već kroz dva dana. Pauletta me pozvao da im se pridružim, tako da sam već prisustvovao prvom slijedećem sastanku, neposredno prije Nove godine. Nastavio sam dolaziti na sastanke koji su bili česti, a najmanje jednom tjedno. Sjećam se kako mi nije bilo nimalo teško svaki put putovati 150 km, a kamoli da sam razmišljao o troškovima, koji nisu bili baš neznatni.
Znam da je teško sjećati se nekih događaja, pogotovo detalja nečega što se događalo prije gotovo 30 godina, pa mogu razumjeti da gospodin Pletikos ima, kako on za mene kaže, selektivno pamćenje. Kako bi ipak bili bliže istini, dobro je uzeti u obzir činjenice koje se mogu dokazati, što se i trudim činiti.

Neistiniti je dio kojega gosp. Pletikos prepričava, citiram:

Sastanak sa čelništvom HSLS a zapravo sa Vladom Gotovcem održao se 6.prosinca 1989. g u prostorijama DKH na tadašnjem Trgu republike u Zagrebu. O tom sastanku kasnije je članak, čini mi se u Vijencu, napisao Ljubomir Antić. Na povratku sutradan kad sam na unaprijed sazvanom sastanku trebao podnijeti izvješće o razgovoru u HSLS-u, na sastanak su došla trojica novih ljudi, od kojih sam poznavao samo jednog, Ivana Paulettu. koji je tada bio skoro dvostruko stariji od mene moj sumještanin i prema kojem sam osjećao osobni respekt. Sa njim su bili meni tada nepoznati ljudi Dino Debeljuh i Mario tada Sandrić.

Dakle, istina je da na tom susretu, 6.12.1989.godine, nisam bio prisutan iz gore navedenih razloga. Tada još nisam znao za postojanje inicijative vezanu uz IDS, jer sam to saznao tek 22.12.89.Kad sam , naime, prvi puta došao na sastanak inicijativne grupe, Pauletta je već vodio sjednicu (znači da je već bilo dogovoreno da on bude predsjednik inicijativne grupe, a Pletikos je sjedio pored njega i vodio zapisnik), a to sa poklapa sa onime što tvrdi i sam Pletikos. I na svim ostalim sastancima, nastavila se praksa da ih je vodio Pauletta, a Pletikos je bio stalno sa njegove desne strane.

Iz istih gore navedenih razloga neistinita je slijedeća tvrdnja Pletikosa:

Dakle podnio sam na kraju svega izvješće o sastanku/razgovoru u HSLS-u. Na to je Dino Debeljuh izgovorio rečenicu koju sam već u svom prethodnom pismu naveo (cit): „mi Istrijani nismo Hrvati!“ prethodilo je tomu njegovo protivljenje zašto sam uopće išao u tamo neki Zagreb, da pregovaram sa tamo nekim Hrvatima., pa kad sam ga upitao o čemu on to, jer uopće ništa ne razumijem, rekao je da mi nemamo ništa sa tim Hrvatima, da Istra treba pripasti Istrijanima jer „mi Istrijani nismo Hrvati“!

Dakle, kao što sam naveo, to što se tvrdi nisam rekao i to mogu dokazati vrlo lako:

Naime, na toj sjednici nisam bio prisutan, pa je već samim time nemoguće da su to moje riječi. Moguće je da je Pletikos u svom pamćenju pobrkao osobe, kao što je to učinio tvrdeći da sam ja otišao nakon osnivačke skupštine IDS-a u Zagreb, a ja u Zagreb nisam otišao, jer su tamo otišli registrirati stranku, Nenad Klapčić, Sandrić Mario i Pauletta Ivan. To svakako mogu potvrditi Sandrić i Klapčić, a Pauletta, nažalost ne, jer ga više nema među nama. Uvjeren sam da se i Sandrić i Klapčić toga sjećaju jer se takve stvari teško zaboravljaju.

I ja ovom prilikom pozivam sve aktere osnivanja IDS-a da se jave. Nažalost, njih sedmero to ne mogu učiniti (Pauletta Ivan, Klapčić Anton, Mario Božac, Kazimir Lazarić, Elio Martinčić, Marjan Mačina i Glušić Lino), no ipak je osnivača bilo 17, a ne desetak kako tvrdi Pletikos. Dokaz svega toga je slijedeći zapisnik sa osnivačke skupštine:

Dakle, i ovdje dokumenti pokazuju, da nismo stranku osnovali sa nekakvih 10 potpisa na brzinu i dokumentima koje je navodno pripremio gosp. Pletikos (kako on tvrdi). Uvjeren sam da se memorija malo „poigrala“ sa dotičnim gospodinom koji je očito pomiješao 3 zasebna događaja, a jednog, najvažnijeg se ne sjeća.

Prvi je događaj žestoki sukob između gospodina Sandrića i Komparića ( to mi je potvrdio gosp. Sandrić, jer ja tome nisam prisustvovao) koji se dogodio prije 12.2.1990. godine.

Drugi i treći događaj vezani su uz 12.2.1990.godine.

Da se ne bih ponavljao, citirati ću ono što sam već napisao za iVijesti.hr:

Nakon mnogo sastanaka koje je održala inicijativna grupa za osnivanje stranke IDS, gosp. Pletikos je prihvatio zadatak da napiše Statut i Programsku deklaraciju stranke. Međutim, on je to odgađao iz tjedna u tjedan, da bi umjesto sa statutom i dokumentima za osnivanje stranke, 12.2.1990. došao na sastanak bez toga i upoznao nas da on sa nekoliko ostalih napušta daljnje sastajanje, te da oni koji odlaze uzimaju ime IDS (zajednički dogovoreni naziv ). Ustao je i sa njime prostoriju su napustili Slavko Kalčić i Orijano Bulić. Mi ostali bili smo u šoku, nismo mogli vjerovati da netko može tako nešto učiniti.

Iako stranka još nije bila osnovana, već smo bili, putem medija i nekih javnih tribina koje smo uglavnom vodili Pauletta i ja, upoznali javnost sa Programom IDS-a, i svjedočili velikoj podršci građana Istre našem programu. Bilo je već tada jasno da Program kojega smo postavili ima veliku podršku građana Istre.

Nakon tog sastanka, razišli smo se, a ja sam igrom slučaja ostao u jednom baru preko puta prostorije gdje je sastanak održan (MZ Stoja). Sreo sam neke ljude koje sam poznavao i zadržao se malo dulje. Vidio sam da se neki ljudi okupljaju na ulazu MZ Stoja, gdje smo se mi inače sastajali. U baru je bilo sve više ljudi i rekli su mi da su došli na osnivačku skupštinu IDS-a.

Dakle, Ivan Pletikos, je bez našeg znanja, te večeri, 12.2.1990. organizirao osnivanje IDS-a.

Obzirom da su na toj skupštini bili prisutni i neki ljudi koji su bili nama skloni, iste su mi večeri javili da osnivačka skupština nije uspjela, da se nisu uspjeli usaglasiti oko Programa, te da su sve prebacili za idući tjedan,16.2.

Saznavši to. Iste sam večeri, negdje oko 23 sata nazvao Paulettu i rekao da nas je Pletikos prevario i pokušao u vlastitoj režiji osnovati stranku. (Sami sad zaključite tko je komu radio iza leđa i tko je varao).

Sa Paulettom sam se dogovorio da, ukoliko želimo da prođe „naš“ IDS, moramo održati osnivačku skupštinu čim prije a najkasnije u nedjelju, 14.2.

Sljedećeg dana Pauletta i Sandrić otišli su do advokata Elija Martinčića, i upoznali ga sa svime. Gospodin Martinčić je obećao da će do nedjelje ujutro pripremiti Statut i program stranke. Dogovorili smo da osnujemo stranku u nedjelju, 14.2.1990.

Svako od nas obavezao se da će doći sa još nekoliko ljudi.

Marjan Mačina je sa sobom doveo Maria Božca, Lorenu Braus i Marčela Marića.
Iz Labina su došli Feručo Brnjac, Glušić Lino, Anton Klapčić i Nenad Klapčić, a Salamun Damir je došao iz Žminja.

Ja sam došao sa Orianom Bulićem, Dariom Marušićem i Zoranom Lorencinom, a iz puljštine su bili Pauletta Ivan, Sandrić Mario, Elio Martinčić i Kazimir Lazarić. To su bili osnivači, njih 17.

Eto, to je prava istina u kojim je uvjetima osnovan IDS i zašto je bilo tako malo ljudi na osnivačkoj skupštini.

U ponedjeljak, 15.02.90, rano ujutro, Pauletta, Sandrić i Klapčić Nenad uputili su se u Zagreb i tamo predali dokumente za registraciju, te je stranka bila službeno registrirana 19.02.90.

Želja mi je da prava povijest osnivanja IDS-a ipak bude objektivna, da bude, što je moguće bliža istini, pa stoga pozivam sve sudionike tadašnjih događanja da svojim svjedočenjem pomognu da našoj djeci, unucima, budućim generacijama…….. ostavimo što je moguće realniju sliku tadašnjih događaja koji će sigurno biti zapamćeni kao jednim od bitnijih trenutaka istarske povijesti i zbog svega onoga što se tada i nakon osnivanja IDS-a u Istri dogodilo.

Na sreću, po mom saznanju, postoji još mnogo neobjavljenih dokumenata, svjedočenja, nekoliko brojeva Istranove, mjesečnika koji objavljenim člancima vjerno oslikava događaje tog vremena i sve će to poslužiti da doista dođemo do objektivne slike tog vremena.

S poštovanjem,

Dino Debeljuh

Lili Benčik/hrvatskepravice