Zaključni odgovor Dina Debeljuha Ivanu Pletikosu: Polemika o nastanku IDS-a gotova?
Petak, 26. srpnja 2019
Polemika o nastanku IDS-a koja je započela između Lili Benčik i Dina Debeljuha, a u koju je kasnije umiješan i Ivan Pletikos, se privodi kraju. Dino Debeljuh odgovara Ivanu Pletikosu na njegov posljednji odgovor te zaključuje polemiku.
Dino Debeljuh odgovara Ivanu Pletikosu:
Kad bi bila istina to što gospodin Pletikos tvrdi, onda bih mu se trebao zahvaliti na biranju riječi. Kako bi me izbjegao povrijediti, počastio me je izrazom „kognitivne istine“. Da je barem Hebrang, bivši ministar zdravstva znao za Adamsa Scotta i njegov izraz, nikada ne bi bio rekao da ne laže, već samo povremeno govori neistine. Bio bi sigurno rekao da mu se povremeno događaju kognitivne istine.
Neću gospodina Pletikosa počastiti ružnim riječima, ne želim govoriti njegovim jezikom, ali ću se ipak poslužiti onime što je dosad napisao, kako bi svi oni koji prate ovu našu polemiku mogli zaključiti tko govori istinu.
„Vrag je uvijek bio i sada je u detaljima“, citiram ga. I vrlo je to istinito. Pa idemo na detalje koji su meni itekako bitni u mnogim sferama u životu. Upravo su detalji ti po kojima možete prepoznati razliku između iskrenog i neiskrenog, pravog majstora (bilo kog zanata) od onoga kojemu nakon obavljenog posla „curi voda“, otpada malter, pregaraju osigurači…… Razlika je upravo u detaljima. Isto je tako sa drugim ljudima. Detalji su itekako bitni, jer bi u protivnome, ukoliko se detalji ne uzimaju u obzir bili u pravu oni koji tvrde da su svi ljudi pokvareni (kao što često možemo čuti), svi političari lopovi, svi Srbi četnici, svi Hrvati ustaše, svi Talijani fašisti, svi partizani dobri……….
Naravno da to nije istina, iako se mnogi i danas trude širiti tu i takvu crno bijelu sliku svijeta, neistine. Ovisi samo na kojoj se strani nalaze.
Istina je pak da svi Srbi nisu četnici niti su to ikada bili, da svi Hrvati nisu ustaše niti su to ikada bili, da svi Talijani nisu fašisti niti su to ikada bili, da svi partizani nisu bili dobri (kao što su nas u to gotovo 50 godina uvjeravali), kao što je isto tako istina da ni svi četnici nisu bili zli, da svi ustaše isto tako nisu bili zli, već je i među njima bilo dobrih ljudi, usudio bih se čak reći da su ti bili u većini. Ima o tome mnogo svjedočenja. Mnogi su se u tim mračnim godinama našli na jednoj ili drugoj strani jer su se našli u situaciji u kojoj nisu imali izbora, a vrlo često izmanipulirani neistinama koje su im se servirale.
Kad već govorim o detaljima, potaknut gore citiranim riječima, evo tih detalja u tekstu koji je potpisala gospođa Benčik :
Prvog veljače ’90. stupa na snagu zakon o političkom udruživanju čime de facto nastupa višestranačje u tadašnjoj socijalističkoj Hrvatskoj, pa se intenziviraju pripreme za legalizaciju IDS-a. Pletikos prikuplja formulare, piše neophodne akte i Statut stranke. Njegova je “hrvatska” grupa u ogromnoj većini i gotovo bezbrižno u tadašnjem se restoranu ”Varaždin” priprema osnivačka skupština, zakazana za subotu 16. veljače.
Evo što o tome piše gospodin Pletikos:
Kad već je voljan ulaziti u detalje neka mi onda objasni kako smo to „mi“ mogli njih prevariti, ako smo postupali statutarno i po odluci „plenuma“, tj jednoglasne odluke svih članova IDS-a. Da svih, jer su i „oni“ pa i Dino osobno, glasovali (tada još glasali) za odluku da se konstituirajuća, izborna, sjednica IDS-a, održi 15. veljače 1990 godine, u prostorijama Mjesne zajednice Stoja u 19 sati. I u tome je sadržana sva naša prijevara! Sjednica naravno nije nikada održana, a Dino nam je obrazložio, svojom kognitivnom disonancom i kako i zašto. Zanimljivo je da sada temeljem nekih „zapisnika“ (u čiju autentičnost, jelda, ne ćemo sumnjati), isplivavaju brojni ljudi, stvaratelji novog iredentističkog IDS-a, pa ga sada pitam: zašto nitko od njih nikada nije došao na sjednice IDS-a do tada?
Vidljivo je iz ova dva teksta kako se autori nisu usuglasili ni oko datuma, ni oko mjesta održavanja skupštine, pa ni oko potencijalnih članova skupštine. Detalji kao nisu važni.
Gospodin Pletikos je ponovo pobrkao ljude, datume i događaje. Potpuno je neistinita tvrdnja da smo ja, Sandrić i Pauletta („oni“) bili na nekoj sjednici gdje se je „jednoglasno“ odlučilo da se konstituirajuća, izborna, sjednica IDS-a održi 15. veljače 1990 godine.
Iako sam bio sklon misliti da se radi samo o pomanjkanju memorije, riječi koje je gospodin Pletikos napisao : „ novog iredentističkog IDS-a“, su mi ipak pokolebale misli da su mu namjere dobre.
Naime, treba biti doista bezobrazno hrabar, ali nekorektan, osnivače IDS-a nazvati iredentistima. Čak je i gospođa Benčik, u jednom svom javljanju napisala slijedeće:
Nadalje opet ste tražio da odgovorim da “pružite dokaze da smo podržali Pokret za Jugoslaviju, da su iredentisti i talijanaši osnovali IDS” Kako da vam ja pružim dokaze, kada vi ničim niste dokazao da sam ja to napisala?
Izvolite navesti točno gdje sam ja to napisala, u kojem članku, na kojem portalu i kada ste to pročitao? A čisto sumnjam da ćete naći, jer mi je poznat popis prvih članova IDS-a i nisam mogla napisati da su ga osnovali iredentisti i talijanaši.
Evo još jednom imena osnivača IDS-a:
Marjan Mačina, Mario Božac, Lorena Braus, Marčelo Marić, Feručo Brnjac, Glušić Lino, An-ton Klapčić, Nenad Klapčić, Salamun Damir, Oriano Bulić, Dario Marušić, Zoran Lorencin, Pauletta Ivan, Sandrić Mario, Elio Martinčić i Kazimir Lazarić, Dino Debeljuh.
Želim podsjetiti gospodina Pletikosa kako su neki od tih ljudi bili dragovoljci u domovinskom ratu, neki su čak postali zastupnici HDZ-a, a neki HSS-a. Nadam se da će smoći hrabrosti is-pričati se svim tim ljudima za nanesenu uvredu.
Ponoviti ću još jednom, ti su ljudi nesebično, u jednom povjesnom trenutku Istre, uložili vlasti-ti trud isključivo želeći učiniti nešto dobro za zavičaj u kojemu su rođeni, na dobrobit svih građana.
I za sam kraj, kako bi me ukratko opisao, gospodin Pletikos piše:
Sasvim dobro za nastavnika tehničkog crtanja u Jugi.
Dakle, po njemu, ja sam tada bio nastavnik tehničkog odgoja. Ne znam odakle mu to, ali ponovo još jedna neistina. Istina je da je Dino Debeljuh diplomirao 1978.g. na Fakultetu za elektrotehniku u Ljubljani
Radio u jednoj od najpoznatijih firmi u bivšoj Jugi, „Digitronu“ gdje je kao razvojni inžinjer projektirao prvi „Sat-kalendar“, uređaj kojega je mnogo godina bilo moguće vidjeti u mnogim bankama, na aerodromima i drugim javnim mjestima. Sa nepunih 30 godina izabran je za pred-sjednika sindikata iste firme (iako nije bio član komunista), te nakon toga imenovan direkto-rom Servisne službe, koja je zapošljavala preko 70 radnika i imala svoja predstavništva u goto-vo svim republikama bivše države.
Nakon Digitrona, od 1983, pa sve do 1992.g., do imenovanja zastupnikom u Saboru RH, vo-dio je vlastitu, privatnu firmu.
Eto toliko o „Nastavniku tehničkog crtanja“.
Iako mi je bila želja da istine radi, ukoliko bi to bilo korisno, nastavim sa iznošenjem različitih stavova, dokumenata i nastaviti sa razmjenom istih, obzirom na nespremnost druge strane za korektnim dijalogom, ovime završavam sa započetom polemikom.
S poštovanjem,
Dino Debeljuh
Lili Benčik/hrvatskepravice
HRVATSKE PRAVICE 
druze Dino, diplomirali ste!
Sviđa mi seSviđa mi se