Za kriminalizaciju Domovinskog  rata  i progon hrvatskih branitelja, hrvatsko Pravosuđe uvijek spremno


Hrvatsko pravosuđe osuđuje hrvatske branitelje zbog propusta. Tko će osuditi hrvatsko Pravosuđe za mnogobrojne PROPUSTE u osudi ratnih zločina nad Hrvatima?

Domovinski rat se ocrnjuje, progone se hrvatski branitelji, namještaju se sudski procesi, hrvatski general Đuro Brodarac, umire kao zadnji ološ u zatvoru, bez liječničke skrbi. Isto su uradili i Tomislavu Merčepu i mnogim  znanim i neznanim hrvatskim braniteljima!

Domovinski rat se istražuje, secira, kažnjavaju se hrvatski branitelji, Država isplaćuje  velike naknade agresorskim vojnicima i onda tereti hrvatske branitelje, komemoriraju se srpske žrtve, a da  nikada nitko nije istraživao, ni optužio, a kamo li kaznio nekoga iz NOB! NITKO, NIKADA.

Savez boraca u Jugoslaviji njegovao se kao kult, a osobito ako se za nekoga reklo da je „španski borac“, a hrvatske branitelje se progoni. Nedavno je u Osječkom zatvoru umro hrvatski branitelj Pero Vincetić, jer mu nije pružena liječnička pomoć, kao ni generalu Đuri Brodarcu, kao ni teško bolesnom Tomislavu Merčepu. Gdje je nestala osnovna ljudskost uskraćivanje liječničke pomoći? Kakav je to odnos prema hrvatskim braniteljima?

1.Kriminalizacija Domovinskog rata                            

1.1.Srpsko narodno vijeće-SNV, Milorada Pupovca

Najveći i najjači protivnik Domovinskog rata je upravo SNV, koji je guja u njedrima Hrvatske države, odnosno klasična peta kolona, koja neprestano rovari i razara integritet i suverenitet države Hrvatske.

Sve to zahvaljujući hrvatskim političkim elitama koje su kreirale i usvojile Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, kojima je SDSS koalicijski partner, koji je u osnovi diskriminacijski prema većinskom hrvatskom narodu po 3 točke:

  • Prednost manjina kod zapošljavanja
  • Zagarantirana mjesta u Saboru RH. Nejednakost glasa većinskog hrvatskog naroda u odnosu na glas manjina
  • Dvojezičnost  koja nije u skladu sa etničkim sastavom stanovništva, na pr. u gradu Puli gdje je uvedena  dvojezičnost za svega  4.43 % Talijana naspram 70.41 % Hrvata.

Diskriminacija je protuustavna: članak 14 i 15 Ustava RH

Protivna Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava: Članak 14

Povelji Europske unije o temeljnim pravima: članak 20 i 21

I Direktivi Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja.

Po tom Ustavnom zakonu iz Proračuna RH financiramo protuhrvatsku djelatnost SNV-a i plaćamo njihove Novosti, Tragove i Biltene kojima blate Hrvatsku i Hrvatski narod sa pozicija srpske hegemonije, jugoslavenstva i ugroženosti Srba, jer oni nijednu državu Hrvatsku ne prihvaćaju kao svoju domovinu. Čast izuzecima, Srbima, hrvatskim braniteljima njih oko 10 000 koji su stali u obranu Hrvatske.

Samo u 2022.godini za manjine ukupno je izdvojeno 50.204.225,00 kuna, a za srpsku nacionalnu manjinu 13 603 000, 00 kuna

NN 48/2022

1.2.Documenta, udruga koja nemilosrdno kriminalizira Domovinski rat

Evo što kažu o sebi tko su išto su:

„U nastojanju da potaknu proces suočavanja s prošlošću i ustanovljenje činjenične istine o ratu te pridonesu pomicanju javne diskusije s razine prijepora o činjenicama (broj poginulih i slično) prema dijalogu o interpretacijama, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Građanski odbor za ljudska prava te Hrvatski helsinški odbor odlučili su osnovati Documentu – Centar za suočavanje s prošlošću.

Ključni je razlog ovoga nastojanja iskustvo prešućivanja i falsificiranja ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od 1941. do 2000. koje je utjecalo na noviju prošlost, kako Jugoslavije tako i post-jugoslavenskih društava.

Od 2006. godine Documenta radi na izgradnji i jačanju regionalne koalicije organizacija civilnog društva iz post-jugoslavenskih zemalja koja zagovara osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica nakon ratnih sukoba u regiji (REKOM)“

Documenta je izdala knjigu Procesuiranje ratnih zločina – Jamstvo procesa suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj  u kojoj na 473 stranice knjige, nema komunističkih zločina, a bave se razdobljem od 1941.do 2000.godine?!

Razlog njihova osnivanja je prešućivanje i falsificiranje ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od 1941-2000.godine –točno, prešućivanje komunističkih zločina 1941-1990.godine,  a falsificiranje Domovinskog rata licemjerno, manipulativno i  tendenciozno sa svrhom kriminalizacije hrvatskog naroda i države Hrvatske!

Spominju se zločini iz 1.svjetskog rata, sudski procesi koji su vođeni za ratne zločine, pa redom zločini iz 2.svjetskog rata i suđenje u Nurnbergu, i onda se potpuno preskaču zločini počinjeni u ime komunizma i prelazi na zločine u velikosrpskoj i JNA agresiji na Hrvatsku, koje su počinili Hrvati prema agresoru, ali u kontekstu građanskog rata, kako tvrdi Zoran Pusić:

„Kad su počeli oružani sukobi, koji su prerasli u krvavi građanski rat i agresiju, s tisućama stradalih i desecima tisuća prognanih, iskazivanje etničke netrpeljivosti, političke podobnosti i pristranosti, temeljeno na etničkoj i političkoj podobnosti, postalo je prilično rašireno i uglavnom se uspješno podmetalo pod patriotizam. Pritom nije bilo teško dokučiti da se radi o podmetanju jer se vrlo jasno vidjelo da proganjanje ili toleriranje i zataškavanje zločina nad hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, koji nisu imali nikakve veze s agresijom na Hrvatsku“

Konfuzan tekst u kojem se tvrdi da je bio građanski rat, ali hrvatski građani srpske nacionalnosti nisu imali nikakve veze s agresijom na Hrvatsku!? E pa jeli bio građanski rat ili agresija po Zoranu Pusiću , kako i kada Documenti odgovara.

Zatim u uvodu Maja Dubljević piše:

„Još uvijek ostaje pitanje zašto je tako teško prepoznati i razumjeti da je zločin zločin, a žrtva žrtva“ I doista Maja zar je tako teško prepoznati da u 473 stranice nema mjesta za zločine komunizma?

Jedan pogled na sastav i članstvo  udruge dovoljan je za shvatiti zašto je teško prepoznati i razumjeti da je zločin, zločin, a žrtva žrtva, naime  Documenta je član Antifašističke lige RH. Antifašisti, odnosno preobučeni komunisti su „cijepljeni“  protiv komunističkih zločina!

Documenta je članica mnogobrojnih međunarodnih organizacija i lako se da zaključiti kako Hrvatsku predstavlja u svijetu.

1.3.Detuđmanizacija, Stjepana Mesića, temelj  za progon i kriminalizaciju Domovinskog rata

Nakon smrti prvog  hrvatskog predsjednika dr .Franje Tuđmana, 10. prosinca 1999. godine, izabran je 18. veljače 2000. godine za predsjednika Republike Hrvatske Stjepan Mesić, i to na dva mandata, do 18. veljače 2010. godine,  koji je svojim djelovanjem flagrantno kršio Ustav RH! Međutim nitko od strane pravosuđa nije postavio pitanje odgovornosti predsjednika Stjepana Mesića za izvrgavanje ruglu, preziru i omalovažavanju Republiku Hrvatsku po članku  349,  za odavanje tajnih podataka po članku 347,  i za veleizdaju po članku 340 Kaznenog zakona RH.

Novi hrvatski Predsjednik otvorio je  je lov na hrvatske branitelje. Državno odvjetništvo otvoreno je provodilo detuđmanizaciju koju je osmislio Stipe Mesić. Neću se baviti njegovim likom i djelom, jer ne želim ni misli zaprljati sa njime,  ali ukratko on je doveo hrvatsku državu do apsurda. Njegov lik i desetogodišnji mandat Predsjednika Hrvatske,  predstavlja  svekoliki apsurd i  tragediju  hrvatske države. Od pjevanja ustaških pjesama u Australiji,“ izgubljenih „ australskih čekova, priča o Jasenovcu, otvaranja predsjedničke arhive novinarima, do tajnog svjedočenje u Hagu na strani tužiteljstva, što je svjetski presedan, umirovljenja 12 generala HV, do čudnih putovanja u Kinu i neke „egzotične“ zemlje do „velikog antifašiste“ impresivan je prikaz moralnog propadanja i devastacije čovjeka.

Stjepan Mesić odmah je nakon stupanja na vlast umirovio 12 ratnih generala Hrvatske vojske, jer se kao miješaju u politiku!? Obezglavio je, rasturio i onesposobio  pobjedničku Hrvatsku vojsku, da ga ni slučajno nitko ne bi propitkivao za australske čekove i ostalo, nakon što  se dočepao predsjedničke fotelje.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/doznali-smo/13433-izdaja-i-izdajnici.html

Detuđmanizacija je njegova osobna osveta dr. Franji Tuđmanu i njegovom životnom djelu, državi Hrvatskoj, jer ga je povukao iz Beograda u Zagreb, a baš se bio udobno raskomotio u fotelju predsjednika Predsjedništva SFRJ. Ne zaboravlja se ni njegov pokušaj državnog udara 1994.godine, koji mu je dr. Tuđman oprostio, pa nije snosio nikakve sankcije.

.Na Wikileaksu je objavljen povjerljivi dokument američkog veleposlanstva koji otkriva šokantnu činjenicu da je Stjepan Mesić još prije operacije “Oluja” u razgovorima s američkim veleposlanikom Peterom Galbraithom iznio iskonstruirane i izvrnute teze koje će puno godinama kasnije postati temelj haaške optužnice o “zajedničkom zločinačkom pothvatu”. Dokument o kojem je riječ vodi se na Wikileaksu pod oznakom 95ZAGREB1944 i sažima razgovore američke strane sa Stjepanom Mesićem i nekim predstavnicima Srba iz Hrvatske iz sredine svibnja 1995.godine

Stjepan Mesić je otišao samoinicijativno u Američko veleposlanstvo 15.svibnja 1995. godine, tužakati Hrvatsku za etničko čišćenje u akciji Bljesak! I to baš  usred Hrvatskoj nametnutog rata, u trenutku kada je gotovo trećina hrvatskog teritorija bila još okupirana, kada se  hrvatska  mladost u crnim vrećama vraćala kući?! Nepojmljivo zlo koje je nanio cijelom hrvatskom narodu iz osobne osvete prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu!

Tako je Mesić u razgovoru s Peterom Galbraithom 17. svibnja 1995.godine  zastupao tezu kako je odlazak Srba iz Zapadne Slavonije ekvivalentan etničkom čišćenju. Upravo tu ključnu izvrnutu konstrukciju preuzet će kasnije haaško Tužiteljstvo i za bježanje srpskog vodstva i stanovništva tijekom Oluje optužiti najviši hrvatski državni i vojni vrh. A Milorad Pupovac koristiti i ponavljati i dan danas.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/doznali-smo/12848-sokantno-mesic-galbraithu-prije-oluje-iznosio-teze-za-optuznicu-o-zzp-u.html

U kojoj bi demokratskoj zemlji na svijetu Predsjednik države tako nešto mogao napraviti da ga se ne smijeni i ne kazni? Nigdje, nigdje! To je postupak bez presedana u svijetu! Svojim optuživanjem Hrvatske za rat u BIH izravno je utjecao na haški sud; “Hrvatska je izvršila agresiju na BiH” Zamislite!

A „hrvatsko“ Pravosuđe ? Muk!  Nema nigdje nikoga! Indikativno!

Hrvatska vlada je 1997. godine prihvatila suradnju s Haaškim sudom dobivši uvjerenja da će on biti pravedan i da će slijediti  činjenice i istinu. Vremenom Haaški sud je postao  političko sredstvo pritiska na Hrvatsku,  tvrdeći da ga ne zanima tko je agresor već samo  tko su zločinci.

Takvim stavom i postupkom Haaški sud se postavio kao politički faktor, kojeg ne zanima istina,  već samo nekakva pravda. A kako može biti pravde bez istine? Kada je poništena istina o tome tko je bio agresor, a tko je vodio obrambeni rat, Haag je počeo suditi žrtvi za zločine u obrani, ali ne i krvniku za zločine u agresiji. Time je Haag pokazao da ne zastupa univerzalne pravne vrijednosti već partikularne interese pojedinih država i skupina. Pokazao je da međunarodna vladavina prava nije u funkciji ostvarivanja pravde, već nametanja poželjnih političkih rješenja koja diktira međunarodna zajednica.

Tako su Haaški optuženici,  Hrvati izloženi dvostrukim kriterijima: pravilima koja vrijede samo za Hrvatsku, ali  ne i za druge zemlje. Politički montirane optužnice protiv časnika HV i HVO-a,  potpomognute su od hrvatskih političara: Vesne Pusić, Zorana Pusića, Stjepana Mesića, Mladena Bajića i njihovih suradnika, predstavnika Sorošovih fondacija ; Save Štrbca, Milorada Pupovca i dr.

Stjepan Mesić okarakteriziran je kao izdajnik hrvatskoga naroda, koji je lažno svjedočio protiv hrvatskih generala u Haagu, dostavljao skupa s Mladenom Bajićem, Haagu, tužiteljstvu, Carli del Ponte, na tisuće transkripata razgovora predsjednika Tuđmana, na tisuće obavještajnih i inih dokumenata s oznakom “Državna tajna”, sve nezakonito i na štetu interesa Hrvatske i njezinih građana. Na osnovi tih dokumenata uslijedila je osuđujuća presuda Hrvatima RH i BIH, časnicima HV i HVO s tezom “udruženog zločinačkog poduhvata”, koju su plasirali Vesna Pusić, Stjepan Mesić i ostali izdajnici-klevetnici. Hrvatska nije zaštitila optuženu,  osuđenu šestorku,   časnih Hrvata, Generale koji su zaustavili srpsku, a nakon toga muslimansku agresiju na Hrvatsku i BIH. Podsjećam da je Srbija davala Haškom sudu zatamnjene  dokumente, gdje god bi za Srbiju bio inkriminirajući  dio.

https://pescanik.net/kazna-za-florance-hartmann/

Država koja nije vođena nacionalnim intersesima, gubi uporište racionalnog funkcioniranja, tako se u Hrvatskom saboru,  nakon samoubojstva generala Slobodana Praljka u Hagu, javlja Goran  Richenberg Beus (alias Emir Tahirović) potpredsjednik kluba zastupnika Glas, tvrdeći da je samoubojstvo izvršio pravomoćno osuđeni ratni zločinac, izjavu je dao nakon što je  na sjednici Predsjedništva Sabora usuglašena izjava  hrvatskog parlamenta o haaškoj presudi hrvatskih generala.

General Praljak objavio je više knjiga o ratu, koje su poslužile u obrani optuženih Hrvata. I dan danas društvena mreža FB blokira svaku fotografiju i spominjanje generala Praljka!

Ministarstvo financija (Slavko Linić) , tvrtki Oktavijan d.o.o. izdavaču Praljkovih knjiga obračunalo je porez za 18 izdanja knjiga u visini od 628.726,64 kune. Ministarstvo kulture ocijenilo je  knjige kao šund, odnosno da knjige nemaju stručni, znanstveni, umjetnički, kulturni i obrazovni sadržaj.

“Istodobno, knjiga HHO-a  „Vojna operacija Oluja i poslije“, koju je uredio Žarko Puhovski, u Haagu nije prihvaćena kao vjerodostojna, pa je Sudsko vijeće tijekom prvostupanjske presude Gotovini, Markaču i Čermaku zaključilo da je Puhovski nevjerodostojan svjedok, kao i podaci iz te knjige koja je, međutim, oslobođena poreza na šund. Meni je to neshvatljivo i skandalozno”, izjavio je  Pero Kovačević, pravni ekspert iz tima generala Slobodana Praljka. I je neshvatljivo, suprotno interesima RH, ali nije onima koji samostalnu i slobodnu RH nisu htjeli.

Hrvatske Vlade od 2000. godine nisu mijenjale odnos prema Haaškom sudu, kao članica Ujedinjenih Naroda i partner. Nakon presuda i tragičnog događaja u Hagu, samoubojstvom hrvatskog viteza Slobodana Praljka do izražaja je došla politička mržnja prema svemu hrvatskom,  politička nepismenost i nekultura, saborskih zastupnika, pojedinaca iz stranke na vlasti i stranaka u oporbi, koji ne  priznaju nacionalne interese i nacionalne vrijednosti, ne priznaju:  “žrtvu”, “bol”, “hrvatstvo”, “mučeništvo”. Ne priznaju da je cijela povijest Hrvata ništa drugo do kalvarija i mučeništvo, ali usprkos njima general Slobodan Praljak,  postao je za hrvatski narod, još jedan u nizu hrvatskih mučenika i  heroja.

General Slobodan Praljak i njegovi suborci znaju da život ratnika ne ovisi samo od njihove bojne spremnosti, već ponajviše od njihova osjećaja za čast i odanost. Praljku nikada nije bilo strano žrtvovanje, znao je da bez žrtve nema  ni radosti ni tuge, nema sreće ni ljepote. Njegova privrženost narodu- domovini je njegova odgovornost prema životu. On je znao ono što političari,  predstavnici vlade , sabora nikada neće spoznati, znao je što je čast i častan obraz.

Hrvatski političari, saborski zastupnici, vladajuće garniture , godinama od 2000. ništa nisu činili u zaštiti nacionalnih interesa, generala, haaških uznika i njihovih obitelji, a oni su im pobjedom u  Domovinskom  ratu, osigurali te pozicije. Čak suprotno, proganjali su u Hrvatskoj sve koji su pružali potporu haškim optuženicima.

2.Progoni hrvatskih generala, branitelja i štovatelja Domovinskog rata

U Sjedinjenim Državama, primjerice, 18. Amandman Ustava, koji potječe još od Američkog građanskog rata, kaže da će se svi dugovi i obveze države prema onima koji su se pobunili protiv SAD, kao i njihovi zahtjevi prema državi proistekli iz pobune smatrati nezakonitim i ništavnim.

 Kako suci u Hrvatskoj dijele pravdu? Suprotno ovim premisama pravde!

Uloga Državnog odvjetništva i Pravosuđa je pravda i pravednost, a hrvatske  žrtve tu pravdu nisu dobile. Isključivi krivac je Pravosuđe , koje je olako aboliralo 20 641 četnika, a za hrvatske žrtve nije ni tražilo  pravdu, i kako izgleda nikada ni neće! Prošlo je 30 godina, ratni zločin ne zastarijeva, ali ne postoji ni volja, ni nakana da se bilo koga procesuira za ratni zločin nad Hrvatima!

Tako je Mladen Bajić i oni koji su ga zamijenili umjesto da proganja četnike, proganjao hrvatske branitelje i generale! Koliko godina zatvora je zaslužio za te velike propuste, ako je  Tomislava  Merčepa za propust to Pravosuđe osudilo na 7 godina?

+Hoće li ikada netko odgovarati za nečinjenje, nemar i nevoljkost u obnašanju dužnosti? Neće, jer kod hrvatske političke i državne “elite” nema odgovornosti prema nikome, ni prema poslu koji obavljaju, ni prema hrvatskom narodu!

Dok srbijansko pravosuđe uzima za pravo suditi hrvatskim državljanima umjesto da ih hrvatsko pravosuđe zaštiti, ono ih još dodatno proganja.

Republika Srbija proglasila se 2003.godine nadležnom za kaznena djela protiv čovječnosti, međunarodnog prava i za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriju bivše Jugoslavije od 1.siječnja 1991.godine, na temelju Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine.

Člankom 3. tog Zakona: „Državni organi Republike Srbije određeni ovim zakonom nadležni su za vođenje postupka za krivična dela iz člana 2 ovog zakona, koja su izvršena na teritoriji bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bez obzira na državljanstvo učinioca ili žrtve“.

Iako je po tom Zakonu sporna nadležnost za događaje koji su uslijedili nakon 8.listopada 1991.godine. Republika Srbija se na temelju  doktrine univerzalne nadležnosti, proglasila nadležnom za procesuiranje najtežih kaznenih djela počinjenih  u ratovima u bivšoj Jugoslaviji.

Pravno, odluka Republike Srbije nije sporna, ali s moralnog aspekta postavlja se pitanje kako je moguće da država koja je izvršila agresiju i započela rat  u bivšoj Jugoslaviji sebi priznaje to pravo, kako je moguće da država koja ne priznaje postojanje logora na svom teritoriju spremno dostavlja optužnice koje se temelje na iskazima optuženika koji su pribavljeni mučenjem u tim istim „nepostojećim“ logorima?

Hrvatsko pravosuđe dugi niz godina ima u Europi najlošiju percepciju što se vidi i iz intervjua Večernjeg lista s direktoricom Svjetske banke za Hrvatsku, u kojem je Elisabetta Capannelli na upit o ključnim reformama koje trebaju definirati Nacionalnu strategiju razvoja Hrvatske prvo spomenula upravo podizanje učinkovitosti pravosuđa, obrazlažući: “Bolje, brže i suvremenije pravosuđe od ključne je važnosti za unapređenje poslovnog okruženja i jačanje povjerenja u hrvatske javne institucije”.

https://www.vecernji.hr/vijesti/hrvatskoj-zajam-svjetske-banke-od-100-milijuna-eura-za-projekt-ucinkovitog-pravosuda-1390723

Znači da se i van granica Hrvatske vidi neučinkovitost i neefikasnost hrvatskog pravosuđa!

Međutim kako je političkoj “eliti” u Hrvatskoj, gle apsurda bio cilj kriminalizacija DR, DORH je još 2006. godine sa srbijanskim Tužiteljstvom za ratne zločine potpisao sporazum o suradnji,

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić i Tužilac za ratne zločine Republike Srbije Vladimir Vukičević potpisali su Sporazum o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida kojim je izražena obostrana spremnost da se unaprijedi suradnja na području kaznenog progona počinitelja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, posebno onih koji imaju državljanstvo ili žive na području Republike Hrvatske, odnosno imaju državljanstvo ili žive na području Republike Srbije. (13. 10. 2006.)

Sličan Protokol  između Državnoga odvjetništva RH i Tužiteljstva BiH o suradnji i progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina protiv čovječnosti i genocida,  3. lipnja 2013.godine  potpisali su glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić i glavni tužitelj Tužiteljstva BiH Goran Salihović . Taj Protokol štetan je za Hrvate u BiH i Republiku Hrvatsku, što  dokazuje i njegova  primjena. Naime istražitelji iz BIH slobodno su i bez ikakva nadzora,  ikakvih ograničenja pregledavali  dokumentaciju iz ratnoga razdoblja, preuzimali ovjerene preslike svega što je za njih bilo važno. Ta  dokumentacija vezana je uz  progon bivših pripadnika HVO-a, ali i dužnosnika hrvatskoga naroda koji su bili angažirani u institucijama Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Ne treba ni naglašavati da DORH, nije u reciprocitetu provodio  slične aktivnosti u BiH u bošnjačkim arhivama s građom iz ratnoga doba, niti je podnio ni jednu kaznenu prijavu protiv nekadašnjih oficira JNA, Bošnjaka i Srba u BiH zbog sudjelovanja u agresiji na RH. Opće je poznato  da je više Bošnjaka/časnika Armije BiH sudjelovalo u agresiji na RH, kao da i su odgovorni za masovne zločine, etničko čišćenje i pokolje nad Hrvatima u BiH (generali Sefer Halilović, Atif Dudaković, Fikret Muslimović, Selmo Cikotić, Refik Lendo i mnogi drugi časnici Bošnjaci iz bivše JNA).

Mladen Bajić i DORH kojem je bio na čelu nije tako proganjao srpske četnike za zločine nad Hrvatima, kao što je proganjao hrvatske generale i branitelje za zločine nad Srbima. I to je hrvatsko pravosuđe? Sramota od pravosuđa! Raditi protiv interesa hrvatskog naroda, a taj narod ih plaća? Raditi u Hrvatskoj protiv države Hrvatske, a ta država Hrvatska ih plaća? Pa toga nema nigdje na svijetu!

Nema nigdje na svijetu ni predsjednika koji je kao zaštićeni svjedok, tajno otišao u Hag svjedočiti protiv države kojoj je bio na čelu? Nigdje takvih apsurda nema osim u Hrvatskoj!

Kakav obraz imaju , kakvu savjest imaju svi političari od saborskih zastupnika, do Vlade i Pravosuđa, koji godinama rade protiv hrvatskih interesa i hrvatskog čovjeka?

Nizom primjera vidjeti ćemo da je u hrvatskom Pravosuđu sve moguće.

2.1.Sramotno hrvatsko Pravosuđe protiv profesora Krešimira Mihajlovića

Prof.  Mihajlović bio je te 2011.godine ravnatelj O.š. Petar Zrinski u Zagrebu, koju su pohađali sinovi tadašnjeg predsjednika Vlade RH, Zorana Milanovića, postavio je pano u hodniku škole sa natpisom:

 “Hrvatski mučenici, od pobjede, preko istine do pravde”

“I tko zemlju ljubi nitko neće biti rob“

Da bi kao rezultat postavljanja tog panoa tadašnji Ministar prosvjete, kulture i športa,  Željko Jovanović  smijenio prof. Mihajlovića sa dužnosti ravnatelja  po iznimno brzom postupku i dao mu  otkaz. Ministar Jovanović nije se  obazirao  ni na to da ima šesteročlanu obitelj, i da mu je tim neljudskim  činom ugrožena životna egzistencija.

Ni oslobađajuća presuda  generalima u Haagu 16.11 2012.godine za  hrvatsko pravosuđe ništa ne znači,  već se prof. Krešimira Mihajlovića okrutno progoni i šikanira do dana današnjeg, uslijed  čega se i teško razbolio.

Umjesto da se nakon oslobađajuće presude Međunarodnog suda u Hagu generala Gotovine i Markača, Ministarstvo prosvjete, kulture i športa i Državno odvjetništvo   ispričaju  za sve nevolje koje su mu nanijeli i vrate ga  natrag na njegovo radno mjesto, prof. Mihajlovića progone već više od deset godina!

Prof. Mihajlović je i hrvatski branitelj, ranjavan u Domovinskom ratu, pa je  čudno da Ministarstvo branitelja nije reagiralo i zaustavilo ovu strašnu nepravdu prema hrvatskom branitelju.

Profesor Krešimir Mihajlović sada je u mirovini i zbog činjenice da je Vrhovni sud preinačio pravomoćnu sudsku presudu Županijskog suda (koja je išla u korist Mihajloviću), Mihajlovićeva se odvjetnica obratila i Ustavnom sudu. Na Ustavnom sudu ona se pozvala na odluku Europskog suda, prema kojemu, kada jednom sudska odluka postane pravomoćna, više ne može biti poništena. No, sutkinja Ustavnog suda koje vodila ovaj predmet, SDP-ova Ingrid Antićević Marinović, odbila je žalbu te su Mihajlović i njegova odvjetnica pokrenuli spor pred Europskim sudom za ljudska prava.

Eto to je istina o hrvatskom Pravosuđu!

Katastrofalno, sramotno koga mi porezni obveznici plaćamo!

2.2. Uhićenje Tihomira Purde i Veljka Marića

2.2.1..Tihomir Purda (1969.) hrvatski je branitelj koji je branio okolicu Vukovara tijekom Domovinskog rata. 2011. godine uhićen je u BiH zbog srbijanske interpolove potjernice. Nakon pada Vukovara, zarobljen je i prebačen u logor Stajićevo i logor Sremska Mitrovica. Tamo je mučen i prebijen mjesecima, te je pod prijetnjom iznuđen njegov potpis na dokumentu u kojem se navodi da je kriv za smrt jednog JNA vojnika. 1992.godine. Zbog sumnje u ispravnost njegovog priznanja, Tužiteljstvo za ratne zločine ispitalo je u Županijskom sudu u Vukovaru nekoliko svjedoka, među njima branitelja Petra Janjića Tromblona i Danka Maslova, koji je također bio na tjeralici, te samog Purdu u pritvoru. Međutim, ispitivanjem svjedoka utvrdilo se da je Purda zapravo sa još jednim braniteljem ranjenog JNA vojnika odveo u bolnicu, koji je tamo preminuo za nekoliko dana.

Nakon preispitivanja slučaja 3. ožujka 2011. godine srpsko Tužiteljstvo za ratne zločine je odustalo od progona. Prema obavijesti za javnost, saslušano je 44 svjedoka, od čega 13 u Srbiji i 31 u Hrvatskoj i prikupljena je određena dokumentacija. Navodi se da nijedan svjedok nije  teretio  Purdu te je zbog nedostatka dokaza njegov slučaj odbačen. Također su istodobno odbačeni i slučajevi protiv Tromblona i Maslova. Purda je time nakon 57 dana zatvora pušten na slobodu te se vratio kući.

2.2.2.Veljko Marić je uhićen u Srbiji kada je pri rutinskoj kontroli kao vozač kamiona prepoznat kao tražena osoba. Protiv njega je 2009.godine srpsko tužiteljstvo podiglo optužnicu na temelju spornog zakona o univerzalnoj jurisdikciji.

2011.godine  u Beogradu je osuđen na 12 godina zatvora za ubojstvo civila Petra Slijepčevića, u njegovoj obiteljskoj kući  1991.godine u  selu Rastovac, gdje se nalazio kao pripadnik 57. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde Grubišno Polje. Izručen je Hrvatskoj sa time da  Hrvatski sud potvrdi  srpsku presudu. Županijski sud u Bjelovaru potvrdio je kaznu Beogradskog suda od 12 godina zatvora i time automatski potvrdio zločin  i otvorio mogućnost naplate štete od obitelji ubijenog.

Država je platila 220 000 kuna supruzi ubijenog i sada tereti Marića za taj iznos i iznos od 160 000 kuna sudskih troškova. Time uništava živote cijele obitelji,  jer tako velike iznose cijeli život ne može zaraditi da bi podmirio dug

2.3.Tomislav Merčep, suđenje hrvatskoj državi

Tomislav Merčep osuđen je zbog propusta! Osuđen je samo zato što ubojstva nije spriječio. Propustio je spriječiti ratni zločin postrojbe kojom je navodno zapovijedao, mada svjedoci nisu potvrdili da im je on naredio ili ih na bilo koji način poticao na zločine. Treba napomenuti da za počinjene zločine nisu osuđeni direktni izvršitelji, nego samo Tomislav Merčep! Bio je to klasični montirani sudski proces u kojem se ustvari sudilo državi Hrvatskoj, jer su htjeli dokazati da je nastala na zločinu. Sudac je na čitanju Presude rekao;

“Da ste reagirali na prve događaje, sve ovo se ne bi dogodilo i hrvatska povijest bi jedinim dijelom izgledala bitno drugačije. Ovako ste vašom pasivnošću i nerazumijevanjem zla koje vas okružuje, potpuno svjesno ostali na pogrešnoj strani povijesti Republike Hrvatske”

To je Tomislavu Merčepu 12. svibnja 2016. rekao  sudac Županijskog suda u Zagrebu Zdravko Majerović, izričući mu nepravomoćnu presudu od pet i pol godina zatvora za ratne zločine ubojstva civila iz više hrvatskih mjesta i gradova.

Republika Hrvatska je na pogrešnoj strani povijesti, to je bio cilj progona hrvatskih branitelja i svih onih koji su je stvarali, jer da je nisu stvarali, da su se prepustili velikosrpskoj agresiji onda bi bili na pravoj strani povijesti. To je nelustrirano hrvatsko Pravosuđe, koje provodi obrnutu lustraciju, umjesto da se njih lustrira, oni lustriraju hrvatske branitelje i hrvatski narod.

Sudac kao pravnik trebao bi znati da je prava strana,  pravo svakog naroda na samoodređenje, ali njegova indoktrinacija jugo-komunističkom ideologijom sprječava ga da shvati da se radi o hrvatskoj ili  jugoslavenskoj , regionalnoj, balkanskoj ili kako već da je nazovemo strana povijesti.

A pravo je na  strani  Hrvatske! Pravo svakog naroda na slobodu, na samoodređenje u međunarodnom pravu, načelo  je po kojem narodi imaju pravo na vlastitu državu  i pravo slobodnoga izbora vlastita društvenoga i ekonomskog uređenja (unutarnje samoodređenje).

Tomislavu Merčepu nikada nije dokazano da je i na jedan način bio povezan sa zločinima koje su mu stavili na teret, čak ni na prvome sudskom ročištu, kada je bilo prvo suđenje samim počiniteljima, Merčep uopće nije pozvan kao svjedok niti je bio zaveden u spisu… I tada kreće uigrani scenarij montiranih suđenja; medijska haranga lijevih medija koji nikako ne prihvaćaju državu Hrvatsku, razne soroševe udruge za nazovi ljudska prava, pa hrvatska izdajnička nazovi politička elita popušta i organizira se novo suđenje, na kojemu su mu prišili najniži oblik pravne odgovornosti, a to je da je on, navodno, mogao spriječiti, a nije spriječio počinitelje. I počinitelji i svi svjedoci koji su prošli kroz sudnicu, svi su unisono govorili kako Merčep sa svime nema apsolutno nikakve veze. Nisu ga pustili ni na pogreb majke! Teško se razbolio, dobio jaki moždani udar i još su se lijevi mediji zgražali što ga se liječi i šalje na oporavak u toplice!? Strašno!

2.4.General Đuro Brodarac

Đuro  Brodarac, hrvatski general kojeg su proganjali kao psa, i koji je umro u zatvoru u Osijeku, jer nije dobio medicinsku pomoć.

2011.godine   Đuro Brodarac je osumnjičen za ratne zločine na području Siska iz 1991 i 1992. godine i to po zapovjednoj odgovornosti. HRT je tad izvijestila  da se istraga u vezi ratnih zločina u Sisku koncentrirala na desetak uglednih sisačkih Srba. Neke od slučajeva ubojstava i pljačke je hrvatsko pravosuđe do tad već procesuiralo. Sumnja se kako su ubojstva naručena iz utjecajnih sisačkih krugova kako bi se Srbe, koji nisu prešli na stranu krajinskih snaga, prestrašilo i natjeralo u izbjeglištvo. Zbog toga je pritvoren. Umro je 2011. u osječkom zatvoru, zbog nebrige i ne pružanja liječničke pomoći.

Na sprovodu 15. srpnja 2011.godine, prisustvovalo je preko 10.000 njegovih suboraca i sugrađana. Time su pokazali što misle o zatvaranju i smrti Đure Brodarca!

Ta je smrt još jednom pokazala upravo neljudski odnos hrvatske države , odnosno politički dirigiranog Pravosuđa, prema braniteljima, generalima i uopće osobama koji su tu istu državu stvarali.

„Svako zatvaranje hrvatskih branitelja u razdoblju dokazivanja sumnji za navodno počinjenje zločina u Domovinskom ratu jest nešto što se nije ni do sada smjelo događati. Pogotovo ako optužbe dolaze od osoba poput Save Štrpca, Pilsela, Pusića, Feralovaca, EPH-ovaca, ili organizacija poput Soroševog HHO-a, stranih plaćenika. Njihova zadaća je od Hrvatske napraviti agresora ili pak u najmanju ruku izjednačiti u krivnji srbijanskog agresora i srpske pobunjenike u Hrvatskoj s pravom hrvatskog naroda i njegove države na obranu od neusporedivo naoružanijeg i organiziranijeg napadača .Nadam se da general Brodarac nije umro uzalud! Njegova bi smrt trebala biti posljednja tragedija jednog hrvatskog branitelja, posljednja opomena kako za vlast u Hrvatskoj tako i za sve njegove suborce iz Domovinskog rata, da se definitivno okonča šutnja i desetgodišnje toleriranje kriminaliziranja i blaćenja najveće svetinje u povijesti hrvatskog naroda!” – rekao je Ninoslav Mogorović, publicist iz Pule.

Nažalost danas jedanaest  godina poslije ništa se nije promijenilo. Još gore je sa hrvatsko-srpskom koalicijom na vlasti!

2.5.Mihajlo Hrastov

Mihajlo Hrastov , hrvatski  branitelj  je pravomoćno osuđen za ubojstvo 13 i ranjavanje dvojice razoružanih rezervista Jugoslavenske vojske (JNA) u Domovinskom ratu, u rujnu 1991. na Koranskom mostu u Karlovcu u pravosudnoj trakavici dugoj 25 godina! Zamislite proces koji traje 25 godina i sve te godine ovako nesposobno i sporo Pravosuđe uredno dobiva plaće, uredno dolazi na posao, a učinak  je 25 godina, i nitko za taj nemar, iživljavanje i mučenje hrvatskog branitelja, ne odgovara! NITKO!

Pravomoćno osuđen od ovakvog Pravosuđa? Sprdačina od Pravosuđa! I još „vrli „ odvjetnici poput Nobila mašu tom „pravomoćnom“ presudom?! U Americi ili Engleskoj sigurno ne bi! Izgubili bi sudačke i odvjetničke licence!

“Hrastov je odrobijao 2,5 godine zatvora, procesi protiv njega traju 25 godina, a na koncu se njega i njegovu obitelj želi financijski uništiti za korist velikosrpskog agresora”, rekao je saborski zastupnik Željko Sačić i poručio kako se Suverenisti oštro protive toj relativizaciji, izjednačavanju žrtve i agresora.

Onaj koji se brani je žrtva agresije! Mora se braniti, jer ga inače neće biti! Prema tome niti oni koji se brane ne bi počinili zločin da ih se nije napalo, da nije bilo agresije!

To je pravda!  Pristup pravdi je temeljno ljudsko pravo u središtu vladavine zakona u svim demokratskim sustavima!

Hrastov je u izjavi Hini rekao da su ukupni odštetni iznosi 11 milijuna i 690.000 kuna, a da mu je na naplatu došlo preko 2,7 milijuna kuna, odnosno da mu je već stigla ovrha na 2.7450.000 kuna.

Pored ovih medijski popraćenih slučajeva ima još mnogo progonjenih hrvatskih branitelja, koji su na montiranim suđenjima osuđeni na zatvorske kazne, kojima su uništene obitelji, koji su dobili otkaz, koje se zatvaralo u psihijatrijske bolnice, koje se kljukalo raznim medikamentima i pokušalo psihički slomiti.

3.Hrvatsko Pravosuđe donosi presude o isplati odštete agresorima, a Srbija kao agresor nije isplatila ni ratnu odštetu, ni odštetu vukovarskim  braniteljima, zatočenicima u  logorima na području Srbije.

Datum: 26.11.2020.

Županijski Dorh U Splitu

U odnosu na upit od 3. rujna 2020. iz sadržaja kojeg proizlazi da tražite informaciju o visini štete koju je Republika Hrvatska isplatila žrtvama kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ističem da sam provjerom kod Građansko-upravnog odjela Općinskog državnog odvjetništva u Splitu utvrdila sljedeće:

– žrtvi Miloslavu Katalini iznos od 491.265,00 kn

– nasljednicima pokojnog Bojana Besovića iznos od 370.000,00 kn

– nasljednicima pokojnog Nebojše Kneževića iznos od 1.176.390,00 kn

– nasljednicima pokojnog Gojka Bulovića iznos od 1.281.830,00 kn

– nasljednicima pokojnog Vuka Mandića iznos od 666.000,00 kn

– žrtvi Mirku Šušku iznos od 140.000,00 kn

– žrtvi Radi Kriviću iznos od 140.000,00 kn

– žrtvi Tomi Kriviću iznos od 140.000,00 kn

– žrtvi Dušku Galiću iznos od 140.000,00 kn

– žrtvi Lazaru Ostojiću iznos od 171.588,00 kn

– nasljednicima pokojnog Dušana Jelića iznos od 316.857,00 kn

– žrtvi Đorđu Katiću iznos od 71.591,00 kn

Dosljedno naprijed navedenom proizlazi da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske za štetu počinjenu od strane pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga za vrijeme Domovinskog rata isplatila iznos od 5.105.265,00 kn.

Rene Laura,

glasnogovornik Županijskog

državnog odvjetništva u Splitu

Još je jedna  odšteta temeljena na presudi protiv bivšeg ratnog zamjenika šefa policije u Sisku Vladimira Milankovića koji je osuđen na 10 godina zatvora zbog zapovjedne odgovornosti za ubojstvo 27 Srba u Sisku i mučenje drugih. To je već peta ili šesta presuda za odštetu, a sigurno će ih biti još. Milijune će platiti država koja bi će  onda teretiti  Milankovića:

 https://www.vecernji.hr/vijesti/drzava-mora-dragicevicu-isplatiti-odstetu-zbog-uhicenja-i-mucenja-1991-1239372www.vecernji.hr

4.Čak se ide tako daleko u obrani komunističkih zločina da se Domovinski rat izjednačava sa NOB

U Splitu na  proslavi Dana antifašističke borbe, a središnja proslava je priređena  na trgu ispred zgrade HNK.  predsjednik udruge VeDRA izjavi  nevjerojatnu nebulozu:

„Hrvatska vojska nisu ustaše, hrvatska vojska bili su partizani“

„550 dice iz Splita poginulo je na Sutjesci“

Sva ta „splitska dica“ koja su poginula na Sutjesci, poginula su boreći se za Jugoslaviju, ne za Hrvatsku. U nijednom dokumentu , nigdje nema spomena Hrvatske, nego je borba bila za socijalističku revoluciju, za NOB i za Jugoslaviju.

Izjednačavanje NOB i Domovinskog rata. Nikako! Nije  isti motiv, nisu isti ciljevi! Dapače Domovinski rat vodio se upravo protiv vrijednosti NOB-a, protiv komunizma, kao jednog od totalitarizma.

Hrvatski branitelji borili su se protiv JNA, kojoj je zadaća bila čuvanje granica Jugoslavije i četnika koji su na teritoriju Hrvatske htjeli zacrtati granice Velike Srbije. Znači protiv crvene zvijezde i kokarde.

Podsjećam da je Hrvatska razdruživanjem od Jugoslavije,  dana 8. listopada 1991. godine raskida sve državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila  SFRJ,

 Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,

Ustanak, odnosno partizanski pokret  protiv fašizma i nacizma vodili su članovi Komunističke partije Jugoslavije(KPJ). J-B. Tito bio je predsjednik KPJ.

JNA  je nastala iz partizanskog pokreta kojega je organizirala i vodila KPJ.

Još u tijeku rata formirali su se Narodnooslobodilački odbori (NOO) kao prvi organi vlasti na području pod kontrolom partizanske vojske, koju su nazvali Narodnooslobodilačka vojska( NOV), a cijeli pokret Narodnooslobodilačka borba (NOB), sve pod kontrolom KPJ. Svi nositelji vlasti u FNRJ, bili su članovi KPJ. A u SFRJ su bili članovi SKJ. Suštinski isto, samo drugi naziv, koji djeluje manje rigidno.

Cilj NOB-a bila je komunistička Jugoslavija, a cilj Domovinskog rata je slobodna, samostalna i demokratska Hrvatska. A čemu danas svjedočimo:

Svjedočimo da se generali potpisnici pisma za pomilovanje Perkovića i Mustača, nisu oglasili kod progona, nepravednih i ponižavajućih presuda Tomislavu Merčepu, Đuri Brodarcu, koji je umro u Osječkom zatvoru, Mihajlu Hrastovu, kojega je Pravosuđe  maltretiralo 20 godina i osudilo na isplatu ogromnih iznosa odšteta okupatorskim, velikosrpskim rezervistima, a potpisali su pismo za pomilovanje Perković-Mustač iza kojih se vuku repovi komunističkih zločina.

To je bit problema, koji razara hrvatsko društvo! Neodgovornost za počinjene komunističke zločine!

Nitko nije odgovarao, a još manje optužen i kažnjen za masovne progone i  likvidacije ljudi u komunističkoj Jugoslaviji, jer su upravo da bi izbjegli bilo kakvu odgovornost postali antifašisti.

Hrvatska vojska bili su i domobrani i ustaše, ali NDH, druge države iz povijesti hrvatskog naroda koja je nestala završetkom 2.svjetskog rata.

Sadašnja slobodna i neovisna Republika Hrvatska, nije slijednica ni NDH, ni Socijalističke Republike Hrvatske iz sastava bivše Jugoslavije.

Sadašnja Republika Hrvatske stvorena je u Domovinskom ratu. Domovinski rat je bio borba protiv tekovina NOB-a, protiv JNA, protiv komunističke ideologije za slobodnu, nezavisnu i demokratsku Hrvatsku.

Hrvatska vojska nastala je u Domovinskom ratu, razvijala se i rasla paralelno sa borbom za suverenu i samostalnu državu Hrvatsku u razdoblju od 1991-1995 godine, pa partizani  iz 1941-1945, nikako nisu mogli biti Hrvatska vojska!

Nevjerojatna manipulacija Hrvatska vojska  Republike Hrvatske kao samostalne, nezavisne, suverene i demokratske su bili samo HRVATSKI BRANITELJI.

I to je jedina istina! Tu dvojbi nema!

5.Samoubojstva hrvatskih branitelja

Sve te manipulacije, izvrgavanje ruglu i kriminalizacija Domovinskog rata mnogi hrvatski branitelji ne mogu gledati, slušati i podnijeti. Pitaju se zar su se za takvu Hrvatsku borili?  Velik je broj onih koji si  u takvim trenucima razočarenja i beznađa oduzmu život.

Redatelj Jakov Sedlar je  snimio  dokumentarac o samoubojstvima hrvatskih branitelja, 2019.godine.  Film je potresao  Hrvatsku, u njemu nema glumaca, tu su sve odreda ljudi koji su u nekom trenutku pokušali sebi oduzeti život ili su članovi obitelji u kojoj je otac, suprug ili sin digao ruku na sebe. Hrvatski ratnici, oni koji se nisu bojali umrijeti u ratu, u miru nisu uspjeli živjeti sretno u zemlji za koju su se borili. Sad su dobili i svoj film. I to prvi koji se bavi njihovim tragičnim sudbinama. Sedlar je film nazvao jednostavno “3069” – službenim brojem branitelja koji su počinili samoubojstvo. Taj broj je bio važeći prije dvije godine ka

kad je Sedlar započeo snimanje, a u međuvremenu je narastao na 3246 branitelja koji su počinili suicid zaključno sa rujnom 2019.godine.

https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/regional/snimljen-dokumentarac-o-3069-suicida-branitelja-redatelj-govori-o-razlozima-njihovih-samoubojstava-624455

A koliko je tek onih koji umiru u tišini? Čije obitelji ne žele da se zna kako je završio njihov sin, otac, brat, muž.

Sedlar je prvi naš redatelj koji otvara ovu bolnu i neugodnu temu o kojoj rijetki žele javno govoriti, iako se samoubojstva događaju pokraj nas na različite načine. Jedan je hrvatski branitelj prerezao vratne žile. Drugi se polio benzinom i zapalio. Treći je pištoljem pucao u glavu. Četvrti se objesio iznad kuće… A najpoznatiji, general Slobodan Praljak, ispio je čašu otrova, kao čašu žuči pred očima svjetske javnosti.

„ Mnoge sam snimio. Neke ne do kraja, jer nisu bili u stanju ispričati svoje tragedije. Nije lako u javnost iznijeti te strašne intimne priče koje ni sami sebi ne možemo objasniti. Među onima koji su odustali je i obitelj čovjeka koji se ubio motornom pilom, žena kojoj se muž ubio prigodom Mesićeve inauguracije… mnogo je toga i sve je vrlo tragično. Nažalost, ova tema kao da ne postoji kod nas, kao da nekoga vrijeđa istina“ kazuje Sedlar.

„ Niz je razloga, ali ponajprije se radi o odnosu društva prema njima, o vrijeđanju velikog dijela medija koji ih proglašavaju drogerašima, pijancima, neradnicima, a istina je potpuno drukčija. Osjećaju se ostavljeni, bačeni nakon što su iskorišteni“ ističe redatelj i pojašnjava što bi mi, kao država i društvo, mogli napraviti da se broj braniteljskih suicida barem smanji.

Ministarstvo hrvatskih branitelja u  suradnji sa stručnjacima, pomaže hrvatskim braniteljima, međutim broj se ne smanjuje. Hrvatski  branitelji  osjećaju se poniženi i omalovažavani suočeni sa mnogim nepravdama i pravnom nesigurnošću u hrvatskom društvu i državi.

Zaključak

Hrvatska vladajuća struktura predvođena HDZ-om kao najjačom strankom koja je predvodila hrvatski narod u ostvarivanju samostalne hrvatske države izgubila je tu državotvornost u očuvanju hrvatskih nacionalnih interesa.

Nije samo sadašnja Vlada jedini krivac za nezadovoljstvo upravljanja Hrvatskom. Svaka Vlada donijela je neku nepravednu odluku. Iza svake Vlade ostalo je nezadovoljstvo koje se gomila i sada dostiže točku ključanja.

Nevjerojatnije od same činjenice da vladajući HDZ koalira sa SDSS-om, strankom koju su osnovali pripadnici srpske nacionalne manjine u okupiranom Vukovaru,  koja je sudjelovala u agresiji na Hrvatsku, mi birači, većinski hrvatski narod,  pristajemo da nas jedna rigidna yugo-titoistička srpska  manjina svojim etiketiranjem stalno maltretira ustaštvom, je potpuna impotencija službene hrvatske politike, koja se nije odredila prema komunističkom zločinačkom totalitarizmu, tom najvažnijem pitanju koje truje, razara  i uništava same temelje na kojima je nastala sadašnja država Hrvatska.

Nezainteresirani birači  i brojne braniteljske udruge skupa sa Ministarstvom branitelja, nezainteresirano šute, a njihova vodstva dobro potkožena i uljuljkana u materijalnom blagostanju, ne dižu glas protiv poništavanja temelja hrvatske državnosti, protiv negiranja Domovinskog rata u školskim programima, protiv neprestanog izjednačavanja današnje RH sa NDH, protiv postojanja SAAB-a, raznih udruga štovanja i veličanja lika i djela J.B.Tita koje da apsurd bude tim veći svi mi financiramo iz Proračuna RH.

Je li onda čudno što i danas, u demokratskoj i svakog ekstremizma lišenoj državi, traže fašizam i fašiste među onima koji su Hrvatsku stvorili, hrvatskim braniteljima? Sada nas tjeraju da priznamo kako bez njihova antifašizma Hrvatske ne bi bilo?  Kunu su priznali!  Da prihvatili su je i veoma im je draga, jer im pomaže da nas još više maltretiraju i tužakaju po svijetu i to  našim  kunama! Mazohistički!

A mogli bi jednim potezom riješiti to šizofreno stanje u društvu i državi, samo kada bi se u Hrvatskom Saboru prihvatila Rezolucija EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))

Vladajuće političke ” elite ” u RH ponašaju se kao da su Bogom dani  i postavljeni na vlast da bi materijalno osigurali svoju djecu i unuke, da bi ispunjavali  želje stranih centara moći, da nametnu njihove globalističke zakone, koji su u suprotnosti svemu onom što predstavlja hrvatski narod i njegov identitet.

Uopće se ne obaziru na to da su izabrani da rade u  interese naroda koji ih je birao, da vladaju kao dobri gospodari, dobrima koja su im omogućili njihovi glasači, da ih predstavljaju i u njihovo ime donose odluke koje će im omogućiti život dostojan čovjeka, već su  DOBRE SLUGE, LOŠIH GOSPODARA, što je pogubno za opstojnost RH i hrvatskog naroda, jer nas stavljaju u ponižavajući položaj običnih slugu pokornih stranih centara moći!

Zastrašujuće je to po opstojnost hrvatskog naroda, što rade i kako rade, da jedan hrabar i ponosan hrvatski narod, koji se krvavo izborio za svoju slobodu, pretvaraju u sluge pokorne globalizacijske politike velikih svjetskih sila i EU! Hrvatska inteligencijo, hrvatski intelektualci, znanstvenici, pravnici, radnici, seljaci i branitelji gdje ste da dignete svoj glas!

Lili Benčik/hrvatskepravice


Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s