Ministre Božinoviću zašto se hodočasnike iz Međugorja, pri povratku u Hrvatsku, maltretira dugotrajnim čekanjem i kontrolama na graničnom prijelazu Bijači?


Duhovno okrijepljeni hodočasnici iz Pule i Istre, krenuli su  nakon nedjeljne mise oko 9 sati ujutro, 21.travnja 2024. iz Međugorja prema hrvatskoj granici. Plan je bio na povratku posjetiti Vepric – Svetište Majke Božje Lurdske, kod Makarske.

Međutim dolaskom na granični prijelaz Bijači i kratkog obavljanja formalnosti, pregleda osobnih iskaznica na BIH strani, dolazimo na hrvatsku granicu i čekamo skoro tri  sata za prelazak granice. Dolaze granični policajci i svi moramo iz autobusa iznijeti svu svoju prtljagu na pregled, kao da smo šverceri i kriminalci. Putne torbe smo morali staviti na stol, policajci su  otvarali i premetali po stvarima, pa čak i osobne torbice smo morali otvarati.

Svi smo bili šokirani i  ogorčeni takvim postupanjem. Ni u vrijeme Jugoslavije nije bilo takvih dugih čekanja i kontrola. Često smo odlazili u Trst, kontrole su bile nasumične, a ne ovako sustavne i to baš svaki autobus.

Ne dolaze ljudi hodočastiti i prijeći više od 600 kilometara sa namjerom švercanja ili neke druge nedopuštene radnje ministre Božinoviću, već dolaze iz tuge i nevolje koju djelomice proizvodi i vaša vlast. Dolaze naći mir, utjehu i snagu za nastaviti živjeti dalje.  I na što nailaze? Maltretiranje od vlastite državne vlasti!

Policajci i policajke su bili korektni, oni su radili po naređenju svojih nadređenih. Vidjeli su da smo svi uznemireni i poniženi, pa su čak starijima pomogli vratiti putne torbe i kovčege u bunker autobusa. Nismo imali nikakvih zabranjenih proizvoda, jer se točno zna koliko i što se može izvesti iz BIH. Pušači znaju količine duhanskih proizvoda, tako da je pregled prošao bez incidenta.

Granicu smo prešli tek oko 12 h i naravno izgubili vrijeme koje smo namjeravali provesti u Vepricu i pomoliti se Gospi Lurdskoj.

Komentirali smo kako vjerojatno na taj način hoće obeshrabriti ljude za ponovni dolazak u Međugorje, međutim griješe, jer će ljudi usprkos svim poteškoćama i dalje dolaziti. Ako je Isus podnio muke i žrtvu na Križu, što je hodočasnicima tri sata čekanja!?

I još kada pogledamo koliko je hrvatska granica  šuplja, tisuće migranata prelaze je ilegalno, a nas hodočasnike  maltretiraju potpuno bespotrebno.

Ne tražimo nikakav povlašteni status, već samo korektan odnos bez očitog maltretiranja. Zar nije dovoljno pregledati osobne iskaznice i vidjeti ima li netko nešto za prijaviti? Mi smo kršćani-katolici i nećemo  lagati i varati!

Molim očitovanje Uprave za granicu pri Ravnateljstvu policije!

Lili Benčik/hrvatskepravice, domoljubni.hr

Odgovor MUP-a na moju objavu o čekanju na prelazak granice po povratku istarskih hodočasnika iz Međugorja

Prenosim u cijelosti:

Dakle potvrđeno je da smo čekali, ali nešto umanjeno s njihove strane. Čekanje od 2 minute ne trebam ni komentirati, jer nas je bilo 50-tak u autobusu pa samo za pogledati osobne iskaznice treba  puno više vremena.

Frustrirana zbog dugog čekanja i iznošenja prtljage iz autobusa, fotografirala sam, prišla mi je jedna policajka i rekla da je na graničnom prijelazu zabranjeno fotografiranje. Na to sam prestala i rekla joj da ću se žaliti u Ministarstvo. Odgovorila mi je da na to imam pravo i nije tražila da izbrišem fotografije.

Nakon toga se ubrzao postupak pregleda i dok smo ukrcali stvari bilo je 12 sati, kada smo napustili granični prijelaz.

Napominjem da to zadržavanje nije bilo samo ovaj put, nego i prošle godine i zato sam izašla u javnost.

Na mom Fb profilu u komentarima potvrđeno je da ovo nije izolirani slučaj na tom graničnom prijelazu nego praksa.

Lili Benčik/hrvatskepravice