HRVATSKE PRAVICE

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE

TEMELJNE ODREDBE

ČLANAK 12

U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi  HRVATSKI  jezik i latinično pismo.

U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanim zakonom.

Naravno ulaskom u EUROPSKU UNIJU ,hrvatski jezik jedan je od 24 službena jezika EU.

DEKLARACIJA O ZAJEDNIČKOM JEZIKU HRVATA,SRBA ,BOŠNJAKA I CRNOGORACA koju je inicirala lingvistica Snježana Kordič ,hrvatska državljanka,trebala bi se objaviti 30.ožujka 2017 .godine u Sarajevu.Tu su inicijativu podržali 220 intelektualaca iz “regije”profilirani kao Yugonostalgičari ili Yugofili i svakako oni koji ne priznaju Republiku Hrvatsku kao samostalnu i neovisnu državu.

Snježana Kordić je lingvistica koja u svojoj znanstvenoj karijeri zastupa tezu da hrvatski jezik ne postoji kao zaseban jezik. Njena teza o  policentričnom srpskohrvatskom jeziku na području  bivše Jugoslavije kao jednom jedinstvenom jeziku i da ne postoje nacionalni jezici izazvala je i izaziva mnogobrojne reakcije ,od pozitivnih do izrazito negativnih. Pozitivne su naravno reakcije onih koji se osjećaju jugoslovenima i kao takvi žele govoriti jednim jednakim jezikom. Negativne reakcije izazvalo je kod svakog tko osjeća pripadnost jednom od naroda ex Jugoslavije. I kod Hrvata i kod Srba žestoke su reakcije,jer i jedni i drugi brane svoj jezik.

Svoje ideje Snježana Kordić uobličila je u više znanstvanih uradaka. Najznačajniji joj je JEZIK I NACIONALIZAM. Izdavanje te njene knjige subvencioniralo je Ministarstvo kulture  RH 2010 godine pod ministrom Božom Biškupićem. Državna tajnica u ministarstvu kulture koja je potpisala odluku o financiranju te knjige bila je sadašnja ministrica kulture Nina Obuljen.

Kroz cjelu polemiku za i protiv te knjige JEZIK I NACIONALIZAM provlači se jedna veoma uočljiva nit iz koje je vidljivo da su oni koji joj odobravaju te teze svi sa Yugo pozicija . To je vidljivo i običnom promatraču po njihovim istupima u javnosti .Snježana Kordić tvrdi da zastupa svoje teze oslobođena nacionalizma ,državnosti i politike. Međutim ova Deklaracija koja se treba objaviti u Sarajevu o zajedničkom jeziku itekako je politički i nacionalni pritisak sa pozicija JUGOSLAVENSTVA. Ni 25 godina od raspada Jugoslavije ,ta nepostojeća država nikako ne izlazi iz mnogih glava od znanstvenika do tzv.običnih malih ljudi. Na sve se moguće načine i varijante nastoji oživiti i reinkarnirati.Međutim nitko još osim samog  Božjeg sina ,Isusa Krista nije uskrsnuo od mrtvih. Jugoslavija  je mrtva,propali velikosrpski projekt,ali nikako da to prihvate. A ovu Deklaraciju koju su potpisali uglavnom Yugofili i Yugonostalgičari vidim kao još jedan od pokušaja oživljavanja nrtvaca.

Navesti ću samo neka imena ,među kojima su oni koji Hrvatsku kao samostalnu državu ne prihvaćaju i ne mogu je smisliti.Dakle pored Snježane Kordić potpisali su: Boris Dežulović,Dubravka Ugrešić,Slobodan Šnajder,Vedrana Rudan,Rajko Grlić,Ante Tomić,Dejan Jović (koji čak ne priznaje ni valjanost  referenduma  o samostalnosti RH),Dragan Markovina ,Drago Pilsel,Heni Erceg,Rade Šerbedžija,Boris Pavelić,Vesna Teršelić,Jasmina Žbanić (poznata po tome da je uzela za financiranje filma hrvatske kune ,ali joj je zasmetao tadašnji hrvatski premijer Milanović ,kojem je rekla MARŠ iz Bosne) do ukupno 220 potpisnika.  Svi potpisnici koji su hrvatski građani trebali bi kazneno odgovarati ,jer svojim potpisom potpisuju kršenje USTAVA RH, zato štoje  hrvatski jezik, kao što sam na početku teksta napisala u Ustavu RH članak12  Temeljnih odredbi Ustava.

Snježana Kordić hvali se kako su njeni radovi naišli na veoma dobar prijam i recenzije u inozemstvu. Sa čisto znanstveno lingvističkog stajališta inozemni lingvisti mogu odobravati njene teze,ali ne poznavajuči pozadinu tih teza .Većina njih hvali uloženi trud  i metodologiju ,ali ne izjašnjava se o meritumu teze. Jer tek kada se uđe u povijest ovog djela Europe ,tek onda postaje jasno na čemu počiva ta njena teza i ne izjašnjavaju se o njenoj  toćnosti. Češki znanstvenik Pavel Krejči između ostalog rekao je:” Knjiga je bez sumnje jedna od najvažnijih i najvrednijih publikacija o toj temi” Talijanska slavistica  Maria Rita Leto:” Knjiga Snježane Kordićje pisana jasno ,analitički i čita se s užitkom” U Londonskom časopisu The Slavonic ” Ovom knjigom Kordić nudi uzoritu gestu kako lingvistika može zadržati svoju neovisnost,dostojanstvo i visoke akademske standarde nasuprot političkim manipulacijama”

Snježana Kordić je svojim djelom izravno napala opstojnost hrvatskog naroda i njegovo osnovno obilježje HRVATSKI JEZIK, Izričito joj smetaju kroatisti koji brane svoj jezik i proglašava ih nacionalistima ,kojima je jezik oružje u političkim razračunavanjima.  Evo nekih reakcija za ilustraciju o kakvom se znanstvenoj osobi radi. Hrvatski kroatisti ,lingvisti i slavisti  Stjepan Babić ,Stjepan Domjanović, Mario Grčević ,Radoslav Katičić i drugi pišu :”treba reći da situacija sa hrvatskim i srpskim jezikom nikako nije usporediva ni sa njemačkim ,ni sa engleskim ……Što to odvraća S.Kordić od hrvatskog jezika ? Teško je dokučiti odgovor na to pitanje…..(….) Zalutala je u šumi općejugoslavenskih pojmova….. Ako ona primjerice doista smatra “anahronim nacionalizmom” nazivanje svog Slavonca Josipa Kozarca hrvatskim piscem ,ili ako stvarno vjeruje u to da djeca u hrvatskim školama  ne bi smjela učiti hrvatske nazive za mjesece ,onda ja mislim kako bi se kolegica Snježana Kordić trebala  ozbiljno zabrinuti čak i za svoje mentalno zdravlje” na što je ona odgovorila da nigdje ne zastupa stav da naziv ” siječanj” treba zabraniti. Kakav dubokouman odgovor ??? Jurica Budija s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje između ostalog je rekao” Izdavanje knjige zadobilo je veliku pozornost mnogih novina i listova,jer govori o temi koja može poslužiti kao pokriće za ideološke položaje ….Bitno je pri tomu da iza pojma kroatisti stoje pojedinačni hrvatski jezikoslovci s kojima se S.Kordić nije slagala i koje je vrijeđala “polemizirala”po više časopisa. Proces uzdizanja od pojedinačnog k općem služi tomu da se cjela zajednica ljudi koji drže da je hrvatski poseban ,samobitan jezik ozloglasi. Kroatiste ona nastoji prikazati kao skup umno ,duševno zahirjelih ljudi. U njezinoj knjizi kroatist postaje ritualni i magijski naziv. Kroatisti su različiti od ostalih jezikoslovaca,za koje se S.Kordić nikada ne služi nazivima -serbist”

Knjiga JEZIK I NACIONALIZAM osorava se i u Srbiji. Dragoljub Zbijić napisao je osvrt pod naslovom “Odstrel srpskog jezika” da su ” poluistine koje Kordićeva širi opasnije za srpsku ,nego za hrvatsku lingvistiku” A Nenad Nikolić u tjedniku Pečat  pod naslovom ” A čiji je jezik srpski?” piše “knjiga Jezik i nacionalizam za Srbe je pogubna ,jer jezik oslobađa obeleženosti srpskom tradicijom,svodi ga na simbolički neutralno sredstvo komunikacije”

Iako autorica u knjizi govori kako ona ne dovodi u pitanje postojanje hrvatske nacije ,niti ne zagovara ponovno uspostavljanje zajedničke države ,ovom se Deklaracijom duboko umješala u politička i nacionalna pitanja i prepucavanja. Znanost na koju se poziva na najgori je mogući način zloupotrijebila u dnevno političkim zakulisanim igrama i to točno 50 godina nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Negiranje jedno jezika je negiranje postojanja i naroda koji taj jezik obilježava ,što je na tragu NAČERTANJA Ilije Garašanina iz 1844 godine. U Načertanju u kojem se odbacuje zajednička država Južnih Slavena po planu Čeha Zaha Františeka,gdje Garašanin svaki pridjev “jugoslavenski ” zamjenjuje za srpski ,a cilj mu je obnova Srpskog carstva nakon višestoljetnog Turskog vazalstva ” iz ovog poznanja proističe čerta i temelj srpske politike ,da se ona ne okraničava na sadašnje njene granice,da teži sebi priljubiti sve narode srpske koji je okružuju” Garašanin je obrisao cjelo jedno  Zahovo poglavlje o Hrvatima i uključenju Hrvata kao posebnog naroda u buduću državu i naglasio u Načertanju da su oni”jedan isti narod ” koji govori ISTI JEZIK pisan sa dva pisma.

Na tom je tragu i Snježana Kordić sa svojom tezom o jednom jeziku ,gdje se obračunava sa kroatistima ,a serbiste uopće ne spominje. Oni joj služe samo da zamagki pravi cilj i pravu namjeru ,a to je negacija hrvatskog jezika i hrvatskog naroda. Iz svega navedenog jasno je i vidljivo kako se znanost može zloupotrijebiti i pod znanošću i znanstvenom metodologijom podvaliti.

Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata,Srba,Bošnjaka i Crnogoraca  koju potpisuju Yugofili,Yugonostalgičari i svi ostali koji se sa postojanjem samostalne  Hrvatske države ne mogu pomiriti , očit je primjer manipulacije znanošću u korist  ideje skupine ljudi  koji protivno Ustavu RH žele taj cilj i tu ideju ostvariti.