Uloga Biblije u hrvatskom narodu


Hrvati, vjera i Biblija 

Hrvati su dolaskom u ove krajeve prihvatili kršćanstvo,  a sa njim i svetu knjigu Bibliju!
Cjelokupna hrvatsko nacionalno biće odiše Biblijom! Bog koji se preko svoje objavljene riječi u Bibliji obraćao hrvatskom čovjeku kroz cijelo  tisućljeće, bio je uz hrvatski narod i dao mu nadljudsku snagu da opstane i stvori svoju samostalnu državu! Upravo stoga i je onaj poznati pozdrav Bog i Hrvati
Povijesni tradicionalni običaji, moral ,jezik, književnost, sveukupna, umjetnost i duhovnost
,plemenitost i kultura ophođenja, sve je prožeto Biblijom.
Vjera izučavana kroz Bibliju oplemenila je hrvatski identitet i hrvatsko biće kao naroda.
Ona je ugrađena u temelje naše kulture i civilizacije, nadahnjivala je književnost., kiparstvo, slikarstvo i glazbu.
Biblija je usadila humane vrijednosti u hrvatski. narod i njegov način života.
Prijevodi Biblije kroz povijest odražavaju razvoj hrvatskog pučkog i književnog jezika,kao i pisma i pravopisa.
Prateći razvojni put prijevoda Biblije od prvih prijevoda iz izvornih jezika na staroslavenski može se pratiti razvojni put hrvatskog jezika i pisma. I to od glagoljaške pismenosti i književnosti srednjeg vijeka do hrvatskog živog pučkog jezika i latiničnog pisma, pa do usvajanja štokavske ijekavice kao osnovice za suvremeni hrvatski književni jezik. Pored štokavice ,hrvatski jezik bogat je i kajkavicom i čakavicom, što je karakteristika  samo hrvatskog jezika .
Biblija je pridonijela i izgradnji prozaičnih i osebujnih pjesničkih ličnosti, njihova duha i karaktera, promišljanja i zaključivanja.
Vjera i Biblija donosili su i nove riječi i obogaćivali hrvatski jezik.
Zahvaljujući prijevodima Biblije, naša književnost nije samo ovozemaljsko nego i biblijsko nadahnuće.
Muka Isusova, pasija, razna uprizorenja Isusova uhićenja ,suđenja ,bičevanja, razapinjanja i smrt na križu dali su motiv za mnoga literarna i ikonografska  i kazališna djela.

Kroz prijevode Biblije u povijesti točno se vidi i razvoj hrvatskog jezika.
Tako kroz Bibliju postoje pisani tragovi  svih jezika kojima su se Hrvati služili  kroz povijest, jer je Biblija najprije prevedena na latinski ,pa na staroslavenski pisani glagoljicom i na kraju na živom hrvatskom jeziku. Najstariji prijevod koji je nađen u hrvatskim krajevima potječe iz 8.stoljeća. Radi se o Splitskom evanđelistaru koji se čuva u riznici splitske katedrale.

Prevođenje na staroslavenski jezik

Staroslavenski jezik i staroslavenska pismenost temelje se na Bibliji. Među prvim jezicima na koji je prevedena Biblija je svakako staroslavenski, nakon latinskog. Općepoznato je da su je preveli slavenski apostoli iz Soluna Konstantin-Ćiril i Metod u 9. stoljeću. Kako taj prijevod nije sačuvan ne može se govoriti o karakteristikama tog staroslavenskog jezika. Pretpostavlja se da nisu preveli cjelu Bibliju,pa je novgorodski biskup Genadije uz pomoć hrvatskog dominikanca Benjamina  preveo potpunu staroslavensku Bibliju VULGATU 1499 godine na glagoljici. Još je papa Inocent IV 1248 godine poslao pismo senjskom biskupu da je Sv.Jeronimu predao Hrvatima pismo glagoljica. Tako je glagoljica postala “pismo hrvatsko”ili (littera croatica). Njome su se najviše služili čakavci sa područja središnje Istre. Poznata je Aleja Glagoljaša blizu Huma u sjevernoj Istri. Prva hrvatska tiskana knjiga je Misal po zakonu Rimskog dvora 1483.godine

Prevođenje na staroslavenski jerzik

Kako je glagoljica i staroslavenski pa i latinski jezik bio nerazumljiv običnom puku ,osjećala se potreba za biblijskim čitanjima na govornom hrvatskom jeziku.Hrvatski je narod u srednjem vijeku teško živio stalno se boreći za goli opstanak i očuvanje svog jezika i identiteta pod tuđinskom vlašću.Nije se prevodila cjela Biblija ,već djelovi kao liturgijske knjige. Ti  djelomični prijevodi  Biblije na govorni hrvatski jezik služili su za  javna čitanja u bogoslužju u crkvama. Kako su te liturgijske knjige stalno mjenjane,prilagođavane ,stilski i jezično popravljane da bi bile narodu razumljivije ,one su dokaz povijesti i razvoja hrvatskog jezika. Po liturgijskim knjigama koje su nastale u različitim krajevima Hrvatske vidljivo je postojanje sva tri narječja hrvatskog jezika još u srednjem vijeku. Tek polovinom 19.stoljeća počinje prevladavati štokavica kao službeni hrvatski jezik, točnije 23.listopada 1847.godine.

Uloga i udio Biblije u razvoju hrvatskog identiteta

Po djelomičnim prijevodima Biblije, raznim misalima, brevijarima vidi se i razvoj hrvatske knjizevnosti ,kazališta ,likovne umjetnosti i građevinarstva. U ovom dijelu najviše se nadovezala na Bibliju hrvatska književnost i pismo .

Od Marka Marulića u 15.stoljeću koji je bio duboko privržen vjeri i Bibliji,koga još nazivamo i ocem hrvatske književnosti, Bartola Kašića ,oca hrvatske gramatike,pa sve do Petra Preradovića i S.S.Kranjčevića koji je bio.zaljubljenik u Isusa Krista!

Marko Marulić  (1450-1524) napisao je velebno djelo hrvatske književnosti o Juditi,Libar Marka Marulića Splićanina . Radnja te epske pjesme otkriva vrijeme turskih osvajanja i stalne opasnosti od njihovog nadiranja u hrvatske krajeve. i epskoj hrabrosti udovice Judite koja spašava svoj grad. Kroz tu sudbinu Judite kojoj Bog daje vjeru i snagu u pobjedu ,Marulić je aktualan i danas .Zar nije tako bilo i u Domovinskom ratu,kada se hrvatski narod borio za svoj opstanak i svoju vjeru protiv nadmoćnog neprijatelja? Upravo stoga što Judita simbolizira pravednu borbu hrvatskog naroda  i što je najvelebnije djelo hrvatske književnosti,to je djelo bilo izbačeno iz Kurikuluma hrvatske književnosti u mandatu povjerenstva Borisa Jokića.

Bartol Kašić Pažanin (1575-1650 ) bio je isusovac,misionar,pisac i jezikoslovac. Napisao je prvu gramatiku hrvatskog jezika 1604 godine i zalagao se za štokavsko narječje .Brojni su hrvatski književnici i pjesnici bili inspirirani Biblijom i ne mogu se svi navesti. Navesti ću samo najistaknutije počev od Petra Preradovića ,velikog idealista i domoljuba,S.S. Kranjčevića ,pjesnika utjehe i nade.Pisao je potresno i istinito o svom vremenu .Biblija mu je bila izvor i nadahnuće.

U novijoj književnosti ističu se od Vladimira Nazora,Tina Ujevića,Miroslava Krleže ,pjesnika Josipa Pupačića ,do Vlade Gotovca.
Sve je njih vodila vjera i nadahnjivala Biblija!
Biblija je od prihvaćanja krščanstva hrvatskom.narodu bila nadahnuće !
U sveukupnoj hrvatskoj kulturi ostavila je neizbrisiv biljeg u kulturno umjetničkoj baštini ,koji nisu ni barbarogeni u svom rušilačkom pohodu 90 tih godina prošlog stoljeća uspjeli izbrisati.Pokrasti i djelom oskvrnuti da ,to su uspjeli.
Ovaj pokušaj skvrnuća hrvatskog jezika ,sa Deklaracijom o nekakvom zajedničkom jeziku još je jedan u nizu onih pokušaja negacije i uništenja hrvatskog identiteta i nacionalnog bića.
Svatko i svi.koji uništavaju i skrnave tuďu kulturu,jezik ,vjeru i sve što karakterizira bogatstvo jednog naroda su barbari ,nedostojni živjeti u 21.stoljeću.

Lili Benčik/ Hrvatskepravice