HRVATSKE PRAVICE

• Razlikuje se Zakonom regulirano lobiranje i u zemljama kao što je Hrvatska gdje nije regulirano Zakonom , veća je vjerojatnost da dođe do zlorabe ili korupcije. Korupcija je svaki oblik zloupotrebe ovlasti radi osobne koristi i koristi određene skupine interesno povezane.Kao jedan od instrumenata korupcije je mito .To je plaćanje postotka ,određenogiznosa u novcu ili materijalnoj vrijednosti kod sklapanja ugovora između dviju ili više strana bilo privatnog , bilo državnog sektora.
• Na tu temu je pisao između ostalih i naš pravni ekspert na Haškom sudu Pero Kovačević, koji je definirao lobiranje riječima” lobiranje je najkraće rečeno legalizirana korupcija”

Postoji nekoliko aspekata lobiranja:

• izravno (koje podrazumijeva poziv na akciju povodom određenog zakona ili nekog propisa) i
• neizravno (podrazumijeva upotrebu raznih alata odnosa s javnošću sa svrhom politizacije određenog pitanja). Izravno je usmjereno na obične ljude.

Danas možemo prepozanti nekoliko oblika izravog lobiranja:

•  osobni razgovori (Briefing) s političkim dužnosnicima, njihovm suradnicima i savjetnicima,
• planiranje i sastavljanje parlamentarnih instrumenata (izrada prijedloga),
•  predformuliranje zakonske materije,
•  izrada pozicijskih stajališta i materijala, koji se koriste kao temelj za donošenje političkih odluka,
• izrada političkih govora ili predavanja za političke dužnosnike,
• dostavaljanje dokumentacije (elaboristi, istraživanja mnijenja, pravna stajališta),
•  sudjelovanje u političkoj agendi (dnevnom redu).“

Lobiranje utječe na javne politike,zakonodavni proces, politiku prostornog planiranja i postupke javne nabave.

• Jedan od najpoznatijih slučajeva lobiranja koje je dovelo i do političkih potresa i pada Vlade Tihomira Oreškovića i Tomislava Karamarka je poslovna veza dvaju lobista Josipa Petrovića i Ane Šarić Karamarko. Taj je slučaj očiti primjer kako se lobiranje zloupotrebi u političkoj borbi za vlast. Koliku je štetu donijelo po interese Republike Hrvatske tek će se vidjeti nakon završetka postupka arbitraže sa INOm . Politička i materijalna šteta je vidljiva već sa ponovnim izlaskom na parlamentarne izbore u studenom 2015. i u rujnu 2016 . gdje je blokirana svaka poslovna inicijativa zbog tako česte promjene vlasti.

Primjer zlorabe  lobiranja nalazim i u kulturi ,prigodom dodijele materijanih sredstava, prilikom financiranja  određenih projekata  od filma ,kazališta ,pojedinih umjetnika raznih struktura. Sjetimo se samo HAVCA i financiranja filma “15 minuta -masakr u Dvoru” gdje su Hrvati prikazani u veoma ružnom svijetlu!

• Primjer neuspješnog lobiranja je i neizbor Vesne Pusić na mjesto Glavnog Tajnika  UN! No za to mi nije nimalo žao ,dapače, to je bilo u interesu Republike Hrvatske!
• Primjera lošeg lobiranja na vanjskopolitičkom planu za interese Republike Hrvatske imamo bezbroj . Hrvatska diplomacija u kojoj su stare strukture uopće ne brani interese republike Hrvatske po svijetu. Najnoviji slučaj je izvještaj o stanju ljudskih prava State Departmenta .Kritički dio izvješća prvenstveno se osvrće na ugrožavanja srpske nacionalne manjine i pripadnika Srpske pravoslavne crkve, zatim pritužbe židovske zajednice u Hrvatskoj te su naglašena neka razmišljanja Efraima Zuroffa, čelnika Jurezalemskog ureda Simon Wiesenthal Centra koji se kritički odnosi prema Zlatku Hasanbegoviću te prema poništenju kaznenog postupka protiv Alojzija Stepinca, tragično preminulom u zatvoru usljed trovanja od tadašnjeg komunističkog totalitarnog režima. Izvješće je također zasnovano na pritužbama nevladinih organizacija, a koje se u znatnoj mjeri financiraju iz državnog proračuna Republike Hrvatske. U izvješću se u negativnom kontekstu spominju i režiser Jakov Sedlar zbog svojeg filma Jasenovac – Istina te iako neimenuje novinar Marko Jurič zbog prosvjeda od 5000 prosvjednika protiv Mirjane Rakić koja je donijela trodnevnu suspenziju Z1 televizije.

Danas većina u Hrvatskoj tih današnjih „zaštitnika“ ljudskih prava imaju direktne poveznice s pripadnicima Jugoslavenske Narodne Armije iz vremena bivše komunističke države Jugoslavije. Tako su Zoran Pusić, Ante Tomić bili pripadnici JNA za vrijeme Jugoslavije, da bi stvaranjem Republike Hrvatske postali aktivisti protiv Republike Hrvatske pod izlikom zaštite ljudskih prava. Niz drugih tzv. aktivista za zaštitu ljudskih prava potječu ili su povezane s obiteljima iz bivšeg komunističkog totalitarnog sustava. Predsjednica Vijeća za elektronske medije, Mirjana Rakić je otvoreno priznala da je za potrebe tadašnje Kontraobavještajne službe Jugoslavije redovito dostavljala izvješća nakon boravka u inozemstvu.

• Sve su to lobiranja na štetu ugleda Republike Hrvatske ,a najstrašnije je što su neistinita. I što je hrvatske diplomacija poduzela da se takva izvješća anuliraju? Gdje su tu hrvatski lobisti? Najžalosnije je da sve te neprijatelje Hrvatske državnosti financiramo iz proračuna. Republike Hrvatske!
• Jedan od nejznačajnijih slučajeva zlorabe uvozno -izvoznog lobija dogodio se u poljoprivredi. Ministar Tomislav Tolušić u namjeri da zaštiti domaće potrošaće i proizvođače povisio je cjenu pregleda robe koja se uvozi iz susjednih zemalja Na terenu  su proizvođači, Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) i udruge poljoprivrednika pozdravili  doneseni Pravilnik , kojim je Ministarstvo htjelo zaštititi domaću proizvodnju, tržište i potrošače od kemijom agresivno tretirane robe, ali i  gledajući korak dalje, usmjeravati  i Srbiju te ostale zemlje kako da se i same okrenu ekološki prihvatljivijem tretiranju voća i povrća. No pritiskom koji su izvele Srbija ,BIH i Crna Gora,taj se Pravilnik morao povući.
• U školstvu je izraziti primjer lobiranja famozni Kurikulum o školskom programu. Voditelj  Boris Jokić je nedemokratskim putem izabran,cijeli je tim nedemokratski izabran ,a Borisa Jokića postavio je osobno bivši premijer Zoran Milanović! Poznato je da je taj kurukulum izričito rađen na štetu nacionalnog identiteta hrvatskog naroda i njegove kulture. Boris Jokić je izabran od strane Zorana Milanovića da provede antivjersku i antihrvatsku obrazovnu revoluciju! Postoji niz primjera od rodne ideologije ,do izbacivanja hrvatskih književnika iz lektire.Također je poznato da je Domovinski rat slabo zastupljen u nastavnom programu povijesti i da se krivotvorinama želi djecu učiti da je to bio građanski rat ,a sve u cilju izjednačavanja i smanjivanja krivnje Srbije kao agresora. I ne samo to, taj  projekt Kurikularne reforme obuhvatio bi ne samo Hrvatsku ,već i ostale zemlje bivše Jugoslavije i u javnost je izašao dokumenat ” Kurikularna reforma dugo pripreman projekt za stvaranje Zapadnog Balkana “nakon što su dokumenti iz Kurikularne reforme dospjeli u Crnu Goru i predstavljeni javnosti.

Čudno je upravo to iz navedenih primjera da u svom tom lobiranju i lobijskom ratu Hrvatska u pravilu lošije prođe.  Primjera ima bezbroj ,u svakoj društvenoj ,gospodarskoj i političkoj djelatnosti! Zar nema u Hrvatskoj sposobnih ljudi koji će lobirati u korist Hrvatske i hrvatskih nacionalnih interesa? Zar su doista sve vladajuće strukture nesposobne da obrane i čuvaju hrvatske nacionalne interese na svim područjima ljudske , gospodarske i političke djelatnosti? Zar doista nema među hrvatskim intelektualcima, akademicima ,kulturnim radnicima ,umjetnicima ,pravnicima ,gospodarstvenicima i političarima  onih koji bi nacionalne interese stavili ispred svih drugih osobnih ,skupinskih i parcijalnih interesa?