HRVATSKE PRAVICE

DVA VELIKA HRVATSKA SINA ODUZELA SI ŽIVOT ZA HRVATSKU

ZVONKO BUŠIĆ I SLOBODAN PRALJAK

Zvonko Bušić i Slobodan Praljak dva su velika hrvatska sina ,živjela  u  različitim  krajevima  Hrvatske  i svijeta,različitih društvenih sredina,različita obrazovanja, različitih životnih puteva ,a ipak ih nešto povezuje,povezuje ih Hrvatska! Hrvatska iznad svega ,toliko iznad da su si zbog nje oduzeli ono najvrednije i najjedinstvenije , a to je život. Dati dragovoljno svoj život za Hrvatsku , ono najvrednije i najjedinstvenije , znak je nevjerojatne ljubavi i poštovanja prema svojoj zemlji! Takvu ljubav ,takvu žrtvu može podnijeti samo veliki idealista, čovjek sa velikim poimanjem časti,ponosa ,odgovornosti i dostojanstva!

Danas se mnogi pitaju,kako si  jedan vjernik može oduzeti život?  Zvonko Bušić i Slobodan Praljak prije svega tom činu  prišli su  svjesno i promišljeno. Nije to bio potez očajnika ili kukavičluk ,dapače to je veoma hrabar potez! To je potez koji su učinili planirano i svjesno sa očitom namjerom da svijetu pošalju snažnu poruku!

Poruku da se Hrvatska i njen narod probude iz malodušnosti  i pasivnosti , poruka velike nepravde učinjene hrvatskom narodu i njegovoj žrtvi za slobodu,poruka izdajnicima hrvatskih nacionalnih interesa,poruka svijetu i njegovim interesima koje ostvaruje preko žrtve hrvatskog naroda i poruka hrvatskim dužnosnicima na vlasti da je krajnje vrijeme da počnu raditi u korist hrvatskih nacionalnih interesa i da zaštite hrvatske nacionalne interese!

Nadahnuće za takav čin ,za ostvarenje te namjere oduzeti si život, prosvjetljenje uma ,to nadilazi ljudske sile ,to je inspiracija za donošenje odluke ,a takva inspiracija nije u konfliktu sa Bogom ,jer oni jesu tehnički sebi oduzeli život ,ali inspirirani ljubavi prema bližnjima ,prema svojoj domovini. Završna molitva nakon Isusova Križnog puta i Uskrsnuća ” Nauči i nas kako ćemo sve učiniti da što više naše braće živi životom milosti! Neka nas u tome ne uplaši nikakva žrtva,pa ni žrtva života,jer TI si nam rekao”da nema veće ljubavi od ove ,da tko položi život svoj za svoje prijatelje”(Ivan 15,13)

ZVONKO BUŠIĆ

“Za one koji su pali u borbi za domovinu nikada ne reci da su mrtvi. Oni su heroji i oni će za nas uvijek biti živi. U budućnosti, kada vi budete uživali blagodati i ljepote Hrvatske domovine i slobode, malo tko će se sjetiti koliko znoja, suza i krvi je proliveno za tu vašu slobodu. Zato…, zastani, sjeti se i izmoli kratku molitvu za one vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska živjela. Moja osobna sudbina bijaše takva da sam ostvarivanje mojih snova o slobodi morao doživjeti na robiji.  Zbogom prijatelji,… čuvajte našu domovinu Hrvatsku. 23. 1. 1946. – 1. 9. 2013. Zvonko Bušić Taik”

Napisao je Zvonko Bušić u svom oproštajnom pismu prije nego si je oduzeo život 1.rujna 2013,godine u Rovanjskoj podno Velebita.

Za mlađe generacije koje nisu čule za Zvonka Bušića ukratko :

Zvonko Bušić je zajedno sa suprugom Julienne Bušić, Petrom Matanićem, Franom Pešutom i Slobodanom Vlašićem (svi su oni bili, osim Julienne, hrvatski emigranti u SAD-u, dakle, rječnikom bivše državu YU– ustaše ili filoustaše) oteo putnički zrakoplov Boeing 727 TWA 355, 10. rujna 1976. godine. Cilj otmice zrakopolova je bio ukazivanje na srpsku hegemoniju u zločinačkoj jugoslavenskoj tvorevini i privlačenje pozornosti na hrvatsko pitanje, odnosno skretanje pažnje svijeta na tiraniju koja se vršila nad Hrvatima. Pritom su pilota, kopilota i putnike držali taocima prijeteći lažnom bombom, dok su pravu bombu, zajedno s propagandnim letcima pod nazivom „Poziv na borbu protiv srpske hegemonije“, postavili u pretinac podzemne željeznice New Yorka. Nakon što su vodeći američki mediji (New York Times, sva tri izdanja, Los Angeles Times, Chicago Tribune, International Herald Tribunei Washington Post) objavili sadržaj propagandnog letka, otmičari su sletjeli u Pariz i predali se vlastima.

Nažalost, prilikom deaktivacije (prave) bombe u New Yorku, došlo je do smrti jednog policajca (Brian Murray) i ozljede još dvojice, a sve zbog nemarnog postupanja zbog čega je udovica poginulog policajca kasnije tužila državu New York. Bušić je osuđen na doživotni zatvor dok su ostali sudionici dobili manje kazne. Uvjetno je pušten početkom srpnja 2008. godine nakon 32 godine zatvora. U oproštajnim je pismima naveo da je “lakše je bilo sanjati slobodnu Hrvatsku ,nego izdržati hrvatsku zbilju”

Do dana današnjeg, Bušić je u određenim krugovima okrivljavan za najkrvaviji teroristički napad na tlu SAD-a do 11. rujna. Radi se o eksploziji bombe u zračnoj luci LaGuardia u New Yorku 29. prosinca 1975, dakle godinu dana prije otmice zrakoplova. Prije nekoliko je tjedana američki list New York Observer objavio članak („WhyHasn’t Washington Explainedthe 1975 LaGuardiaAirportBombing?“) u kojemu za taj masakr u kojemu je ubijeno 11 i ranjeno 74 ljudi, neizravno optužio UDBU, koja je tada dokazano surađivala i koju je štitio FBI.

Kathleen Murray Moran supruga poginulog policajca je, u biti, bezrazložno izgubila muža, a ipak je našla u svome srcu mjesta za razumijevanje i oprost, dok hrvatski narod ne uspijeva naći ni vremena ni mjesta kako bi se prisjetio i zahvalio velikome borcu za hrvatsku slobodu – Zvonku Bušiću.

“Pripovijest o Zvonku Bušiću fascinantna je pripovijest o trpljenju i žrtvi u borbi za ideju hrvatstva, o borbi za više ciljeve, o borbi za smisao, o životu koji se izdiže iznad puke razine postojanja. Život Zvonka Bušića je velika pripovijest o ljudskome idealizmu, pripovijest koja obvezuje sve nas i podsjeća nas da nitko, baš nitko nema pravo na pasivnost i apatiju. Upravo su hrabri i karakterni ljudi poput Zvonka Bušića u temeljima moderne hrvatske države, jer su svojom žrtvom doprinijeli da na „ognjištu nikada ne presta gorjeti sveta vatra hrvatske nezavisnosti!” (Matoš)  Davor Dijanović

Kad je cvijetak priču završio,
K crnoj zemlji glavu oborio.
Rosna suza laticom poteče.
Tihim glasom sivoj ptici reče:
”Leti ptico, visina te zove!
Pozdravi mi svoje sokolove!
Širi krila, nebom pod oblake,
Nek’ te sunca okupaju zrake!
Iznad ovog gnijezda Hercegova,
Nek’ putuje s tobom priča ova!
Svako uho nek’ istinu čuje,
Za Dom Sveti kako se žrtvuje!
Kako Zvonko dva put život daje,
Za ideal koji vječno traje.
Za Hrvatsku, vječnu Domovinu,
Za rod dragi, pravdu i istinu.
Ti poleti, ja ću uvenuti,
U kamen se opet pretvoriti!
Snaga moja u njemu se krila,
Zauvijek me sada napustila.
Zbogom ptico, nek’ te nebo ljubi,
Slatki život u meni se gubi!
Ja ću opet žestac – kamen biti,
U njemu ću biser – gnijezdo sviti.
Žestac kamen, ostat će k’o znamen

Vječni spomen i vječito AMEN

Zvonko Bušić

GENERAL SLOBODAN PRALJAK  (Čapljina 2.siječanj 1945-Haag 29.studeni 2017.) 

Slobodan Praljak prije rata je završio tri fakulteta. Godine 1970. diplomirao je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a potom 1971. na Filozofskom fakultetu (filozofiju i sociologiju) te na Akademiji za kazalište, film i televiziju 1972.

Bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. Režirao je televizijsku seriju Blesan i tulipan, televizijske drame Novela od Stanca i Sargaško more, dokumentarni film Smrt psa (1980.), film Povratak Katarine Kožul (1989.) te dokumentarne videoradove Sandžak i Duhan (oba 1990.).

Tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Slobodan Praljak bio je istaknut vojni zapovjednik. Na početku Domovinskog rata, 1991. godine pristupio je dragovoljno Oružanim snagama Republike Hrvatske i promaknut je u čin general-bojnika. Sudjelovao je u obrani Sunje i na drugim ratištima.

Pripisuje mu se odgovornost za rušenje Starog mosta u Mostaru, iako je dan ranije smijenjen s dužnosti zapovjednika HVO-a. Praljak je tvrdio kako je most srušen aktiviranjem eksploziva postavljenog na lijevoj obali Neretve na kojoj je bila Armija BiH. U pravomoćnoj presudi šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata stoji da je Stari most bio legitiman vojni cilj jer se njime koristila Armija BiH. Praljak je kasnije objasnio kako je s mjesta zapovjednika HVO-a otišao na vlastiti zahtjev

Tijekom suđenja  general Praljak je, uz pomoć svojih suradnika, izdao 18 knjiga s dokumentima iz Domovinskog rata i analizama rata u Bosni i Hercegovini. Ministarstvo financija te je knjige proglasilo šundom, na koje se plaća PDV te mu je 7. svibnja 2013. ovrhom nad njegovim računom naplatilo 435 tisuća kuna.

Nakon izricanja presude kojom je proglašen krivim za ratni zločin, general Slobodan Praljak rekao je :

“General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem ovakvu presudu”i ispio otrovnu supstancu.

A obitelji je još prije dvije godine poslao zapečaćeno pismo ,da se otvori po njegovoj smrti u kojim stoji:

 “Ne želim ni groba ni pogreba, a moj pepeo prospite po Mirogoju”.

A tko snosi najveću krivicu za ovu izdaju hrvatskih nacionalnih interesa, zbog kojih su ova dva velika hrvatska sina podnijela svoj život na hrvatski žrtvenik slobode?

Prvi i najveći krivac je Stjepan Mesić,koji je po sakrivečki lažno svjedočio u Hagu. i po njegovom svjedočenji je ustanovljen udruženi zajednički poduhvat (kojega nema niti jedan drugi Sud.) Za njim je Ivica Račan koji je poprodavao Banke , prvi dio INAe i hrvatske zlatne poluge. Za njima slijede Ivo Josipović,Vesna Pusić,, Josip Manolić, Anto Nobilo,Vesna Teršelić i Dokumenta te cjela armija nevladinih udruga koje vode medijsko-propagandni rat.

Stjepan Mesić videći sebe kao ” doživotnog Predsjednika ” potegnuo je pitanje pretvorbe tvrdeći da je novac opljačkan u pretvorbi pohranjen u stranim bankama. Razgalamio se i obećavao da će taj novac biti vraćen u Hrvatsku .Međutim ubrzo je izašla u javnost priča o igubljenim australskim čekovima,kupovanje dva ogromna stana posuđenim novcem od navodnog prijatelja i nikada se nije saznalo gdje je i kako završio novac od pretvorbe ,kao i od čekova.

Odmah po zauzimanju Ureda Predsjednika , započinje progon hrvatskih branitelja i generala ,izgon hrvatskh domoljubnih kadrova iz vojske (umirovljenje 12 generala HV),policije ( nekoliko tisuća maknuto),djeljenje šakom i kapom povjerljivih dokumenata iz ureda Predsjednika .,posljedice koje se vide i danas i još će se vidjeti u BIH.

Nisam spomenula Pravosuđe i DORH koji su skupa sa Mesićem ,Manolićem &Co dio tog udruženog zločinačkog pothvata protiv temeljnih vrijednosti RH ,zbog kojih su svoj život Zvonko Bušić i Slobodan Praljak dali ,kao upozorenje svima nama ,jer im nijedan drugi način nije preostao!