HRVATSKE PRAVICE

Prava manjina dovedena do apsurda, jer  jedna nacionalna manjina izbacuje jezik i kulturno nasljeđe matičnoga naroda zemlje, u kojoj sama ostvaruje punu kulturnu autonomiju i sva svoja ljudska i manjinska prava prema najvišim danas u svijetu poznatim standardima zaštite!

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina je diskriminirajući (pozitivna diskriminacija) i  potpuno je nepotreban. Po Ustavu u RH vlada sloboda, jednakost i nacionalna ravnopravnost.

Pitanje br. 1

Zbog čega onda posebno prava manjina, kada vlada nacionalna ravnopravnost matičnog naroda i manjina?

Ustav RH

Članak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 5.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.

Pitanje br.2

Zašto poseban Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kada u temeljnim odredbama Ustava RH piše;

»Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.«

Navedene su sve manjine kojima se jamči ravnopravnost i ostvarivanje nacionalnih prava s građanima hrvatske narodnosti. Nema  nikakve potrebe za posebnim ustavnim zakonom o pravima manjina kada su ravnopravni građani RH i imaju sva prava zajamčena Ustavom RH kao i građani hrvatske narodnosti.

Svi navedeni članci Ustava RH definiraju hrvatsku državu u kojoj su „Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost…“ temelj za tumačenje Ustava.

Pitanje br.3

Čemu onda poseban Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, kada svi u RH imaju ista prava po članku 14. kada „svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.“

Pitanje br.4

Zbog čega onda članak 15  Ustava RH, ako su već u temeljnim odredbama Ustava RH nabrojane sve nacionalne manjine kojima se „jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.“?

Članak 15.

U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.

Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona.

Zakonom se može, pored općega biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor.

Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

I ne samo da je članak 15 Ustava RH nepotreban , već je i diskriminirajući , što je ustvrdila i Venecijanska komisija.

Venecijanska komisija kao savjetodavno tijelo Vijeća Europe prije nekoliko godina donijela je preporuku da države članice Europske unije nisu dužne imati zasebne parlamentarne zastupnike nacionalnih manjina. Ta preporuka pojašnjava se činjenicom da zemlje članice Europske unije imaju riješeno pitanje nacionalnih manjina te je njihova prisutnost u parlamentima potpuno nepotrebna i kontraproduktivna, jer time pripadnici nacionalnih manjina kao građani ostvaruju dvostruko pravo glasa.

Venecijanska komisija je savjetodavno tijelo Vijeća Europe za ustavna pitanja. Osnovana je u svibnju 1990. godine. U trideset godina svoga postojanja Komisija je daleko premašila svoju prvotno zamišljenu ulogu, pružanje ustavnopravne pomoći zemljama u tranziciji. Izrasla je u respektabilno stručno tijelo, koje svjedoči i sudjeluje u gotovo svim procesima ustavnih reformi koje su se odvijale i koje se odvijaju u Europi od pada komunizma do danas.

Primjer diskriminacije i nakaradnosti Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama;

U skladu s odredbama članka 19. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih manjina prava na zastupljenost u Hrvatskom saboru. Pripadnici nacionalnih manjina, biraju najmanje pet a najviše osam svojih zastupnika u posebnim izbornim jedinicama, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a čime ne mogu biti umanjena stečena prava nacionalnih manjina.

U članku 19. Ustavnog zakona, u utvrđivanju jamstva pripadnicima nacionalnih manjina na pravo na zastupljenost u Hrvatskom saboru, uvedena dva modela pozitivne diskriminacije za nacionalne manjine, koji se razlikuju ovisno o tome, sudjeluje li određena nacionalna manjina u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sa više ili manje od 1,5%. Navedenom odredbom propisano je da se pripadnicima nacionalnih manjina koje na dan stupanja na snagu izmjena Ustavnog zakona u stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s više od 1,5 % stanovnika jamči najmanje tri zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru, temeljem općeg biračkog prava, a sukladno zakonu kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.

S obzirom na to da je moguće da pripadnici nacionalnih manjina koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s manje od 1,5% stanovnika ne bi svoje pravo na zastupljenost u Hrvatskom saboru mogli ostvariti (samo) posredstvom općeg biračkog prava, sukladno odredbi članka 15. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske, novom odredbom članka 19. stavka 3., osiguralo im se i posebno biračko pravo.

Znači pripadnici manjina imaju veća prava od većinskog naroda i to se omotano u celofan naziva pozitivna diskriminacija?

Dakle Ustavni zakon jamči pripadnicima nacionalnih manjina pravo na zastupljenost. Zastupljenost  ne znači da predstavnici nacionalnih manjina imaju i ostvaruju opći politički mandat te da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor nije definirao pojam zastupljenosti te utvrdio znači li zastupljenost da zastupnik nacionalnih manjina ima opći politički mandat i ako da, kad i pod kojim uvjetima zastupnik nacionalne manjine ostvaruje opći politički mandat, a kad ta zastupljenost znači savjetodavni karakter bez prava općeg političkog mandata.

Političkom trgovinom zastupnici nacionalnih manjina uspjeli su u Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor ostvariti pravo na izbor osam zastupnika nacionalnih manjina i to

– pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika u Sabor;

– pripadnici mađarske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor;

– pripadnici talijanske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor;

– pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor;

– pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor i

– pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina , Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača.

Zastupnici nacionalnih manjina su  njime dobili na političkom značaju  koji ne bi trebali imati i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volja birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH.

Članak 72.

Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jednakoga biračkog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem.

Zastupnici nacionalnih manjina nemaju niti ostvaruju opći politički mandat da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

U Europskoj uniji zajamčena zastupnička mjesta, prema Europskom centru za pitanja manjina (ECMI), imaju manjine u Belgiji, Danskoj, Finskoj, Sloveniji i Hrvatskoj. U Belgiji i Finskoj samo je jedno mjesto rezervirano za manjinske zastupnike, u Sloveniji dva, u Danskoj četiri, a u Hrvatskoj čak osam. Najsličniji Hrvatskoj je slovenski model u kojem se zastupnici talijanske i mađarske nacionalne manjine biraju relativnom većinom u posebnim jedinicama iako su malobrojniji od Srba, Hrvata i Bošnjaka, a pravo na zastupnika ostvarile su kao autohtona manjina.

Na privilegiranost i nadzastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u hrvatskom političkom životu upozorila je prošle godine i građanska inicijativa Narod odlučuje prikupljanjem potpisa i pokušajem održavanja referenduma, među ostalim, usmjerenog na reduciranje prava i broja manjinskih parlamentarnih zastupnika. Inicijativa nije uspjela prikupiti dovoljan broj potpisa za održavanje referenduma koji je imao za cilj sprječavanje neopravdano ogromne uloge manjinskih parlamentarnih zastupnika u hrvatskom političkom životu.

Htjelo se onemogućiti njihovo sudjelovanje u kreiranje parlamentarne većine tako da se Ustavom regulira kako oni ne mogu glasovati o povjerenju Vladi i donošenju državnog proračuna, odnosno, smanjiti broj zastupnika nacionalnih manjina na najviše šest s postojećih osam.

Iako referendumska inicijativa nije uspjela, posljednja zbivanja i kalkulantski odnos zastupnika SDSS-a te najnovije optužbe na račun hrvatske države koje je nedavno izrekao Milorad Pupovac  i Furio Radin , te njihovi stalni novi neopravdani zahtjevi, poput sudjelovanje manjina u popisu stanovništva, stavljaju pitanje odnosa manjina prema većinskom narodu u fokus javnosti. Posebna , dodatna prava, dvojezičnost, financiranje iz Proračuna, sve to izaziva ogorčenje, poniženje i diskriminaciju kod većinskog hrvatskog naroda.

Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminira, omalovažava i ponižava hrvatski narod, jer su pored etničkog udjela za ostvarivanje prava manjina dodani politički kriteriji. U jedinicama lokalne samouprave gdje po etničkom kriteriju udjela u ukupnom broju stanovnika, manjine nikako ne bi ostvarile nikakva prava, prepušteno je strankama koje su na vlasti da statutima općina i gradova manjinska prava  uzdignu iznad prava većinskog naroda.Prava nacionalnih manjina u RH Ustavnim Zakonom i Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina dovela su do apsurdnih odnosa prema većinskom hrvatskom narodu.

Ustavni suci, vjerojatno nisu upoznati koje su sve posljedice izazvali ti dodatni kriterij, iznad etničkog udjela u ukupnom broju stanovnika lokalnih jedinica uprave i samouprave.

Međunarodni kriteriji po kojima je Istra pripala Hrvatskoj , odnosno FNRJ  i koji određuju status manjine

Međusaveznička komisija koja je izišla na teren u Julijsku krajinu pa tako i u Istru primila je 19. ožujka 1946. u zgradi Pazinskog sjemeništa trojicu svećenika: Božu Milanovića, Tomu Banka i Leopolda Jurcu. Oni su joj predali Spomenicu svećenika »Zbora sv. Pavla za Istru« sa statistikom o nacionalnoj strukturi župa u Porečko-pulskoj, Tršćansko-koparskoj i Riječkoj biskupiji. Čini se da je ta spomenica imala veću težinu za Komisiju od brojnih manifestacija koje su jugoslavenske vlasti organizirale po Istri.Talijanski pisac Fulvio Tomizza, rodom iz Istre, smatra hrvatske svećenike glavnim tvorcima prelaska Istre iz sastava Italije u sastav Jugoslavije.

U sklopu priprema za primitak Međusavezničke komisije za razgraničenje hrvatska Komisija za razgraničenje koja je djelovala pri Predsjedništvu Narodne vlade pripremila je i provela popis stanovništva Istre 1945. i objavila ga kao izdanje Jadranskog instituta. Članovi hrvatske Komisije za razgraničenje dobili su mogućnost nastupiti pred Međusavezničkom komisijom prilikom njezina boravka u Istri, u ožujku 1946., kao predstavnici Jadranskog instituta, koji je predstavljen kao nevladina udruga neovisnih znanstvenika, a zapravo je bio paravan za rad Komisije.

Prilikom boravka Međusavezničke komisije, Informacioni biro oblasnog NOO-a za Istru izdavao je i biltene na više jezika (engleski, francuski, hrvatski, ruski).

Izvadak iz knjige “Katolička crkva u komunističkoj Hrvatskoj 1945.-1980.”.Miroslava Akmadže ,prvo poglavlje

Sastanak istarskog svećenstva sa Komisijom koju su osnovali Saveznici (Engleska, SAD, Francuska i Rusija) pri Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946, godine.

“Dne 19. marča 1946. došli su u Pazinu pred Komisiju točno u 22 i 45 te su ostali točno do 2 sata poslije pol noći svećenici Božo Milanović, Tomo Banko i Leopold Jurca kao pretstavnici hrvatskog istarskog svećenstva, organiziranog u “Zboru svećenika sv. Pavla za Istru.

Kod dugog stola sjedili su predstavnici Engleske, Američke, Ruske i Francuske Vlade. Bilo je u svemu 17 osoba, a pretsjedao je Englez. Nakon što su spomenuti svećenici dali ruku Delegatima i sjeli uz njih pročitali su spis o tajnosti ispitivanja.

Pretsjednik Komisije pozdravio ih je i spomenuo taj spis te ih je upitao, koliko i koje svećenike pretstavlja “Zbor svećenika sv. Pavla za Istru”. Pretsjednik Zbora Tomo Banko odgovorio je: 52”

Tada su svećenici iznijeli podatke da od ukupno 154 svećenika u Istri,  88 je talijanskih, 132 hrvatske župe, 21 talijanska i 23 mješovite, među koje računamo samo one, koje imaju  više od 10% druge narodnosti. Prema tomu u Istri je od svih župa i samostalnih kapelanija 75% hrvatskih, 12% talijanskih, i 13% mješovitih.

Iz zapisnika maratonske sjednice održane u Pazinu 22. i 23. ožujka 1946. vidi se da je Josip Roglić, nastupajući kao predstavnik »Jadranskog instituta«, objašnjavao prisutnima da su popisivači bili svećenici i učitelji, ali je naglasio: »Koliko je god bilo moguće, upotrebljavali (smo) svećenike, jer su oni duže u mjestima od učitelja« Obilazak Međusavezničke komisije po Istri iskoristili su i istarski Talijani, kako bi se probili sa svojim željama do Saveznika, čime je narušena jugoslavenska propaganda o jedinstvenoj potpori i Talijana i Hrvata priključenju Jugoslaviji. Primjerice, u mjestu Galižana Talijani su tajno tiskali i podijelili letak na engleskom jeziku kojim mole Saveznike za izbavljenje od jugoslavenske okupacije.

Svećenici Tršćansko-koparske biskupije: Božo Milanović, Hrvat, i Anton Piščanec, Slovenac, sudjelovali su u radu jugoslavenske delegacije od početka svibnja do kraja lipnja 1946. u pripremi za Parišku mirovnu konferenciju. Božu Milanovića je primio pariški nadbiskup kardinal Souhard, za kojega se nakon toga pročulo da podupire zahtjev za pripojenje Istre Jugoslaviji. Vijeće ministara (SAD, SSSR, Francuska i V. Britanija) na četvrtoj konferenciji u Parizu 1. srpnja 1946. donijelo je odluku da će Jugoslaviji pripasti sav teritorij istočno od tzv. francuske crte razgraničenja, tj. čitava Istra osim Bujštine i Koparštine, koje će pripasti Slobodnom Teritoriju Trsta (STT).

Poznat je slučaj kada je bivša Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović izviždana u Pazinu na proslavi na svečanoj sjednici povodom Dana Istarske županije i 70. obljetnice Pariške konvencije u Pazinu izviždana nakon što je u svom govoru spomenula Katoličku crkvu, kao zaslužnu za pripojenje Istre Hrvatskoj.

Kriteriji za dvojezičnost

Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj člankom 4 propisano je da se ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina ostvaruje u skladu s odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovoga Zakona pod sljedećim uvjetima:

1. kada pripadnici pojedine nacionalne manjine na području općine ili grada čine jednu trećinu stanovnika, u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom,
2. kada je predviđena međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, ( na snazi su sporazumi s Italijom i Mađarskom, a u tijeku su novi pregovori s Srbijom i Crnom Gorom.
3. kada su to statutom propisale općine i gradovi, u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom,
4. kada to, u odnosu na rad svojih tijela, u samoupravnom djelokrugu, statutom propiše županija na čijem je području u pojedinim općinama i gradovima u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine. Napomena: Za ostvarivanje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjine na temelju stavka 1. ovoga članka mjerodavni su podaci popisa stanovnika koji je neposredno prethodio uređivanju ovih pitanja statutom općine ili grada.

Evo zbog čega je veoma važan točan popis stanovništva. Kriteriji pod točkom 1 i 2 su jedino pravedni, a kriterij pod brojem 3 je u praksi izazvao brojne zloupotrebe i nepravde. Pogodovao je lokalnim strankama na vlasti da izglasavanjem statuta pogoduju političkoj trgovini i korupciji sa ciljem održavanja na vlasti i ugrožavanja suvereniteta i integriteta RH.

Primjer IDS-a u Istri

„IDS je, recimo, promjenio Statut tako da mi Talijani u Istri imamo više prava nego što nam je Zakon davao“ Furio Radin u Glasu Istre

https://www.glasistre.hr/istra/ggg-595893

IDS je poznata iredentistička, autonomaška i antihrvatska stranka, koja od svog osnivanja niječe hrvatski identitet Istre,  inzistira na nekoj regionalnoj i nacionalnoj posebnosti sa ciljem razbijanja integriteta i suvereniteta RH, izdvajanjem Istre iz ustavno-pravnog poretka RH.

 

IDS je talijanizirao Istru.

IDS- u je uspjelo ono što nije uspjelo Mussolliniju u talijanizaciji Istre od 1918-1943 godine, dodatnim kriterijem-statutima.

Talijanizirao je Istru, a da većinski hrvatski narod nitko ništa nije pitao!

Zar za provesti dvojezičnost kada je samo 4,43% Talijana, ne bi na referendumu trebalo pitati 70, 41 % Hrvata jesu li suglasni ili ne? Ovo što je napravio IDS je zlouporaba vlasti na štetu većinskog hrvatskog naroda.

Jer ne radi se samo o dvojezičnosti, već se radi o sustavnom zatiranju svega hrvatskog.

Još je u kolektivnom sjećanju istarskih Hrvata fašistička  prisilna talijanizacija!

Samo podsjećanje na jednu epizodu talijanizacije u vrijeme talijanske vladavine 1918-1943. godine;

Narodni dom u Puli, sagrađen je 1905. sredstvima pulskih Hrvata i Slovenaca, na sjeveroistočnim padinama Kaštela, u neposrednoj blizini “Dvojnih vrata”. Viale Carrara po “Guida della città di Pola” iz Sveučilišne knjižnice, protezala se od Piazza di S. Giovanni prema Giardinima do Port Aurea, jer zgrade “Heininger” na Giardinima nije bilo. Bio je vlasništvo “Kreditne zadruge Istarske posujilnice” koja je imala svoju pisarnicu na I. katu, a uz nju su na prvom katu bile smještene “Gospodarska sveza za Istru” i “Čitaonica- društvo za zabavu i pouku”. U prizemlju je bila gostionica u zakupu “Građanske plzenske pivovare”, s druge strane glavnog ulaza bila je kavana, tj. ” Caffe’- Restaurant Narodni dom”, vlasnika Gregoria Basletića. U prizemlju se nalazila i velika dvorana za zabave i nju je držalo u zakupu “Gimnastičko društvo Sokol”. Na II. i III. katu Narodnog doma, kao i u potkrovlju bili su stanovi za iznajmljivanje, a u jednom od njih stanovao je jedan od vođa pulskih Hrvata u prijelomnim danima 1918., odvjetnik doktor Lovro Škaljer. Narodni dom je dolaskom Talijana u Pulu i Istru među prvima do temelja spaljen 13.srpnja 1920.godine , sa svim inventarom, pogotovo knjigama ( 7 000 knjiga), a kasnije ponovno sagrađen,

Postavlja se pitanje što Furio Radin (i anacionalni IDS) želi postići s talijanskom državnom zastavom koja 365 dana u godini visi na zgradama općina i gradova zapadne obale Istre te onim Županije istarske, a na državne blagdane načičkane i na mnogim drugim mjestima uz onu hrvatsku? Što to Talijani u Istri time ‘dobivaju’ kao manjina? Istovremeno bi se trebalo pitati što tim činom u Istri dvotrećinski hrvatski narod gubi na dijelu svojeg suverenog državnog teritorija! Zar ne?

Furio Radin bi se trebao upitati, kao savjesni građanin RH, i kao podpredsjednik Sabora, zbog čega se na mnogim mjestima u kojima je uvedena dvojezičnost ona ne poštuje i to na štetu većinskog hrvatskog naroda? Zbog čega se dvojezičnost kod imena ulica, trgova i naselja u mnogim gradovima i općinama Istre pretvorila u jednojezičnost – onu talijansku?

Mjesto Bale su u tom pogledu najiritantniji primjer, ali i svugdje drugdje ima na stotine takvih i sličnih primjera! Tako npr. u Balama postoji osam ulica koje su nazvane po svecima koji nemaju hrvatsku inačicu. Sve da smo mi Hrvati pogan narod, što naravno nismo, takvo što je nedopustivo. No, državne institucije RH baš kao i Ustavni sud o tome ‘mudro’ šute godinama. U tom mjestu je ostala jedna jedina ulica koja se zove po nekom ne Talijanu, po Mati Baloti (naravno po Miji Mirkoviću – Mati Baloti), ali i ona je samo ‘talijanska’ jer se zove Ulica/Via Mate Balota, a ne Mate Balote ili Balotina ulica! Vladimir Nazor i Veli Jože su nestali iz većine istarskih gradića! U Puli su promijenjena imena ulica u središtu grada prema stradariju iz 1923. godine (!?) dakle iz vremena talijanske okupacije! Tko u tome gradu traži Zlatna vrata neće ih naći. U Rovinju nema više ulice 9. rujna!? Zašto? Ali zato ima ulica koje su nazvane po velikotalijanskim iredentistima pa čak i fašistima i to svugdje, pa čak i u Pazinu!?

I usred Pule je, međutim, ploča s imenom trga Giardini, ulica u Labinu nosi ime San Marco, a jedna od ulica staroga Rovinja je Carera, druga Conceta itd., ali nema Đardina, Svetoga Marka, Karere, Končete. Tako sročenim imenima sugerira se da su ona zajednička obama narodima, ali se jednom od tih naroda (zna se kojemu!) odriče pravo čak i na vlastitu grafiju ili slovopis.

Kada je, međutim, riječ o hrvatskim toponimima, talijanska se grafija poštuje. Divjaki na dvojezičnim pločama postaju Diviacchi, Čepići – Cepici, Meteži – Metezi, Štrcaj – Sterzai, Šterna – Sterna…

O novim nazivima ulica, trgova i dijelova naselja postavljenim u Istri posljednjih godina malo se u javnosti zna. Tim su nazivljem oživljena vremena vladavine rimskih, mletačkih, francuskih, austrijskih i talijanskih gospodara Istre; vraćena imena zaslužnika i silnika, veterana rimskih legija, mletačkih providura i duždeva, francuskih generala i namjesnika, austrijskih careva i admirala i, jasno, hrvatskih renegata i talijanskih građanskih intelektualaca, među kojima i onih koji su razarali suživot istarskih prostora, bili iredentisti, tvorci i promicatelji talijanske imperijalne politike, koji su istarske Hrvate proglašavali »uljezima u tuđu zemlju, narodom bez povijesti i kulture, slavenskom gomilom koju treba talijanizirati kako bi se civilizirala«. Svoje ulice i trgove u Istri tako imaju B. Benussi, A. Amareso, M. Campitelli, G. R. Carli, C. Combi, Costantini, Camillo de Franceschi, Carlo de Franceschi, P. Kandler, L. Rizzi, P. Stancovich

U Motovunu je Prilaz Velog Jože bila jedna od najvažnijih ulica, a sada je mitsko ime istarskoga gorostasa premješteno i reducirano na uličicu od dvadesetak metara unutrašnjosti gradića, dok je ime književnika Vladimira Nazora, kao i u Balama, izbačeno, pa je nekadašnje Šetalište Vladimira Nazora preimenovano u Muri, naravno, bez hrvatske istoznačnice Zidine.

Tzv. protivnici prevođenja toponima na najljepšem su puljskom trgu postavili ovakve dvojezične ploče: hrvatsku s talijanskim istroromanskim imenom Portarata i talijansku s imenom Port’Aurea, što je zapravo goli prijevod tog dijalektalnog talijanskog toponima na standardni talijanski jezik!

Što smije manjina, to nije dopušteno većinskome narodu!

Tobožnji zagovornici dvojezičnosti prigradsko su rovinjsko naselje Kukuletovicu preimenovali u jednojezičnu Cocalettu, uklonili hrvatski dio dvojezične natpisne ploče puljske ulice Duga uvala / Vallelunga, koja je na prostoru ispod Velog vrha bila gotovo pola stoljeća, i istaknuli jednojezičnu Vallelunga, a na Bujštini je naselje Kmeti (ekonim nastao prema antroponimu Kmet) prevedeno na talijanski u Metti! itd., itd.

Osim istjerivanja ili prevođenja hrvatskih imena, premještanja takvih imena iz središta na rubne prostore istarskih naselja i imenovanja manje važnih ulica imenima hrvatskih predznaka, osobit oblik zaobilaženja hrvatske sastavnice novog nazivlja jest raspolovljavanje ulica i njihovih imena na način da se jednoj polovine ulice nadjene ime neke istaknute talijanske ličnosti, a drugoj ime bez ikakva značenja u kulturi većinskoga naroda. U Umagu, primjerice, imamo ulicu koja u prvom dijelu nosi ime Garibaldijeva, a u drugom Trgovačka, jedna je ulica do polovice Mazzinijeva, a od polovice Limarska…

Zanimljivo je da je i u Puli Balotina ulica, u kojoj je bio hrvatski Narodni dom što su ga 1920. zapalili talijanski fašisti, sada preimenovana u Carrarinu, a ime književnika Mate Balote iz središta premješteno prema rubnom dijelu grada. U Umagu je, nakon višegodišnjeg otpora Školskog odbora i Nastavničkog vijeća tamošnje Osnovne škole, administrativno, dekretom lokalnih vlasti, iz naziva škole uklonjeno ime istaknuta antifašista, publicista i književnika Viktora Cara Emina. U Rovinju je talijanska Osnovna škola heroja antifašističke borbe Matea Benussija Cija preimenovana i nazvana imenom osvjedočena talijanskog iredentističkog povjesničara Bernarda Benussija, koji je bio protivnik suživota na istarskim prostorima, koji je slavnog hrvatskoga kneza Domagoja u svojim povijesnim radovima nazivao vođom gusara (duce dei corssari).

Nisu samo ulice Bala i Motovuna sada bez imena Vladimira Nazora, Vladimira Gortana i drugih zaslužnih ličnosti i važnih zbivanja. U brojnim imenima ulica diljem Istre Gortana, Nazora, Viktora Cara Emina i ostalih važnih imena, djela i događaja iz povijesti većinskoga naroda, kao što su istarski glagoljaši, Istarski razvod, Herman Dalmatin, Matija Vlačić, Vincent iz Kastva, Juraj Dobrila, Ivan Matetić Ronjgov, Naša sloga, Eugen Kumičić, Spinčić, Mandić, Laginja, Milanović, rujanske odluke, Zvane Črnja… nije ni prije bilo, pa ih novi krstitelji nisu bili u prilici ni istjerivati.

Smetao im je  i kino Zagreb u Puli, koji  se danas zove kino Valli po talijanskoj glumici Alidi Valli, koja je glumila i u promidžbenim fašističkim filmovima i koja je navodno bila priležnica njihovog Ducea!? Zbog čega? Zar zbog manjinskih ‘prava’?

Gospodin Radin bi, ako ima imalo samo poštovanja, ljudske i nacionalne tolerantnosti, morao znati gdje je granica kada se treba stati sa traženjima takvih ‘prava’ za Talijane u Istri koja istovremeno znače oduzimanje i/ili ukidanje temeljnih nacionalnih i ljudskih prava drugima, u ovom konkretnom slučaju prije svega nas Hrvata! On ne bi smio nastavljati politiku ponižavanja i vrijeđanja dostojanstva hrvatskog naroda u Istri koji prema pripadnicima talijanske manjine nema nikakvih predrasuda naprotiv, mirno i složno živimo i ne pravimo nikakve razlike, a kamoli one koje bi imale i primjesu diskriminacije. Mnogi su i rodbinski povezani, a međunacionalnih ekscesa sa Talijanima gotovo da i nije bilo posljednjih dvadesetak godina.

Prema tome red je na F. Radinu da preispita sebe i svoju ‘borbu’ za prava talijanske manjine u Istri kako ta ‘prava’ ne bi dovodila u pitanje i ugrožavala prava većinskog hrvatskog naroda. U protivnom treba biti svjestan da će morati snositi punu odgovornost za sve moguće negativne posljedice narušavanja izuzetno kvalitetnog suživota između Talijana i Hrvata u Istri.

Trebaju li bolji primjeri nedosljednosti, nesnošljivosti i licemjerja?!

Izbacuje li to jedna nacionalna manjina jezik i kulturno nasljeđe matičnoga naroda zemlje u kojoj sama ostvaruje punu kulturnu autonomiju i sva svoja ljudska i manjinska prava prema najvišim danas u svijetu poznatim standardima zaštite?

Zar se nijekanjem prava većini na jezik, na sve ono što etničke zajednice RH traže i ostvaruju za sebe, takvi oblici zaštite manjina ne pretvaraju u svoju suprotnost? Ne upućuju li današnje istarske prilike na potrebu zaštite svih, na jednaka prava za sve i reafirmaciju istine da je ugrožen samo onaj tko je stvarno ugrožen, a ne onaj tko je manjina?

IDS kao  arhitekta  novog istrijanskog identiteta ,  djeluje  sa svrhom daljega rastakanja svijesti o pripadnosti većinskoga naroda, stvaranja privida o etničkom prostoru Istre drukčijem od onoga u zbilji. Pokazuje se  visoki stupanj nesnošljivosti dijela lokalnih moćnika prema onima koji su drugi i drugačiji. Zato se postavlja pitanje: zar je još moguće birokratsko nasilje nad bilo kojim fenomenom bića i kulture nekog naroda, djelovanje suprotno načelima jednakosti svih ljudi i ravnopravnosti njihovih jezika…, zar još djeluju mehanizmi koji imaju za svrhu poricati da je Istra zavičaj svih koji u njoj žive, ali i dio hrvatskoga etnolingvističkoga i civilizacijskoga prostora

http://www.matica.hr/vijenac/329/jednojezicna-dvojezicnost-u-istri-6960/

Ima li IDS politički i moralno pravo nametnuti dvojezičnost većinskom hrvatskom stanovništvu, bez da raspiše referendum?

IDS je 28 godina na vlasti u Istri, ali nema potporu većine građana Istre. Zahvaljujući nakaradnom izbornom Zakonu održava se na vlasti;

• Dugo su na vlasti i uhljebili su svoje ljude u sav županijski, općinski i državni aparat. Kako su na vlasti raspolažu sa proračunskim novcem ,pa se on dijeli raznim udrugama, nacionalnim manjinama , braniteljskim udrugama i tako ih se obvezuje da budu njihova glasačka baza.

• -Malom izlaznosšću na izbore. Evo primjer; Na lokalnim izborima 2017. godine,za pulskog gradonačelnika od ukupnog dijela od 50 360  birača ,na izbore  izašlo je njih 18 791  ili 37,31% . Za Borisa Miletića glasalo je 9 740 birača ,što je u postotku 51,83%, međutim u odnosu na ukupan broj birača taj postotak je daleko manji 19,34%. Znači da od 50 360 birača u Puli za Miletića je glasalo samo 9 740. birača.
• -Kada se analiziraju rezultati izbora, vidljivo je da je potpora IDS-u u Istri u stvari mala. Za ovakve izborne rezultate kriv je izborni zakon koji je sada u primjeni. Očito da ga treba mijenjati, jer ovakvi rezultati ne daju realno stanje sa terena. Samo 9 740 prema  50360 je potpora 1/5 građana grada Pule gradonačelniku Borisu Miletiću!

Upravo zbog tih rezultata lokalnih izbora odgovorno tvrdim da IDS ne predstavlja sve građane Istre. Predstavlja ¼  građana Istre, U Istri je registrirano prema podacima DIP-a  187 474 osobe sa pravom glasa.  Na izbore je izašlo 84 618 glasača ,što je izlaznost u postocima 45,14% . Od glasača koji su izašli  na izbore za Skupštinu Istarske županije izjasnilo se u korist IDS-a 46 548 glasača što iznosi 56,78%. od izašlih birača na izbore.Međutim u odnosu na ukupan broj upisanih birača 187 474 broj 46 548 koji su glasali,  taj postotak iznosi 24,83 %. A to je 1/4 od ukupnog biračkog tijela u Istri. . http://www.izbori.hr

Popis stanovništva 2011.godine

Struktura stanovništva 2011:

• Hrvati 142.173 ( 68,33 % )
• Talijani 12.542 ( 6,03 % )
• Srbi 7.206 ( 3,46 % )
• Bošnjaci 6.146 ( 2,9 % )
• Albanci 2.393 ( 1,15 % )
• Slovenci 1.193 ( 1 % )
• Istrijani 25.203 (12.11%)
• Neopredijeljeni 4.078 ( 1,96 % )

 

Sav taj rad, sav taj teror i patnje poništio je IDS sa svojim statutima, po kojima je talijanska nacionalna manjina dobila veća prava nego joj po etničkom sastavu pripadaju. To je potvrdio i Furio Radin u intervjuu Glasu Istre.

Evo točno po gradovima i općinama sa uvedenom dvojezičnošću koliki je udio talijanske manjine u ukupnom broju stanovništva.

Istarsku županiju čine jedinice lokalne samouprave: 10 gradova i 31 općina. Od 10 gradova 7 gradova je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika , a 3 su jednojezična -hrvatskog jezika

Od 31 općine 12 je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika , a 19 jednojezično, hrvatskog jezika.

Gradovi;

 

1, Brtonigla-Verteneglio

Prema popisu iz 2011,godine

Hrvati                      44,83%

Talijana                   30.14%

Jedina općina koja po etničkom kriteriju ima pravo na dvojezičnost

2. Buje-Buie

Hrvata                     48,73%

Talijana                    24,33%

Nema 1/3 Talijana, znači ne bi trebala biti dvojezična, a je!

3. Novigrad-Cittanova

Hrvata                       66,42%

Talijana                     10,2 %

4.Poreč-Parenzo

Hrvati                           74,82%

Talijani                            3,23%

 

5.Pula-Pola

Hrvati                              70,41%

Talijani                              4,43%

Poreč i Pula potpuno su politički dobili dvojezičnost, iako  po etničkom udjelu Talijana nemaju  nikakvih uvjeta. Zar je to bio cilj Ustavnog zakona o pravima manjina? Da se talijaniziraju općine i gradovi sa 3-4 % talijanskog stanovništva, u odnosu na 70% Hrvata?

6.Rovinj-Rovigno

Hrvati                               63,34%

Talijana                             11,25%

 

7. Umag- Umago

Hrvati                                  60,35%

Talijani                                 14,57%

 

8. Vodnjan-Dignano

Hrvati                                      51,64%

Talijani                                     16,62%

Općine;

1.Oprtalj-Portole

Hrvati                                       56,12%

Talijani                                     14,35%

2.Fažana –Fasana

Hrvati                                       71,72%

Talijani                                       4,76%

 

I tako  je IDS-ova demokracija, multikulturalnost, tolerancija i multietničnost oduzela nama istarskim Hrvatima nacionalni identitet, pa se pitamo u kojoj mi to državi živimo, Hrvatskoj ili Italiji?

 

Diskriminirajući članci u statutima pojedinih općina i gradova u Istarskoj županiji, koji nisu u skladu sa Ustavom RH.

Pojedini statuti općina i gradova su diskriminirajući u zapošljavanju.

Članak 44.

Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.

Članak 46.

Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.

Članak 55.

Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.

Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

 

Članak 4. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina

(5) Zabranjeno je poduzimanje mjera kojima se mijenja omjer među stanovništvom na područjima nastanjenima osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na otežavanje ostvarivanja ili ograničavanje prava i sloboda propisanih ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.

Znači zabranjeno je poduzimanje mjera kojima se mijenja omjer prema nacionalnim manjinama, a nije zabranjeno poduzimanje mjera koje idu na štetu većinskog naroda?

Članak 8.

Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.

Ustavni_sud@usud.hr

Prije devet godina Ustavni sud donio je Odluku kojom su 11. i 12. izborna jedinica („dijaspora” i manjine) neustavne.

Upravo 29. srpnja, je obilježeno  8. obljetnicu Ustavne odluke u kojoj se 11. i 12. izborna jedinica proglašavaju neustavnima. U toj odluci, među ostalim, piše: “Ustavni sud utvrđuje da Ustav ne dopušta unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zajamčenih zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi (nacionalnoj, etničkoj, jezičnoj, spolnoj, dobnoj, obrazovnoj, strukovnoj, imovinskoj i dr.) u okviru općeg izbornog sustava.”

Ova je odluka stara devet godina. Prošla su već dva (protuustavna) izborna ciklusa – ali su 11. i 12. izborna jedinica još uvijek u Izbornom zakonu i u izbornome sustavu! Zašto g. Šeparović ne pozove na red predsjednika Vlade? Zašto ne zaustavi neustavne izborne cikluse?

Što se, pak, Vukovara tiče, poželjno bi bilo da predsjednik Ustavnog suda pročita Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, članak 8. Tada će shvatiti kako su “ćirilične ploče” u Vukovaru protuustavno i protuzakonito postavljene. Neka se zatim pozabavi europskom pravnom stečevinom i preporukama Venecijanske komisije. Tada će shvatiti kako je koncept “nacionalnih manjina” diskriminacijski i potpuno zastario. Hrvatska je država u kojoj su svi njezinu državljani ravnopravni, bez obzira na njihovu vjeru, narodnost, spol i političko opredjeljenje. S obzirom na Odluku Ustavnog suda iz 2011. koju sam ovdje navela, stječe se dojam kako je i Ustavni sud svjestan da je protuustavno nekome na temelju narodnosti oduzimati ili dodavati bilo kakva (politička) prava.

Za ostvarivanje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjine na temelju stavka 1. točke 1. ovoga članka mjerodavni su podaci popisa stanovnika koji je neposredno prethodio uređivanju ovih pitanja statutom općine ili grada.

 

U statutima općina i gradova u Istri piše kako slijedi;

Novigrad-Cittanova

Statut

Članak 25. U tijelima lokalne samouprave odnosno područne (regionalne) samouprave, ustanovama i drugim javnim pravnim osobama za radna mjesta na kojima se neposredno komunicira s građankama/građanima, obvezatno je poznavanje hrvatskog i talijanskog jezika.

Znači da se ne može ni natjecati sa posao pripadnik većinskog hrvatskog naroda koji ne zna talijanski jezik. To je protuustavni članak,  jer svi po Ustavu RH imamo jednaka prava na rad i slobodu rada.

Suživot i mir ostvaruju se samo uzajamnim uvažavanjem i poštivanjem u skladu sa brojnosti pripadnika nacionalnih manjina, nikako nametanjem i prisilnom talijanizacijom.

Osam zagarantiranih mjesta u Saboru daje manjincima veliku i izborno neopravdanu moć odlučivati o Vladi i njezinom predsjedniku, te vezano uz to, o svemu što se tiče političkog života i hrvatske svakodnevnice.

Time se, također, hrvatski državljani koji nisu pripadnici nacionalnih manjina dovode u diskriminatoran položaj sa samo jednim „važećim glasom“, a država Hrvatska i nova Vlada postaje sredstvo potencijalnih mučnih pregovora, pa čak i ucjena.

Također hrvatski državljani po svijetu prisiljeni su svoje ustavno biračko pravo ostvarivati na iznimno diskriminatoran i ponižavajući način.

U inozemstvu je osiguran mali broj biračkih mjesta i birači najčešće moraju stotinama kilometara putovati kako bi ostvarili svoje pravo. Uz to moraju se i registrirati za svaki izborni ciklus. Ranije se predlagalo da se za XI. Izbornu jedinicu uvede dopisni sustav glasovanja, ali to još uvijek nije omogućeno. Nego baš suprotno ;

O prijedlozima da se omogući dopisno i elektroničko glasovanje, Arsen Bauk, bivši ministar uprave u Milanovićevoj vladi (od 2011. do 2016.) i aktualni predsjednik kluba zastupnika SDP-a izajvio je za RTL da SDP “neće podržati izmjene Ustava koje bi išle na elektronsko i dopisno glasovanje iz vrlo jednostavnog razloga – smatramo da bi se na taj način dramatično promijenio i povećao utjecaj dijaspore na izbore!”.

Istra je zavičaj i autohtonim Talijanima i Hrvatima i manjim dijelom  Slovencima! U Istri vlada suživot između Hrvata i talijanske manjine, samo što taj suživot politika IDS-a zlorabi  i kvari za svoje parcijalne interese! Jer zavadi ,pa vladaj i danas uspjeva, pa IDS svojom politikom stvaranja neke nove” nacije Istrijana “stvara razdor među stanovništvo,u svrhu postizanja što veće autonomije i eventualnog odcjepljenja od RH.,a i na taj način sakrivanja i prikrivanja kriminalnog načina bogaćenja IDS-.ovih čelnika!

Istra  kroz povijest prošla dva velika egzodusa u kojima se promijenila struktura stanovništva.

• Prvi se zbio nakon 1.svjetskog rata ,kada je Italia Rapalskim ugovorima 12.studenog 1920. godine dobila Istru,Kvarnerske otoke i dio Dalmacije.Iz Istre se  iselilo  stotinjak tisuća  Hrvata po profesoru i akademiku Petru Strčiću,koji nisu htjeli živjeti pod talijanskim fašizmom,dio u prekomorske zemlje ,a dio u Jugoslaviju i to u Zagreb i Osijek.U obitelji imam primjer ovog egzodusa,kada je djed mog supruga iselio najprije u Ameriku,pa se vratio ,ali ne u Istru, već u Višnjevac kraj Osijeka. Tek se 1949 vratio u Istru i tu je umro u svojem zavičaju.
• Drugi veliki egzodus  zbio se nakon 2.svjetskog rata kada je iselilo od 150 DO 200 tisuća ,ljudi. Točna brojka se vjerojatno nikada neće saznati. Nisu među njima bili samo autohtoni Talijani ,već i velika većina onih koje je Mussolini naselio kada je dobio Istru! Ti optanti ili esuli organizirani su u Italiji ,ustanovljen je i Dan sjećanja na egzodus 10,veljače ,kada se okupljaju i žaluju za “našom zemljom, la nostra terra”

Republika Hrvatska je donijela Zakon o naknadi imovine oduzete u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine još 1992 godine i mnogo je njih podnijelo zahtjev za povrat  imovine, po dostupnim podacima njih oko 3000.

U Istri talijanska nacionalna manjina uživa sva prava, dok se nama istarskim Hrvatima oduzima nacionalni identitet, toponimi, omalovažavaju se istarski velikani Hrvati, stvara se animozitet prema Crkvi i Hrvatima vjernicima.

Lili Benčik/hrvatskepravice