Zar su komunistički zločini manje zločin od zločina fašizma ili nacizma?


Zašto se komunistima opraštaju zločini ?Zašto nisu kažnjeni ?

A smeta im ZDS?            

„Na kritici nasilja komunizma žele se ublažiti zločini fašizma“ jednom je napisao  Mirko Galić.

Zar samo nasilja komunizma? Nasilje, a ne masovni i sustavni zločini? Već u samom naslovu autor umanjuje opseg i karakter zločina komunizma. Upravo obrnuto na izrazu koji je upotrijebio –nasilje,  umanjuju  zločine komunizma, a veliča zločine fašizma. Poznavajući komunistički mentalni sklop, rekla bi tipično pranje savjesti.

Točno po principu kada lopov viče „držite lopova“

I još perfidnije i pokvarenije je izjednačavanje komunizma sa antifašizmom.

Time se zločini komunizma ublažavaju i uzimaju kao olakotna okolnost, jer su kao odgovor na fašističke zločine.

Ali komunizam je nastao prije fašizma i nacizma, Komunistička represija u SSSR-u , nakon Oktobarske revolucije 1918.godine, sa progonima neistomišljenika, masovnim zatvaranjem u logore –gulage i masovnim likvidacijama neistomišljenika nije proizvod fašizma, ni nacizma. Proizvod je upravo komunizma,  likvidiranje neistomišljenika kao neprijatelja radi lakše uspostave vlasti,  zadržavanje na vlasti i vladanja narodnim masama.

https://m.vecernji.hr/vijesti/na-kritici-nasilja-komunizma-zele-se-ublaziti-zlocini-fasizma-operacija-buducnosti-1197024

Prvi je otkrio pravu narav komunizma dr. Ante Ciliga,( 1898.–1992.) istarski velikan, hrvatski političar, ljevičarski revolucionar, novinar i publicist. Od deset godina boravka u Rusiji, tri je godine bio u Moskvi, jednu je predavao političke nauke u Lenjingradu. Tri je godine bio politički zatvorenik. I dvije i pol bio je prognanik u gulagu na Uralu i u Sibiru. Na svojoj je koži iskusio „blagodati“ socijalizma.  Ciliga je 1935. uspješno iskoristio svoje talijansko državljanstvo da bi pobjegao iz sovjetskoga carstva, te je veljače 1936. dospio u Pariz.

O svojim patnjama u Rusiji napisao je knjigu »U zemlji velike laži«. Ta knjiga objavljena je u Parizu 1938. godine i prevedena je na važnije svjetske jezike, čak i na japanski. Objavljena je i u Hrvatskoj, u nakladi »Ceresa« 2007. godine. Ta je knjiga bila prvo svjedočanstvo što se zbiva u Rusiji i kako „  revolucije jede i vlastitu djecu“, a ujedno i prvo informiranje Europe i svijeta o „sovjetskoj“ slobodi. Novinar u intervjuu s Ciligom piše da se „mnogim diže kosa na glavi“ kad čuju što je proživio  Ciliga, i kako mu uvijek smeta „diletantizam hrvatskih političara“ Valjda se i danas „prevrću“ u grobu!

Vratimo li se još dalje u prošlost Francuske revolucije 1789.godine,  koja je preteća totalitarnih ideologija, već se tada represija, strahovlada,  teror i nasilje podrazumijevaju kao metode za učvršćivanje i obnašanje vlasti.

Prvu pravu definiciju  revolucionarnog terora iznio je Maximilien Robespierre  u pamfletu “O principima političke moralnosti” iz 1794.godine. u kojem preporučuje „predstavnicima naroda” u tijelima državne vlasti revolucionarni teror kao osobito uzvišenu metodu političkog rada:

“Ako je vrlina izvor narodne vlasti u vremenima mira, izvor te vlasti tijekom revolucije je vrlina povezana s terorom: vrlina, bez koje je teror destruktivan; teror, bez koje je vrlina nemoćna. Teror je naprosto pravda koja je brza, stroga i nepopustljiva; stoga on predstavlja izraz vrline; on zapravo i ne predstavlja neko posebno načelo, nego prirodnu posljedicu općeg načela demokracije, primijenjenog u svrhu ostvarenja najvažnijih te potreba nacije… Vlast u revoluciji jest despotizam slobode protiv tiranije.”

Jednu tiraniju zamijeniti drugom tiranijom i nije baš „uzvišena metoda političkog rada“ gledano iz današnje perspektive.

Teror kojega su jakobinci zaveli u Francuskoj okončan je kada su oni sami pogubili sve svoje glavne vođe.

Isti su princip terora usvojili sve totalitarne ideologije.

Karakteristike totalitarnih režima su diktatura pojedinca ili stranke na vlasti, ograničavanje slobode govora i slobode tiska, progoni, teror, primjerice pomoću svoje policije, tajne policije KGB, UDBA, Sigurimi, Sekuritate, Stasi te poluvojnih i vojnih organizacija kao KOS.

Talijanski fašizam, njemački nacizam i svi njihovi sateliti, uključivo i hrvatsku Nezavisnu Državu, ne mogu se svesti samo na totalitarizam, još manje na nedemokratski režim. Bili su  – zločinački režimi, s fanatičnom državnom i stranačkom vojskom, s rasnim zakonima i s logorima smrti.

Komunistički totalitarizam, za razliku od nacističkog i fašističkog,  izgrađen je velikom prijevarom, socijalističkom revolucijom; ljudima je obećavana sloboda, dobili su teror; obećan im je bolji život u jednakosti, doživjeli su siromaštvo i nejednakost proklamirano  im je bratstvo, vidjeli su bratske sukobe; planirana je vlast slabijih, razvila se vlast nove vladarske kaste.

Komunizam  je uspostavljen silom, a ne slobodnom voljom,  zavladao u zemljama bez demokratskoga iskustva. Komunistička partija  nametnula je svoj sirovi i surovi model nasilne i zločinačke vlasti.

Fašizam i nacizam trebalo je rušiti u teškoj borbi, s milijunskim žrtvama sa svake strane; komunizam se sam urušio padom Berlinskog zida, nakon što je prije toga maltretirao i ubijao vlastiti narod i svoje sljedbenike, također u milijunima žrtava. Sovjetski je komunizam oslobađao Europu od fašizma, ali je, za nagradu, pokorio pola Europe i postao  gori od fašizma u ime naroda, naroda kojega je tlačio i  tenkovima gazio.

Po Crnoj knjizi komunizma broj žrtava izgleda ovako:

Kina: 60 milijuna (Mao Zedong)

Sovjetski Savez: 40 milijuna ( Lenjin, Staljin)

Afrika: 1.7 milijuna

Afganistan: 1,5 milijuna

Sjeverna Koreja: 2 milijuna ( Kim Il Sung)

Kambodža: 2 milijuna (Pol Pot)

Istočna Europa: milijun ( Tito, Caesescu,)

Vijetnam: milijun ( Ha Chi Min)

Latinska Amerika: 150.000 ( Castro, Guevara…)

Međunarodni pokreti i komunističke partije koje nisu bile na vlasti, desetak tisuća,

U 2.svjetskom ratu ubijeno od 62,171,600 do 79,184,700 ljudi.     

Znanstveno istraživanje i politička analiza toga vremena stvara velike prijepore, jer usprkos osudi zločina, komunisti ne žele rasvijetliti  prirodu tih režima, njihove sličnosti i razlike. Neki analitičari  smatraju  legitimnim usporedbu dvaju totalitarizama, ali ne pristaju na njihovo  izjednačavanje.

Rezolucija EU Parlamenta kojom se izjednačuju zločini fašizma, nacizma i komunizma od 19.rujna 2019.godine:

  Članak 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;

   Članak 5 :  poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režimi;

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html?fbclid=IwAR0sbJPiYQUuIxG3m2csr90cHPa9lAS8Ck2Xv1S3lTVx1Z-HtuIqFMX8ouQ

Kao dokaz je i početna izjava Mirka Galića: „ Na kritici nasilja komunizma žele se ublažiti zločini fašizma“ Znači po njemu, komunizam je bio samo nasilan, nije bio zločinački.

Proživjevši polovicu života u komunizmu, smatram se mjerodavnom ocjenjivati komunizam, pa i usporedbu sa fašizmom i nacizmom.

Diktatura, progoni, teror, cenzura, nesloboda mišljenja i izražavanja mišljenja, nesigurnost i strah, da će po vas u bilo  koje doba dana i noći doći ljudi u bijelim mantilima i bez suda i policije odvesti vas u nepoznato, a da uopće ne znate što ste zgriješili, to  su karakteristike svih totalitarizama.

Ljevičari se hvataju u osudi fašizma, a braneći komunizam, da ih se ne može izjednačiti, jer su fašizam i nacizam imali rasne zakone i logore za masovno ubijanje. Logore je imao i komunizam, poznati već navedene gulazi  u SSSR-u, Goli otok , Staru Gradišku u Jugoslaviji.  A Jasenovac ? Jasenovac je služio i nacistima i ustašama i partizanima kao logor.

A rasni zakoni , što će oni komunistima, kada su ubijali sve od reda, bez obzira na boju kože i rasu. Dovoljno je bilo krivo ih pogledati , jer onda se odmah znalo da si neprijatelj i protivnik režima!

I onda se lukavo komunisti preobukli  u antifašiste i provukli  se pod skute te plemenite europske vrijednosti.

“Nitko nema moralno pravo nazivati se antifašistom, ako nije i antikomunist ” napisala  je Hannah Arendt

Hannah Arendt bila je jedna od glavnih političkih mislilaca dvadesetog stoljeća. Originalnost njezina razmišljanja  vidljiva je u djelima kao što su Podrijetlo totalitarizma, Ljudsko stanje, O revoluciji i Život uma. U tim djelima i u brojnim esejima borila se s najvažnijim političkim događajima svog vremena, pokušavajući dati okvir, koji bi nam omogućio  da se borimo sa dvostrukim strahotama dvadesetog stoljeća, nacizmom i staljinizmom. Takav je okvir pružila u svojoj knjizi o totalitarizmu i nastavila razvijati novi skup filozofskih kategorija koje bi mogle osvijetliti ljudsko stanje uma i pružiti novi pogled na prirodu političkog života.

Činjenica je da su za zločine  nacizma  i fašizma počinitelji  kažnjeni,  a za zločine komunizma  nisu. Iz navedenih brojki vidi se da je više ljudi stradalo od zločina komunizma, nego fašizma i nacizma zajedno, pa se  onda postavlja sasvim logično pitanje zašto se komunistima opraštaju  zločini?

A zločini su bili strašni, nepojmljivi što je sve zlo u čovjeku sposobno napraviti drugom čovjeku,  i da nakon toga taj zločinac nastavi mirno svoj život bez imalo grižnje savjesti!? Bilo je jedan manji dio onih koji psihički nisu podnijeli sva ta mučenja i ubijanja, pa su skrenuli s uma. To su nazivali „partizanska bolest“, a zdravstveni radnici bili su obvezni na strogu šutnju pod prijetnjom smrću. Svjedočila je osobno i ispričala mi moja pok. majka, koja je radila kao bolničarka. Da komunisti  ne kažu kako se izmišljaju zločini citirati ću samo jedan mali dio zlodjela koje su počinili „osloboditelji“ Zagreba:

„Do danas nitko od „lajbek-milicionera“ i „ličkih koljača“ nije pred zakonom odgovarao za počinjene zločine. Nadalje ni jedna masovna grobnica u Zagrebu nije sudski ekshumirana.

U paničnom strahu od gnjeva hrvatskog naroda, krvolok Đoko Jovanić pobjegao je odmah po utemeljenju Republike Hrvatske u Beograd, gdje je umro skrivajući se u vojnom stanu bez imena na vratima.

Vlasti Republike Hrvatske nisu poduzele ni jedan korak da se zagrebačka stratišta iz doba jugoslavenskog poratnog terora ako ništa drugo – barem označe križem.“ Piše  Thor Einar Leichhardt, kolumnist  rođen je 1969. godine. Završio je studij politologije i povijesti te trenutno radi na magisteriju iz područja povijesti političkih ideja. Studirao je između ostaloga na Sveučilištima u njemačkom gradu Jeni, danskom gradu Aarhusu te na Otvorenom Sveučilištu grada Londona. Živio je u Indiji, SAD-u, Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj i Engleskoj.

https://www.lijepanasadomovinahrvatska.com/index.php/103-uncategorised/2689-partizanski-genocid-idio

Kako su antifašisti ‘oslobađali’ Zagreb i Zagrebčane od života i imovine 1945.godine

Među prvima u Zagreb je ušao Bivši oficir srpske kraljevske vojske đenerala Draže Mihailovića, ortodoksni četnik Đoko Jovanić komandant šeste ličke-udaračke divizije sa svojim koljačima za ‘brza dejstva’.

Kasnije je zbog tih ‘zasluga’ postavljen za načelnika zagrebačke vojne oblasti (1967.-74.) te proglašen narodnim herojem(1951.).

Živio je taj donjolapački krvolok u Zagrebu sve do prvih demokratskih izbora, 1990.g. a umro 2000.-te i pokopan u Aleji ‘narodnih heroja’ na Novom groblju, ali u Beogradu!

Povijesnih dokumenata koji o tome svjedoče ima u izobilju. Citiram  samo neke od njih:

  • Mili Budaku pokazali silovanu i ubijenu kćer

Same brojke grobišta i žrtava ni približno ne opisuju upravo sotonsku nasladu ubojica nad patnjama žrtava. U zlostavljanju i ubijanju žrtava grada Zagreba 1945. godine sudjelovala je tzv. “Lajbek milicija” koja se je oblačila u nošnju sličnu prigorskoj, što nije dokazano, ali zločini su na žalost bili vrlo stvarni. U toj postrojbi ubojica posebno su se „istaknule“ partizanke. Nekoliko je kuća pretvoreno u morbidnu „javnu kuću“ za partizanske oficire, nakon čega su zarobljene djevojke i žene na odvratan način ubijane. U jednoj takvoj kući strave svoj mladi život na jeziv način je završila Grozda Budak, kćerka Mile Budaka. Nakon mnogostrukog silovanja i mučenja, partizanke su joj stolarskom pilom pilile udove vrlo polako. Izvor ovih podataka, načelnik Vojnog suda II armije dr. Gabrijel Divjanović, tvrdio je štoviše, kako je svako mučenje snimljeno fotoaparatom, te su on i Vlado Ranogajec slike unakažene i ubijene kćerke pokazali ocu žrtve Mili Budaku prije nego su ga ubili.

  • Ubijali siročad

U Pustodolu je pobijeno preko 500 muške i ženske djece u dobi od 7 do 15 godina, štićenika Državnog zavoda odgoja djece, koja su u ratu izgubila oba roditelja. Prema osobnom svjedočanstvu Miroslava Haramije, koji je po nalogu organa “narodne vlasti” izvršio dezinfekciju grobnica na gračanskom području, izgled trupala ukazivao je na bolesno stanje uma i zvjersko ponašanje počinitelja. ”Žrtve su bile strahovito unakažene. Stratišta su bila puna raskomadanih i unakaženih golih ljudskih tijela.

  • Živim ljudima vadili srce, jetre i maternice

Glave su im bile odsječene ili raskoljene sjekirama, bili su im prerezani grkljani, odsječeni udovi, spolni organi i dojke. Većini žrtava su još živima  vađeni utrobni organi, većinom srca, jetre i maternice”. Nakon izvršene dezinfekcije, pregled grobnica obavili su sanitarni inspektori Higijenskog zavoda u Zagrebu Sabadoš i Farkaš, te opunomoćenici istog zavoda, dr. Berlot i dr. Sindik.

Tijekom očevida dr.Berlot se onesvijestio, a dr.Sindik je dobio živčani slom i neko se  vrijeme liječio na psihijatriji. „Lajbek diviziji“ pripisuje se ubojstvo oko 15 000 nedužnih ljudi do kolovoza 1945. godine kada je raspuštena. Do danas nitko od tih zlikovaca nije odgovarao za svoja zlodjela. Također ni jedna masovna grobnica u Zagrebu nije sudski ekshumirana.

Tako zlo komunizma zbog nekažnjavanja,   stalno izmišlja neki novi fažizam kojim opravdava svoje postojanje! Je li im zato smeta poklič Za dom?

Je li itko osudio Italiju zbog Musolinija? Njemačku, zbog Hitlera? Francusku zbog Petaiena? Norvešku, zbog Quislinga? Nitko. A nama Hrvatima stalno iznova  komunisti i njihovi prirepci  podmeću NDH! NDH je dio naše prošlosti, potomci su još živi i ne pada im napamet prozivati nikoga,  nego žive sa tom stigmom. Jer, svatko osim nas voli svoju državu, neovisno o njezinu moralno-pravnom, dobrom, ili lošem liku.

SS je izvijestio da su skoro svi ustaški čelnici oženjeni Židovkama! Kakav antisemitizam – ustaše su formirale Jasenovac da im se nađe za obiteljske potrebe – supruge su im bile Židovke. Pomislite zgode da je Franjo Tuđman 1994. mogao jednostavno Josipa Manolića i Stipu Mesića otpremiti u Jasenovac. Roditelji Pavelićeve supruge Mare Lovrenčić bili su asimilirani bečki Židovi. Slavko Kvaternik bio je oženjen Židovkom, pa je Eugen Dido Kvaternik bio napola Židov. Jedan od poznatijih ustaša koji su stradali u Jasenovcu zvao se Vlado Singer. Bio je Židov, a prije sukoba s Pavelićem šef njegovog Osobnog ureda i najpouzdaniji suradnik, koji je potpisivao provjere za zapošljavanje u administraciji NDH. Potvrde o hrvatstvu izdavao je Židov! Sve je toliko pravovjerno uvrnuto  da se ne može pokriti niti nekom teorijom zavjere. Pojedini zakoni NDH korigirali su njemačke rasne zakone u smislu zaštite Židova u mješovitim brakovima, kao i njihove djece, kao i zaštite Židova u državnoj administraciji. “Pavelićeva” NDH bila je bolja od Hitlerove “birokratske” Njemačke.   Tvrtko Dolić  2012-12-11  Izvješće o banalnosti zla

Kako su nastavili suživot u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj bez stigmatizacije, a u Hrvatskoj komunisti ne samo da stigmatiziraju i ne priznaju Rezoluciju EU Parlamenta, nego bi opet sve ponovili?

Ponositi se i odobravati zločine je sramotno, neljudski i nemoralno!

Ali to je i za očekivati kada nije izvršena lustracija, nitko nije kažnjen, pa je ostao dojam da je činiti zločine u ime ideologije dopušteno i ponosno!

A mi se čudimo što se Srbi i Srbija neće pokajati za zločine počinjene u Domovinskom ratu!?

Ista jugo-komunistička nemoralna škola!

Lili Benčik/hrvatskepravice


Jedna misao o “Zar su komunistički zločini manje zločin od zločina fašizma ili nacizma?

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s