Profesorica Renata Kolombo ne kritizira samo Thompsona, već podriva suverenitet Republike Hrvatske


Renata Kolombo, profesorica  iz Kostrene i nekadašnja kandidatkinja ekstremno lijeve Radničke fronte za Skupštinu Primorsko-goranske županije, postala je poznata javnosti  po govoru mržnje prema Marku Perkoviću Thompsonu.

Međutim  nije samo Thompson u pitanju, njen FB profil pun je govora mržnje prema svima koji nisu na njenoj jugo-kompartijskoj crti razmišljanja.

Htjela sam komentirati na njenom postu, ali drugarica Renata kukavički je zatvorila svoj profil za nepoželjne komentare. Ne želi  vidjeti suprostavljena mišljenja.

Moj profil je javan, otvoren svima. Naravno da doživljavam vrijeđanje i ponižavanje, ali to je cijena javne riječi. I ne bojim se napisati svoje mišljenje i argumentirano ga braniti. Očito  drugarica, profesorica Renata kukavički izbjegava suočavanje sa njenim jugo-lažima, lažnom jugo povijesti,  koje dijeli na svojoj stranici, jer ih nema čime braniti.  

Osobito mrzi Marina Miletića, saborskog zastupnika stranke Most iz Rijeke.

Objave  o njemu  degutantne su , prljave laži i negiranje antifašističkih partizanskih zločina.  Konkretno o Jami Bezdan kraj Kostrene, 27.04.1945. , dakle rat još nije bio završen, uhapšen je i bez suđenja i dokazivanja krivnje, bačen u jamu  Bezdan, Martin Bubanj, župnik župe sv. Ćirila i Metoda u  Sušaku.

A Renata se sprda da su u jamu bačeni, pogledajte izraze koje koristi profesorica hrvatskog jezika „ Švabe , kolaboracionisti“ usprkos tome što sigurno zna da je kod jame Bezdan podignut spomenik, žrtvama partizanskih ubojica[1]

U komentarima joj prebacuju neka se vrati u Jugoslaviju, a ona odgovara da su Opatija, Rijeka i Kostrena u Jugoslaviji, da nema potrebe nikuda ići. To je i protuustavno, jer su ti gradovi u Hrvatskoj.

Rođena je 16.02.1986. godine i živjela svega 5  godina u Jugoslaviji, a sa 5 godina ne shvaćaš svijet oko sebe i kako je postala živeći i školujući se u Hrvatskoj državi, žestoka Jugoslavenka, ekstremna ljevičarka  po vokaciji, partizanka, slavi sve jugoslavenske praznike, uzvikuje Smrt fašizmu, sloboda narodu, provocira sa crvenom zvijezdom i ne priznaje počinjene masovne jugo-zločine!?

Sprda se sa ljudima i portalima koji objavljuju tekstove o žrtvama jugo-komunističkih zločina. Naziva ih „ ujkanima“  Ne priznaje i prostački ponižava („ neki seru o mnoštvu ubijenih žena, staraca , djece, vidi presliku“) znanstvenike koji godinama rade na istraživanju i otkrivanju masovnih grobišta, jama, rudnika i fojbi, tvrdeći , naravno bez ijednog argumenta  da je sve laž.

Ponižava prof, dr sc. Mitju Ferenca i monumentalno dokumentirano djelo , sa forenzičnim dokazima, knjigu“ Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji“ na predstavljanju koje je  u Hrvatskom narodnom kazalištu, 11.veljače 2026. bio nazočan Predsjednik Vlade i Predsjednik Hrvatskog Sabora sa suradnicima, intelektualci, povjesničari, forenzičari i dr.

Piše drugarica Renata;“ Odgajati generacije koje će biti tolerantne i pristojne…Zamislite društvo bez govora mržnje i nasilja! Pa kako bi neki uopće preživjeli dan bez da na društvenim mrežama izliju malo svog otrova ili bez da nekoga ogovaraju i upiru prstom u ljude koji su drugačiji od njih?“

A kako bi  Renata Kolombo preživjela dan da ne širi mržnju, ne upire prstom u ljude, ne psuje i ne prostači na svom profilu. Takvoj prostakuši  trebalo bi zabraniti  rad sa djecom!  Nema u njoj ni trunke tolerancije, ni kulture, a ni pristojnosti.  To je  „hrabra i junačka profesorica Renate Kolombo“ koja  bi bez govora mržnje i nasilja odgajala   hrvatsku djecu, a svojim primjerom, neprimjerenim izražavanjem, ponižavanjem i vrijeđanjem,  uči ih i pokazuje,  kako treba mrziti sve koji misle drugačije od nje.

Pokrenula je Renata Kolombo skupa sa neustavnom UABA-om Kostrena,  stranicu Kostrena u NOB i na njoj veliča NOB, Tita i Jugoslaviju, dok se istovremeno otkrivaju masovne grobnice koje su punili ti isti Titovi partizani.

FB profil Renate Kolombo javan je, mogu ga čitati i njeni učenici. Mogu čitati objave pune mržnje, za jednu profesoricu napisane neprimjerenim izrazima i rječnikom!

Po kojim kriterijima su se vodili u Školi za primijenjenu umjetnost kada su se odlučili za nju na natječaju, nije mi poznato!

 1, Renata ne živi u Jugoslaviji, nego u državi Hrvatskoj. Hrvatska nije slijednica ni SRH, ni NDH. Temelj Hrvatske je Domovinski rat, kojega Renata uopće ne priznaje.

Prema toj Ustavnoj odluci, Hrvatska nije slijednica SFRJ, ni SRH koja je bila u sastavu te SFRJ.

Po toj su Ustavnoj odluci, sve udruge SABA, UABA su neustavne, jer su po njihovim statutima, slijednice NOB!

2. NOB nije primarno bila borba protiv fašizma. Bila je socijalistička revolucija, koju je od početka 1941.vodila Komunistička partija Jugoslavije. Maršal Tito bio je ujedno i Predsjednik KPJ i do smrti 1980. Predsjednik Jugoslavije. Hrvatska 1945.godine  nije oslobođena! Komunistička diktatura, zamijenila  je fašističku i nacističku i počinila masovne zločine likvidiranja nepodobnih.

Velikosrpski četnici su kokardu,  odnosno četništvo, zamijenili zvijezdom petokrakom, prešli na stranu pobjednika i pod komunističkom paradigmom umjesto Velike Srbije dobili su Srboslaviju, odnosno Jugoslaviju.

Hrvati iz NDH nisu uspjeli Hrvatsku prebaciti na stranu  pobjednika  u ratu!  Bio je iniciran neuspjeli puč Lorković–Vokić (kolovoz 1944). Scenarij prelaska Hrvatske na stranu država pobjednica je  postojao, ali „zahvaljujući“ Englezima nije uspio, a sudbina Hrvatske ionako je već  bila odlučena (Teheran, krajem 1943).

Hrvatska nije oslobođena 1945. Samo je totalitarni fašizam i nacizam zamijenio totalitarni, zločinački komunizam. [2]

Europski parlament je 19. rujna 2019. usvojio Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe. Ovom je deklaracijom oštro osuđen svaki oblik totalitarnih i autoritarnih režima, čime se u povijesnom kontekstu izjednačavaju nacizam, fašizam i komunizam. Deklaracija naglašava se kako su nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi odgovorni za masovna ubojstva, genocid, deportacije i gubitak slobode u neviđenim razmjerima u 20. stoljeću.

Partizani  su pod vodstvom Komunističke partije, pobili u tijeku rata i nakon završetka rata, u Dalmaciji, Dubrovniku ( Daksa 1944) Istri i Primorju i na Križnom putu,  uz pomoć Engleza kod Bleiburga, pola milijuna Hrvata, intelektualnu hrvatsku i vjersku elitu, istarske narodnjake, radnike, obrtnike, seljake, cijelu jednu generaciju , što je naravno oslabilo i onemogućavalo bilo kakvu hrvatsku opciju.

U Istri i Primorju protjerali su  oko 200 000 tisuća Talijana, u Slavoniji i Baranji  oko 200 000 Nijemaca.  Partizani su protjerivali  i etničke Hrvate iz područja Hrvatske pretežno nastanjenih Srbima. Iz  sela  Zrin, Španovica i Boričevac pobijeni su, a  ostatak preživjelih,  protjerani svi Hrvati, konfiscirana im je imovina i zabranjen povratak i dan danas.  Još nije ukinuta sudska presuda za područje Zrina,  uz obrazloženje: „da  im se zabranjuje povratak, jer bi povratak Hrvata uznemirio lokalno srpsko pučanstvo“

Je li to antifašizam? Nije, čisti fašizam  u ambalaži antifašizma.

3.  Komunizam i velikosrpstvo sazdani su od laži! Sa laži su počeli, sa laži vladaju i na laži grade i opravdavaju svoje postojanje.

Sa lažima su stigmatizirali NDH, kao zločinačku državu,  da prikriju komunističke i velikosrpske zločine.

Lažnim svjedočanstvima širili su i danas to uspješno rade kroz  Pupovčeve Novosti, VIDU TV i druga izdanja SNV-a,  jezive priče o navodnim ustaškim zločinima, da bi prikrili još jezovitije stvarno počinjene srpsko-četničke zločine. Na primjer usporedba ; neistinu da je Pavelić imao na stolu zdjelicu sa srpskim očima?

A  oni u Srbu slave „Dan ustanka Hrvatske“ na osnovu događaja od  27. srpnja 1941. kada su katoličkog svećenika don Juraja Gospodnetića nakon pučke mise četnici, nasilno odveli,  strahovito zlostavljali i konačno ubili. Vodili su ga kroz Bosansko Grahovo iživljavajući se na njemu, pred majkom su mu iskopali oči, mučili ga i živa pekli na ražnju! E to Srbi i hrvatski antifašisti, u organizaciji SNV-a Milorada Pupovca slave u Srbu, kao Dan ustanka naroda Hrvatske protiv fašizma!

Zloraba Jasenovca usprkos dokazima o puno manjem broju stradalih ( po popisu JUSP Jasenovac 83 145) i korištenju logora poslije rata u komunizmu i dalje je uspješna. I dalje Srbi šire brojku od 700 tisuća, ubijenih Srba,  pa su čak u SPC -u   izmislili i svece Jasenovca,  proglašeni su Sveti srpski novomučenici , kao jasenovačke žrtve, a na  BIH strani  najavljena je izgradnja Memorijalnog centra Jasenovac –Donja Gradina, kao stalni podsjetnik na „ugroženost“ Srba i „genocidnost“ Hrvata!

Da bi nekako utrpali ZAVNOH i SRH u temelje sadašnje Hrvatske služe se manipulacijama i povijesnim revizionizmom, jer su po njima granice Hrvatske stvorene u NOB, a u Domovinskom ratu samo obranjene.

Da to nije točno potvrđeno je na Međunarodnoj konferenciji u Parizu 1946. godine kada ZAVNOH nije bio  međunarodno priznat, služio je samo za internu upotrebu u Jugoslaviji.

Tito se zaletio i okupirao Trst. Uzalud je izginulo nekoliko tisuća partizana u borbama za Trst. Trst nikada  etnički nije bio većinski ni hrvatski, ni slovenski, pa je to bila čista uzaludna okupacija. Saveznici su ga potjerali,  ne samo iz Trsta, nego i Pule, oformivši Zonu A i Zonu B , te Slobodnu zonu Trsta.

Okupacijom Trsta izazvao je 30 godišnju nestabilnost u Istri i Italiji. granica nije do kraja definirana do 1975. godine Osimskim sporazumima . Još na Konferenciji u Londonu, u rujnu 1945., bilo je dogovoreno da se granica između Jugoslavije i Italije povuče na osnovi etničkoga načela, pa je imenovana komisija stručnjaka iz SAD-a, Sovjetskoga Saveza, Velike Britanije i Francuske sa zadatkom da obiđe Istru i Julijsku Krajinu. Crkveni statistički podatci, iz matičnih knjiga, bili su presudni, kao dokaz da je hrvatsko i slovensko pučanstva većinsko u Istri. “Zbor svećenika sv. Pavla za Istru” je na osnovu matičnih knjiga iznio  podatke da je u Istri od svih župa i samostalnih kapelanija 75% hrvatskih, 12% talijanskih, i 13% mješovitih. Božo Milanović se kao neprijeporni autoritet među istarskim svećenicima, osjetio pozvanim da još 1938. uputi istarsko svećenstvo na prikupljanje podataka iz matičnih knjiga, jer je pretpostavljao da će pitanje opstanka hrvatskoga naroda u Istri, rješavati diplomacija, a ne ratna osvajanja.

Pored istarskog svećenstva, skupina hrvatskih intelektualaca priredila je na francuskome jeziku zbirku dokumenata Cadastre National de l’Istrie (d’après le Recensement du 1er Octobre 1945), prema kojima je u Istri (osim u gradu Puli) živjelo 62,22% obitelji hrvatskoga i slovenskog podrijetla (26,28% talijanskog podrijetla). Osim toga predočili su glagoljaštvo, kao dokaz Hrvatstva Istre!

Zbirku su priredili hrvatski intelektualci u Jadranskome institutu u Sušaku Josip Roglić (koordinator), R. Maixner, L. Čermelja, M. Gržetić, I. Pucić, P. Skok i M. Deanović.

4. Ustav RH ne temelji se na antifašizmu, niti Hrvatska na ZAVNOHU.  To su floskule jugovića, koji ne mogu prežaliti Jugoslaviju, pa bi je htjeli utrpati u Hrvatsku.

Očita manipulacija Renate Kolombo, koja dijeli samo stavke koje njoj odgovaraju, a ne slijed ” ukupnog povijesnog zbivanja u različitim državnim oblicima”

Izvorišne osnove nabrajaju državotvornu povijest Hrvata izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima,  te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo od  hrvatskih kneževina u VII. stoljeću; srednjovjekovne  samostalne  države  Hrvatske  u IX. stoljeću; Kraljevstvu  u X. stoljeću…….preko Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

Razdoblja  drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.),

-na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Kako piše na početku potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima“ na kraju svih povijesnih zbivanja i državnih oblika Hrvatski narod je na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi,  na slobodnim demokratskim izborima 1990. slobodnom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

Dalje slijedi novi Ustav 1990. i pobjeda  hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu 1991-1995.

Koga je to pobijedio hrvatski narod u Domovinskom ratu?

Tko je bio agresor?

JNA i Srbija uz pomoć i potporu srpskih paravojnih postrojbi i dobrovoljaca s okupiranih područja, bili su agresori na Hrvatsku.

5. JNA, je 1991. bila agresor na Hrvatsku. Razarala je hrvatske gradove i sela, ubijala Hrvate;

1. u Zagrebu je 7.listopada 1991.raketirala  Banske dvore sa namjerom smaknuća hrvatskog državnog vrha na čelu sa dr. Tuđmanom,

2. 10.000 do 13.000 osoba (branitelja i civila) izgubilo je život ili se vodilo kao nestalo u jeku najžešćih borbi 1991. godine, pri čemu je najveći broj stradalih bio u potpuno razorenom Vukovaru. Samo u opsadi Vukovara poginulo je oko 900 branitelja, a u masovnim ratnim zločinima i strijeljanjima (poput onih na Ovčari) ubijeno je još njih oko 600, uz stotine ubijenih civila .

3. Od početka eskalacije do kraja 1991. godine, JNA je neselektivnim granatiranjem gradova (Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Osijek, Gospić, Zagreb…) i okupacijom sela prouzročila smrt nekoliko tisuća civila.

Jugoslavenska narodna armija (JNA) izravna je pravna i povijesna slijednica Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ), koja je  nastala tijekom Drugog svjetskog rata pod vodstvom Komunističke partije.

NOV i POJ preimenovani su  1945. u Jugoslavenska armiju – JA.

1951. godine, JA je preimenovana u Jugoslavensku  narodnu armiju- JNA i služila je kao oružana sila SFR Jugoslavije sve do njezinog raspada.

To znači da nikako partizani iz NOB ne mogu biti u temeljima države Hrvatske. Kako agresor JNA koja je htjela  uništiti Hrvatsku i ubijala  Hrvate,  da sačuva Jugoslaviju i stvori Veliku Srbiju, može biti temelj sadašnje Hrvatske? Nikako! 

Takvim tumačenjem povijesti Renata Kolombo krši Ustav RH,  ruši same temelje, ne priznajući  Domovinski rat kao temelj Hrvatske, a usput dr. Franju Tuđmana naziva „Sotonom“

Takva osoba koja negira zločine nad Hrvatima, koja ruši same temelje RH, širi netrpeljivost i mržnju na svom profilu, prostački i primitivno se izražava ne može biti profesor i predavati u Srednjoj školi, jer i njenim  učenicima je dostupan njen profil  prepun  govora mržnje prema svima koji  ne misle kao ona!

Lili Benčik/hrvatskepravice


[1] https://lokalpatrioti-rijeka.com/vijesti/u-jamu-bezdan-1945-u-rijeckoj-okolici-partizani-ubili-i-bacili-hrvatskog-svecenika-martina-bubnja-i-jos-mnoge-druge/

[2] https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html