Rudolf  Frančula i Glas Istre, u obrani zločinačkog crvenog fašizma, odnosno jugo-titoizma,  nervozno i agresivno koriste govor mržnje


Glas Istre, posrnula medijska kuća, koja je nastala u NOB, čije je prvo izdanje izašlo 18. kolovoza 1943. godine. Utemeljen je u partizanima,  kao antifašističko glasilo naroda Istre. Od 1. studenog 1969. godine počinje izlaziti kao dnevnik, a 2. studenog 2004. godine. i kao internet Portal.

Nemaju kvalitetnih kolumnista, pa objavljuju tekstove starog jugo-titoiste Rudolfa Frančule, koji sliče na YU AGITPROP iz  propale Jugoslavije.

Za one koji ne znaju što taj pojam znači kratko pojašnjenje:

Agitprop je kratica koja je nastala povezivanjem riječi agitacija i propaganda. Spajanjem agitacije i  propagande dobiva se snažno medijsko oružje: propaganda djeluje na razum, dok agitacija djeluje na emocije osobe. Pojam je nastao u SSSR-u, s kojim je Komunistička partija bez propitkivanja, indoktrinacijom mobilizirala  ljude za ostvarenje njenih ciljeva!  Istinito je samo ono što tvrdi „Partija“, a sve što se tomu protivi je obična fašistička propaganda.

E na tom principu piše Rudolf Frančula.  Istina je samo ono što on piše, a sve drugo je „crno ustaško kolo“

Naslovi njegovih tekstova to potvrđuju;

  • Glas Istre, 12.07 2026. „Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike: Normalizacija neprihvatljivog“ [1]
  • Glas Istre, 19.07 2026. „Slobodno i dalje širite mržnju i podjele, ali nas nećete ušutkati“ [2]
  • Glas Istre, 26.07 2026.“  Veterani domovinskog rata pridružili su se crnom ustaškom kolu“ [3]

Kao odgovor poručujem Rudolfu Frančuli i Glasu Istre: „ Nećete vi nas Hrvate u našoj domovini Hrvatskoj ušutkavati, ni smještati u vaše halucinacije „ crna ustaška kola“

Dugo su Hrvati u Jugoslaviji bili ušutkavani, zabranjivani, proganjani i ubijani. Sada je dosta vašeg  YU terora.

Mržnju prema svemu što predstavlja hrvatski identitet šire Rudolf Frančula svojim tekstovima, namećući kao jedino moguće i jedino ispravne njegove  jugo-titoističke vrijednosti i Glas Istre koji takve tekstove objavljuje.

Tipična  jugo-komunistička manipulacija!

Rudolf Frančula , citira svoje istomišljenike YU agitpropovce, drobilicu Ivu Goldsteina, koji tvrdi da je Bl. Miroslav Bulešić „bjedni Talijančić“.

Citira degutantnu Daliju Orešković, koja je 500 000 ljudi , među njima i mene osobno nazvala „ hipodromskim kopitarima“ !?

Citira Miljenka Jergovića, osvjedočenog hrvatomrzca!?

Napada glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, jer nije postupio po njegovom kriteriju.  

Hrvatske branitelje degutantno smješta u „crno ustaško kolo“ !?

Rudolf Frančula predstavlja manjinski  glasni dio ( očito imaju medije) hrvatskog društva, koji nisu htjeli samostalnu Hrvatsku, koji nam stalno pod „antifašizmom“ i pobjedom u 2.svjetskom ratu nameću kao temelj Hrvatske jugo-titoističku ideologiju NOB, ZAVNOH, AVNOJ, koja je nota bene poražena u Domovinskom ratu!

Ti isti ne priznaju komunističke zločine, sam Frančula u svojoj knjizi ISTRANIN U VRTLOGU PRAVOSUĐA I POLITIKE negira komunističke zločine. Zamislite, on nikada čuo za te zločine, a ako je netko čuo trebao je prijaviti Policiji ili Državnom odvjetništvu, haha!

Za njega se osamostaljenje Hrvatske nije trebalo dogoditi! Nije se „isplatilo“! Zamjera  da je iselilo 300 tisuća Hrvata, a nije čuo za masovno iseljavanje iz Hrvatske (samo u razdoblju od 1965. do 1976.  iselilo je 900 000 Hrvata) i njezinog osiromašenja.

Njemu je bilo dobro u Jugoslaviji, sve mu je pružila, školovanje, radna mjesta, stanovanje, rukovodeće pozicije i beneficije vezane uz njih.

Frančula nije čuo za masovne zločine, za progone Hrvata koji nisu pristali uz komunizam, za cenzuru i zabranu javne riječi, pa čak i kažnjavanje za pjevanja hrvatskih pjesama, za nepodobne, za kršenja osnovnih ljudskih prava na svoj jezik, na vjersku slobodu… Frančula ne zna za ubojstva 664 svećenika i 30 časnih sestara Katoličke crkve u Hrvata. On nije čuo da je zaklan Bl. Miroslav Bulešić itd, itd,,,

Frančula kao uzgred priznaje „crne mrlje“ u Titovoj biografiji. Ne može negirati Goli otok, represiju i Hrvatsko proljeće, ali nalazi opravdanje za svaki njegov postupak kao „ mjere iz nužde“ u tadašnjim zakonima za očuvanje Jugoslavije.

Hrvatima kojima je temelj Hrvatske Domovinski rat i pobjeda nad agresorskom zločinačkom JNA, koja je predstavljala ZAVNOH,  NOB i Jugoslaviju nameće stigmu ustaštva. Namećući nam stigmu ustaštva izazivaju otpor i buđenje hrvatske svijesti i identiteta.

Tu pobjedu nad Jugoslavijom u Domovinskom ratu, ne mogu nikako prihvatiti, stalno je blate i optužuju.

Detuđmanizacijom su sramotno Mesić i Račan razorili Hrvatsku Vojsku, prodali zlatne poluge, proganjali hrvatske generale i branitelje.

Zatiranje hrvatske suverenosti i uništavanje Hrvata, naše nacionalne memorije, naše inteligencije počevši od 1918., a nastavivši se 1945., pa 1971. odvijalo se  na materijalnom i na duhovnom planu,  zabranom rada hrvatskim piscima, novinarima, umjetnicima, profesorima, zabranom čitanja ili uništenjem knjiga hrvatskih pisaca i umjetnika, putem izbacivanja hrvatske nacionalne povijesti iz udžbenika, prekrajanjem povijesti i književnosti, represijom prema Katoličkoj crkvi i vjernicima, te ukinućem Hrvatske pravoslavne crkve.

Još u tijeku NOB partizani su počinili brojne zločine nad civilnim stanovništvom, Hrvatima, uništenja, progona i zabrane povratka do dan danas u samostalnoj državi Hrvatskoj;

-Brotnja – 27. srpnja 1941. Ustanici su u ovom ličkom selu ubili 37 hrvatskih civila iz obitelji Šimić, što je bio uvod u napad na susjedni

Boričevac – 1. i 2. kolovoza 1941. Nakon što je većina od oko 2000 stanovnika u noći na 1. kolovoza izbjegla prema Kulen Vakufu, ustanici su ušli u selo, opljačkali ga, spalili crkvu i kuće te pobili preostalih 55 mještana (uglavnom starce, žene i djecu),

Španovica – 5. i 6. listopada 1942.  Partizanske postrojbe napale su i uništile ovo veliko slavonsko selo pokraj Pakraca. Ubijena su 142 stanovnika, kuće su spaljene, a preživjeli su trajno protjerani.

-Udbina – 14. prosinca 1942.  Partizanske postrojbe ušle su u udbinska sela, pri čemu je pobijeno 166 mještana, a preostalo hrvatsko stanovništvo u potpunosti je prognano.

-Zrin – 9. i 10. rujna 1943. Na blagdan Male Gospe partizanske su postrojbe nakon teških borbi zauzele Zrin. Mjesto je u potpunosti spaljeno i srušeno, ubijena je gotovo trećina stanovnika (291 osoba), a preživjelima je jugoslavenski režim nakon rata zakonom zabranio povratak i konfiscirao imovinu.

Gvozdansko – Povijesni kontinuitet stradanja. Gvozdansko je simbol junaštva i stradanja kroz više stoljeća. Iz novije povijesti izdvajaju se pokolj koji su uoči Božića, 26. prosinca 1941., počinili partizani nad preostalim hrvatskim stanovništvom, te ponovno stradanje u Domovinskom ratu na isti datum, 26. prosinca 1991., kada su srpske paravojne postrojbe ubile preostale civile.

Zajednička sudbina svih ovih mjesta bila je potpuna zabrana povratka hrvatskog  stanovništva nakon 1945. godine, nacionalizacija njihove imovine te brisanje ili mijenjanje naziva naselja u službenim registrima komunističke Jugoslavije.

– Otočić Daksa pokraj Dubrovnika jedno je od najpoznatijih simbola stradanja civilnog stanovništva u jesen 1944. godine, odmah nakon ulaska partizanskih postrojbi u grad.

Kao i u slučaju Zrina i Boričevca, Daksa  predstavlja mjesto masovne likvidacije bez suđenja.

Likvidacije su se dogodile u noći s 23. na 24. listopada 1944. godine. Ekshumacijom i DNK analizom utvrđeni su posmrtni ostatci 53 osobe, uglavnom viđenijih građana Dubrovnika, intelektualaca, profesora i svećenika.

Među ubijenima bio je i gradonačelnik Dubrovnika dr. Niko Koprivica, te padre Petar Perica, franjevac i autor poznatih katoličkih pjesama “Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata” i “Do nebesa nek se ori”.

Žrtve su desetljećima ležale u neobilježenim jamama, a dostojno su pokopane tek 19. lipnja 2010. godine.

Uz Daksu, na dubrovačkom području u isto je vrijeme postojalo još stratišta, poput Orsule (istočni ulaz u grad), gdje je odmah po ulasku partizana likvidirana skupina mladića iz Konavala.

To je samo dio partizanskih zločina još u NOB:

Goli otok i Sveti Grgur – Iako pripadaju poslijeratnom razdoblju komunističke Jugoslavije (nakon 1948. godine i sukoba Tito–Staljin), ovi su otoci postali najpoznatiji logori i stratišta za političke zatvorenike. Odlikovali su se surovim metodama mučenja,  preodgoja i razaranja dostojanstva svakog pojedinca!

Da ne spominjem masovne likvidacije nakon 1945:

-1 750 jama i grobišta, pomno sakrivanih, iza  11 debelih zidnih prepreka.

-664 ubijena svećenika i 30 časnih sestara Katoličke crkve u Hrvata.[4]

– Progon folksdojčera,  prisilno i masovno iseljavanje, oduzimanje imovine i zatvaranje pripadnika njemačke manjine krajem i nakon Drugog svjetskog rata Taj proces obuhvatio je kolektivnu krivnju, logore i gubitak građanskih prava. Osnovani su posebni radni i koncentracijski logori za preostalo njemačko stanovništvo (poput logora u Knićaninu, Bačkom Jarku i Valpovu) U logorima su tisuće ljudi umrle od gladi, bolesti, hladnoće i prisilnog rada, a najviše su stradali žene, djeca i starci, ukupno njih oko 60 000. Od oko pola milijuna Nijemaca u YU, po popisu 1991. u Hrvatskoj je ostalo živjeti 2635 Nijemaca.

– Pritisak na Talijane za iseljavanje s područja koja su pripala Hrvatskoj,  iselilo se oko 188.000 ljudi, od čega oko 163.000 Talijana i 25.000 Hrvata. Ako pribrojimo slovenski dio Istre, ukupna brojka doseže oko 220.000 do 225.000 iseljenika.

NDH je bila država. Nije bila demokratski stvorena kao sadašnja Hrvatska, sa plebiscitom,  nije bila ratom izborena, ali je bila država sa svim atributima. Što god tko mislilo NDH je dio povijesti Hrvata. U Ustavu RH, je spomenuta sa odmakom, ali od nje se ne možete pobjeći, nikakvom ideologijom!

NDH zamjeraju rasne zakone, ubijanje na temelju rase, a komunizam je ubijao na temelju ideologije, čak šire, bez obzira na rasu i narodnost.

Nakon 2.svjetskog rata EU i cijeli Zapadni svijet nastavili su život u demokraciji i poštivanju ljudskih prava, dok je u Jugoslaviji  samo nastavljena diktatura i teror. Umjesto fašizma i nacizma vlast je prigrabio komunizam sa istim metodama, isto gaženje ljudskih prava i sloboda, isto jednoumlje samo sa drugom premisom. To nije antifašizam, nego  totalitarizam!

Sada kada  konačno izlaze na vidjelo masovni zločini YU partizana Rudolf Frančula i dalje piše „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ Karikaturalno, degutantno, nehumano, jer taj njegov antifašizam nije donio slobodu narodu, nego je masovno „oslobodio“ narod od života i njihove imovine, da bi  u njihove domove i imanja uselili „zaslužni“ drugovi i drugarice i stvarali „ crvenu buržoaziju“!

Rudolf Frančula kao pravnik, sudac i bivši državni odvjetnik, trebao bi znati  temeljnu činjenicu zločina i kazne. Zločin je zločin ma tko ga počinio i zbog čega ga počinio.  Svaki zločin treba kazniti bez opravdanja. A on ne priznaje YU zločine ili ih  opravdava zakonima sa ciljem očuvanje Jugoslavije.

A ti  masovnim YU zločini ostali su nekažnjeni.  Fašistima , nacistima , ustašama i četnicima suđeno je,  kažnjeni su i pogubljeni, a za YU zločine nitko nikada nije odgovarao.  Žrtve nisu dobile pravdu.

Ja ne opravdavam ničiji zločin, bez obzira na povijesni kontekst.  Zločin je zločin ma tko ga počinio i zbog čega ga počinio. Uvijek sam na strani žrtve. Svaki zločin treba kazniti bez opravdanja.

I da zaključim, Rudolf Frančula kao pravnik, sudac i odvjetnik, ne bi smio nikome zaželjeti smrt, a on to uzvikom koji piše na kraju teksta čini.

Stoga poručujem sucu Rudolfu Frančuli njegovim riječima;“  Ako imate  obraza, časti i poštenja, sramite se vlastitih riječi“

Za grabež i rasprodaju nacionalnog blaga obratite se Stjepanu Mesiću (detuđmanizaciju),  Ivici Račanu ( prodaja zlatnih poluga u bescijenje), Vesni Pusić ( za 200 najbogatijih obitelji), sve vaši jugo-titoisti !?

Nisu hrvatski branitelji na vlasti, nisu „ustaše“ opljačkali Hrvatsku, nego vaši jugo-titoisti!

Mi Hrvati uvijek ćemo  biti spremni braniti svoj dom , a da pri tome nikome ne želimo smrt, kao vi „gospon sudac“ Rudolf Frančula!

Za dom spremni!

Lili Benčik/hrvatskepravice


[1] https://www.glasistre.hr/kolumna/2026/07/12/istranin-u-vrtlogu-pravosuda-i-politike-normalizacija-neprihvatljivog-1079185

[2] https://www.glasistre.hr/kolumna/2026/07/19/slobodno-i-dalje-sirite-mrznju-i-podjele-ali-nas-necete-usutkati-1079833

[3] https://www.glasistre.hr/kolumna/2026/07/26/veterani-domovinskog-rata-pridruzili-su-se-crnom-ustaskom-kolu-1080501

[4] https://www.antikvarijat-biblos.hr/knjige/povijest/hrvatski-martirologij-xxstoljeca