I ne samo št0 su IDS-ovci pljunuli na autora Proglasa Ljubu Drndića, i na Joakima Rakovca, nego i na
- Predsjedništvo i Izvršni odbor ZAVNOH-a, koje je na I. zasjedanju u Otočcu 20.rujna potvrdilo tekst Proglasa svojom Odlukom o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj.
- Na sve članove Sabora koji je održan 26. rujna u Pazinu, na kojem je izabran privremeni Pokrajinski NOO za Istru te potvrđena odluka o odcjepljenju od Italije i sjedinjenju s Hrvatskom i Jugoslavijom.
- Na II. zasjedanje ZAVNOH-a u Plaškom, a u studenom je akte ZAVNOH-a prihvatio AVNOJ na svojem II. zasjedanju u Jajcu.
Svima koji su prihvatili tekst Proglasa, IDS se narugao i pljunuo na njihove odluke.
Proglas poručuje da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati te označava kraj fašističke i talijanske vlasti na prostoru Istre, smjenu sustava i početak legalnog djelovanja nove izvršne narodne vlasti.
Donesene su i odluke o ukidanju talijanskih fašističkih zakona, o promjeni nasilno potalijančenih prezimena, imena i toponima, o otvaranju hrvatskih škola, o hrvatskom jeziku u crkvi, o priznavanju nacionalnih prava talijanske manjini u Istri, te o vraćanju u Italiju Talijana doseljenih nakon 1918. radi odnarođivanja Hrvata.
ISTARSKI NARODE!
Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje. U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati !
Svojim vlastitim snagama, ne čekajući da im drugi donesu slobodu, Istrani su ustali, jurnuli na kasarne uhvatili čvrsto oružje u svoje ruke, da njime brane svoje pravo i slobodu. Otvorena su vrata zloglasnih tamnica, i pušteni na slobodu dični sinovi nikad pokorene Istre. Ne ćemo više nikad dozvoliti, da se našom sudbinom drugi poigrava.
RODOLJUBI ISTRE!
Talijanski garnizoni u našim su rukama. Talijanski vojnici bježe sa naše rodne grude. Prvi put u našoj istoriji uzima narod kormilo u svoje ruke.
Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom.
ISTRANI!
Držimo čvrsto oružje u našim rukama! Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo svoji na svome.
I na kraju klicanje ŽIVJELA HRVATSKA ISTRA!
Da bi IDS, na Skupštini Istarske županije 30. ožujka 1994. godine usvojio Statut, u kojem je;
- nasuprot Proglasu da je narod Istre „Dokazao svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati „
Proglasio; „da je ISTRA, višeetnička, višekulturna i višejezična zajednica…“
- Nasuprot;“ Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom.“
Proglasio Istru, ne kao županiju u Republici Hrvatskoj, nego kao područje koje ;“ teži regionalnoj samoupravi i prekograničnoj suradnji“ ustvari autonomiji ( Projekt Zemlja Istra, Ivana Paulette)
- Nasuprot;“ odluke o ukidanju talijanskih fašističkih zakona, o promjeni nasilno potalijančenih prezimena, imena i toponima, o otvaranju hrvatskih škola, o hrvatskom jeziku u crkvi, o priznavanju nacionalnih prava talijanske manjini u Istri“
Proglasio Istru dvojezičnom ;“ U Istarskoj županiji ravnopravna službena upotreba hrvatskog i talijanskog jezika…“ toliko „ravnopravna“ da ta uporaba talijanskog jezika, diskriminira Hrvate, koji se bez znanja talijanskog jezika ne mogu zaposliti na nijedno mjesto u općinskoj i gradskoj upravi ili firmi kojima upravlja dvojezična općina ili grad. Istarski Hrvati, koji su prošli golgotu talijanizacije, moraju sada gledati dvojezične natpise, kao nagradu Talijanima, koji istarskim Hrvatima to isto nisu dopustili! I to je pravda za jedan narod koji je propatio talijanizaciju, fašističku diktaturu, ubijanje, bacanje u jame, da bi svog mučitelja i tlačitelja nagradio dvojezičnosti za tada 2011.,6,03 %, a po popisu 2021., 5,01 % Talijana u Istri. U Puli konkretno po popisu stanovništva 2011. od ukupno 57 460, stanovnika , Talijana je bilo 2 545, dok je po popisu 2021. Talijana 1860, od ukupno 52 411. stanovnika Pule.
U odlučnim časovima stvaranja samostalne države Hrvatske IDS nije pokazao nikakvu nacionalnu svijest, jer je kao stranka ni nema.
U osvit OLUJE 1995. IDS organizira iredentistički Kongres Istrijana od 13.do 15. travnja 1995 u hotelu Histria u Puli.
IDS istrijanstvom koje je ugradio u Statut Istarske županije negira hrvatski identitet Istre i tvrdi da Istrijani imaju poseban mentalitet, posebnu kulturu i poseban način suživota. Priznaju sve narodnosti, osim hrvatske. Upornim zahtijevanjem demilitarizacije Istre, išli su korak po korak ka proglašenju autonomije. Uz statut u kojem nema spomena o postojanju hrvatskog naroda u Istri, imali bi zaokruženi teritorij, a u samoj Istri više ne bi bilo hrvatske vojske. Svaka intervencija Hrvatske države bila bi tretirana kao agresija, a onda bi IDS preko svojih mentora i financijera iz svijeta, pozvao u pomoć europske promatrače koji bi uspostavili protektorat na tom dijelu Hrvatske. Stoga su i zahtjevi IDS-a za regionalizmom ustvari radikalni, njima se, naime, želi isprovocirati nervoznu reakciju hrvatske Vlade, kako bi onda IDS mogao potražiti pomoć sa strane.
U toj funkciji internacionalizacije autonomaške i iredentističke politike IDS-a je bio i Kongres Istrijana. Jedna od glavnih organizatora bila je Loredana Boljun-Debeljuh, tadašnja dožupanica sa ciljem, kako su oni prezentirali povezivanja iseljenika iz Istre iz cijelog svijeta, ali ne i istarskih Hrvata. Moram napomenuti da je Loredana Boljun -Debeljuh uz svog tadašnjeg supruga Dina Debeljuha bila jedna od kreatora Statuta IŽ.
Citiram izjavu Dina Debeljuha portalu Lupiga ;“ Nije,naravno,za zanemariti da je i današnji statut Istarske županije rezultat truda mene i moje tadašnje supruge, Loredane Bogliun. Prvu smo verziju tog statuta učinili tako da smo u njega uspjeli ugraditi sve vrijednosti koje su krasile i još uvijek krase Istru, a to je poštivanje različitosti, multikulturalnost, dvojezičnost, istrijanstvo. Mnogo smo toga ugradili što smo preuzeli iz statuta talijanskih regija koje imaju poseban statut, poput regije Alto Adige/Sud Tirol, kao i od švicarskih kantona, koje sam tada dobro proučio. Mnogo nam je toga tadašnja HDZ-ovska, rekao bih Tuđmanova vlada izbacila, ali smo ipak zahvaljujući Račanovoj vladi jedan dobar dio uspjeli vratiti i to danas krasi taj statut“
Eto „krasno ga krasi“ tim Statutom su bračni par Debeljuh i IDS-ova vlast u Istri pljunuli u lice;
- biskupu Jurju Dobrili, koji se borio protiv talijanizacije i za očuvanje narodnog identiteta. Radio je na prosvjećivanju i osnaživanju hrvatskog i slovenskog seljačkog stanovništva u Istri koje je bilo izloženo talijanizaciji
Izdao je poznati molitvenik Oče budi volja tvoja (1854.) na hrvatskom jeziku i pokrenuo kalendar Istran i list Naša sloga. Kao zastupnik u Istarskom saboru i Carevinskom vijeću borio se za ravnopravnost hrvatskog jezika i uvođenje nastave na narodnom jeziku. Financirao je i stipendirao siromašne učenike i studente koji su se školovali na hrvatskom jeziku.
- Matku Laginji, koji se borio za ravnopravnost hrvatskog jezika u školama, sudovima i upravi. Prvi je u Sabornici u Poreču 21.kolovoza 1883. pokušao održati govor na hrvatskom jeziku, pa su ga Talijani gađali trulim voćem i jajima. Njegovi stihovi najbolje govore;
„A kad narod nema svoj jezik,
onda narod nema ni svoj karakter…“
- Boži Milanoviću, svećeniku, publicisti, pedagogu, preporoditelju, zahvaljujući kojemu je Istra priključena Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji.
I umjesto da IDS bude na tragu tih istarskih velikana u trenutku borbe za samostalnu državu Hrvatsku, oni organiziraju u 1995. iredentistički Kongres Istrijana, 13. do 15. travnja 1995. godine u hotelu Histria u Puli.
Forsiranje multikulturalnosti i istrijanstva, dvojezičnosti sa 5, 01 % Talijana na razini cijele županije, IDS je poništio, zapravo obezvrijedio stoljetnu, mukotrpnu borbu upravo tih istarskih velikana za hrvatski identitet Istre.
Ti argumenti iz Proglasa dio su hrvatskog identiteta Istre i oni su potkrijepljeni popisom stanovništva 2021. sa 76,4 % Hrvata, 5,01 % Talijana, 5,13 % Regionalaca Istrijana , 2,96 % Srba,
Gdje je tu plurietničnost? To je hrvatska Istra sa manjinama. Nisam protiv prava manjina, dapače, ali nisam ni za dvojezičnost koja je uvedena, ne kao pravo manjine, po postotku udjela stanovništva, nego upravo po Statutu IŽ. Tu je opciju Furio Radin uspio ugurati u Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.
Za razumijevanje stavova bračnog para Debeljuh, moram pojasniti da je upravo Dino Debeljuh bio u ekipi koja je od hrvatskih osnivača IDS-a Ivana Pletikosa i ekipe doslovno ukrala dokumente i otišla 14. veljače 1990, u Zagreb, registrirati IDS. Dino Debeljuh je prije toga u lice Ivanu Pletikosu rekao, kada je Pletikos kao pravnik, pisao dokumente za osnivanje stranke; „ A šta si ti uopće išao tamo, (op. u Zagreb) šta si kod njih tražio? Šta mi uopće imamo s tim Hrvatima, pa mi ćemo se od njih ionako odcijepiti!“
Poznata je izjava Loredane Boljun-Debeljuh u svezi istarske himne ;“A što misliš, kako je nama, kada moramo slušati “dome roda hrvatskog”?“
IDS se poziva na antifašizam, a pljunuo je i poništio PROGLAS ISTARSKI NARODE od 13.rujna 1943. APSURDNO!
Iz svega navedenog razvidno je da IDS od samog osnivanja nije pokazao političku volju da podrži stvaranje Hrvatske države!
U Istri živi i ona „druga Istra“ – hrvatska Istra, bez koje se, pa i protiv koje se, doduše može autoritarno vladati u Istri, ali ta tiha Istra, koja nema vlast ni medije pod svojom kontrolom, ipak prodire u javnost zahvaljujući novim medijima, koje ne mogu lokalni IDS-ovi šerifi ušutkati.
Ta „tiha Istra“ nepremostiva je brana IDS-ovoj politici odnarođivanja.
Ta tiha nepremostiva brana su i hrvatski branitelji u Istri, koji su svojim odazivom u Domovinski rat ustvari potvrdili Proglas od 13.rujna 1943. „Dokazali svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati“ i pokazali za razliku od IDS-a, visoku nacionalnu svijest; “ U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest „
Ta donedavno „tiha Istra” dobila je svoj glas i pokazala da se ne boji artikulirati svoje stavove. Upravo je ta neuništiva nacionalna svijest naroda na terenu postala nepremostiva brana za sve projekte koji su pokušali rastočiti hrvatsko biće u Istri. To se u konačnici počelo odražavati i na izbornim rezultatima proteklih godina, kada se monolitna vlast IDS-a počela rastakati, gubitkom vlasti na lokalnim izborima.
Ta „tiha Istra“ pokazala se glasnom, prigodom organizacije koncerta M.P. Thompsona u Poreču, kada su Centar za građanske inicijative Poreč, minorna LGBTQ udruga od 5 žena: Silvia Žufić Dujmović, Fani Bugarin Šoljan, Nataša Vajagić, Sunčica Damjanović i umirovljena novinarka, Sniježana Matejčić, koja Istru ne smatra dijelom Hrvatske nego oazom jugoslavenstva, doživjele fjasko sa peticijom protiv održavanja koncerta u Poreču. U 25 dana uz žestoku medijsku kampanju i potporu na nivou cijele Hrvatske prikupile su jedva 1 198 potpisa, od toga samo 270 u Poreču! Dakle, drugarica Sniježana Matejčić se s tom „gomilom’“potpisa uputila gradonačelniku Poreča tražeći zabranu koncerta!? Smiješno! Koncert se naravno održao. Dvorana dva dana dupkom puna…
Lili Benčik/hrvatskepravice
HRVATSKE PRAVICE 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.