HRVATSKE PRAVICE

UZ SJEĆANJE NA VELIKE ŽRTVE VUKOVARA I ŠKABRNJE USLIJEDILI SU NEPRIMJERENI I NEUMJERENI NAPADI NA PRVOG HRVATSKOG PREDSJEDNIKA  DR.FRANJU TUĐMANA

Kako se baziram isključivo na činjenicama ,pokušati ću objektivno razjasniti na osnovu dostupnih podataka povode i ciljeve takvog ponašanja. Ne podržavam neprimjerene tekstove ispunjene mržnjom ,kojima je jedini cilj diskreditacija određenih osoba i unošenje nemira i razdora u ionako duboko podjeljen narod.

http://istinomprotivlazi.com/component/k2/2079-tko-su-hrvatski-branitelji-tko-su-izdajice-predsjednik-tudman-i-saborski-zastupnici-isti-su-kao-cetnici-sinisa-glavasevic-

Kada se pogleda samo naslov teksta odmah postaje sumnjivo tko je taj tekst napisao i sa kojim ciljem:

“Cijeli iscenirani rat na području bivše Jugoslavije najveća je izdaja u povijesti ne samo hrvatskog naroda, nego i srpskog, muslimanskog i ostalih naroda koji su živjeli u Jugoslaviji.”

Članak vrvi poluistinama i pravi je pamflet za promidžbu Dobroslava Parage i njegove stranke HSP 1861 koja je  izvanparlamentarna stranka ,jer ne prelazi izborni prag od 5% potpore birača!

Nebrojeno je dokaza o lažima koje su godinama, još za vrijeme rata dok je Hrvatska bila ubijana, paljena i mučena, plasirane hrvatskom narodu. Prodaja Knina Srbiji, prodaja Vukovara, Vukovar je zamijenjen za Knin, Hrvati stavili bombe na Mirogoj, pred židovsku općinu, Hrvati ubijali djecu u Vukovaru (BBC) i dr. Najveća laž je bila navodni dogovor Tuđman-Milošević o podjeli Jugoslavije, napose Bosne i Hercegovine. Tvrdilo se da je podjela dogovorena na dan  25.ožujka 1991. u mjestu Karađorđevo, Srbija. Rat je odnio desetine tisuća života i strahovitih razaranja i samo to je više nego dovoljan argument za besmislicu te teze.

Izvorište sukoba na relaciji HDZ -HSP ,koji su zajednički izašli na prve višestranačke  izbore u Jugoslaviji 27.travnja 1990 “Na prvim slobodnim izborima stranka nastupa u Hrvatskom bloku zajedno s Hrvatskom demokratskom zajednicom Franje Tuđmana”

Na prvim slobodnim izborima 1990. stranka nastupa u Hrvatskom demokratskom bloku zajedno s Hrvatskom demokratskom zajednicom Franje Tuđmana. Paradžik i Tuđman (Tuđman je bio glavna figura u bloku) dogovorili su se da će nakon izbora i eventualne pobjede Hrvatskog demokratskog bloka, Paradžiku biti ponuđeno mjesto potpredsjednika u novom sazivu Predsjedništva SR Hrvatske. Međutim, nakon izbora Tuđman kao pobjednik izbora mijenja odluku i umjesto Paradžika poziva Dušana Bilandžića iz Saveza komunista Hrvatske – stranke demokratskih promjena na mjesto potpredsjednika, poslije čega HSP izlazi iz bloka i počinje kritizirati politiku HDZ-a. Međutim, HSP je postao parlamentarna stranka jer su Zvonimir Špišić iz HDZ-a i Ante Prkačin iz HDS-a prešli u HSP zadržavši svoje zastupničke mandate.

RADILO  SE O DVA OPREČNA POGLEDA NA HRVATSKU SAMOSTALNOST I DRŽAVNOST

Dr. Franjo Tuđman pozvao je u pomoć međunarodnu zajednicu i u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji oformljena je Badinterova komisija sastavljena od pet ustavnih sudaca iz Francuske,Njemačke,Italije,Španjolske i Belgije. Ta je Badinterova komisija priznala granice bivših republika u Jugoslaviji po Ustavu iz 1974 ,godine kao granice novih samostalnih  država .

Za razliku od HDZa ,HSP je imao drugačiju viziju Hrvatske”Polazeći od povijesnog hrvatskog državnog prava i prava na samoodređenje uključujući pravo na odcjepljenje, HSP će se zalagati za hrvatski nacionalno-državni suverenitet na cjelokupnom povijesnom i etničkom prostoru, bez kojeg nema ostvarenja višestoljetnih težnji hrvatskog naroda.” program je HSPa.

Prema tome HSP ide za obnovom NDH i granicu do Drine ,što se kosi sa nalazom Badinterove komisije i naravno da međunarodna zajednica takvu Hrvatsku ne bi mogla nikada priznati, U pitanje je dolazila i opstojnost BIH ,i njene granice u okvirima  rješenja Badinterove komisije .

U ovoj borbi za državotvornost treba svakako naglasiti da je Hrvatska država obnovljena bez HSPa. U tom postupku obnavljanja Hrvatske državnosti ,ključni su bili referendum o izlasku iz Jugoslavije održan 19.svibnja 1991., sjednica Hrvatskog Sabora u podrumu INA-e, 25.lipnja 1991.kada je donijeta odluka o prekidu svih sveza sa Jugoslavijom,postrojavanje Zbora Narodne Garde u Kranjčevićevoj 28,svibnja 1991 te Brijunski sastanak pred OLUJU u kolovozu 1991.

NEPRESTANI NAPADI  DOBROSLAVA  PARAGE NA DR.FRANJU TUĐMANA NAKON ŠTO SU SE POSTROJBE HOSa  MORALE INTEGRIRATI U HV  DO 1.LISTOPADA 1991.

Logično je da u jednoj državi ne mogu biti dvije vojske! HOS je bio Paragina vojska.  ,danas je bio jedan komentar na tu temu ” pa HOS je bio njegova vojska ,on je bio vrhovni zapovjednik” što ukazuje na to da je Dobroslav Paraga imao namjeru postati Predsjednik Hrvatske. I kada je izgubio “svoju vojsku” šansa da to postane bila je ravna nuli.Uostalom rezultati prvih izbora za Predsjednika RH i nisu mu davali nikakvu šansu,a i za te izbore tužakao je da su lažirani ,što se po broju glasova koje je dobio i ne bi reklo! Kako bi se moglo nadomjestiti glasove da on pobjedi? Pogledajte brojke!

• Ukupno glasača: 3.575.032
• Ukupno glasova: 2.677.764 (74,90%)
• Nevažećih listića: 50.703 (1,89%)

br.	Kandidat	Stranka	Glasovi	%
1	Dražen Budiša	HSLS	585.535	21,87
2	Ivan Cesar	HKDS	43.134	1,61
3	Savka Dabčević-Kučar	HNS	161.242	6,02
4	Silvije Degen	SSH	108.979	4,07
5	Dobroslav Paraga	HSP	144.695	5,40
6	Franjo Tuđman	HDZ	1.509.100	56,73
7	Marko Veselica	HKDU	45.593	1,70
8	Antun Vujić	SDSH	18.783	0,70

Odnos između dr Franje  Tuđmana i Hrvatske stranke prava (HSP) kao stožerne pravaške stranke u hrvatskome političkom životu i stranačkom sustavu imao je dvije razvojne faze. U prvoj fazi koja je trajala od 1990. do 1993. bila je nazočna radikalna kritika Tuđmana i njegove vlasti, koji je s druge strane također negativno gledao i osuđivao radikalnu politiku pravaškog vodstva, naročito ustašonostalgiju. Druga faza od 1993. do 1999. je ona nakon pravaškog raskola i promjene u vodstvu HSP-a pa sve do Tuđmanove smrti. Kritika HSP-a na račun Tuđmana je u toj fazi izostala, a sam Tuđman je prema HSP-u i novom vodstvu bio iznimno tolerantan. Međutim Dobroslav Paraga nakon raskola u stranci ,kada stranku preuzima  Anto Đapić,osniva HSP1861 u svibnju 1995. Stranka nema potporu većeg broja ljudi i ne izlazi na izbore,tako da se ne može reći kolika je potpora u %.

• .1997. Paraga podnosi Haaškom sudu prijavu protiv Franje Tuđmana i Gojka Šuškad zbog hrvatske politike prema BiH, navodnih političkih ubojstava, itd. Državno odvjetništvo optužilo ga je za širenje lažnih vijesti. 2000. godine tužbe podnosi protiv Vice Vukojevića, Smiljka Sokola i Hrvoja Šarinića. Dosada je podnio oko 20 kaznenih prijava.

Dr.Franju Tuđmana, Dobroslav Paraga optuživao je da je Titov general ,pa je nedavno izjavio “Nakon Maršala ,na redu je njegov General” zatim:

• “U Hrvatskoj je HOS je prepoznao opasnost od Tuđmana i zakleli su se da će posljednji metak koji imaju sačuvati za sebe ili za Tuđmana”
• “Vukovar je žrtvovan”
• “Radi se o kompletnoj veleizdaji HDZ i SDP u Hrvatskoj, a SDP još i danas skriva sve optužnice protiv vodstva HDZ, što dokazuje da se radi o istoj bandi umjetno podijeljenoj na dva prividno suprotstavljena dijela. Ljudi su bili gurnuti u rat, ranjavani su i ginuli su bez veze, pod krinkom tzv. ”mobilizacije”.”
• “Hrvatska javnost mora znati da je Tuđman ostavio Vukovar 1991. na cjedilu, i toga Hrvati moraju postati svjesni, a ne Tuđmanu paliti svijeće i od Tuđmana praviti mit! Ne samo da je F. Tuđman ostavio 1991. godine Vukovar na cjedilu, nego je vrhovnik prodao Vukovar prije i nakon rata Miloševićevom režimu. Još 1991. godine Tuđman je Haagu dogovorio sa Miloševićem u pismenom sporazumu da se istočna Slavonija navede kao posebni entitet uz Republiku Hrvatsku.”
• “Tuđman i Šušak, slugani bankarske oligarhije u Hrvatskoj i Tuđmanovih 200 bogatih obitelji”

Sve su to insinuacije ,poluistine .a ponešto i čisti pamfleti! Evo činjenica

•  Sugestija da je Vukovar izdan, odnosno prodan, išla je preko tri vektora: manipulacije „Optužnicom“ koju je pročitao Siniša Glavašević, manipulacije pokušajima proboja u Vukovar i manipulacije tonskim zapisima razgovora uglavnom Tuđmana i Gojka Šuška s Milom Dedakovićem Jastrebom, koji su montirani tako da slušateljima sugeriraju drukčiji tijek razgovora od originalnog i navedu ih na krive zaključke. Upotrijebljene tehnike manipulacije informacijama u ovom slučaju metodološki i sadržajno poklapaju se s onima grupe OPERA (Odjel za propagandno ratovanje) ustrojene i vođene u zapovjedništvu KOS-a Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA iz 1991. Postoje dokazi da je grupa OPERA 1991. vodila specijalni rat informacijama, tj. dezinformacijama radi destabiliziranja Hrvatske i njena proglašavanja neofašističkom tvorevinom. Poznata je, recimo, i operacija Labrador putem koje su izvedeni teroristički napadi na židovske ciljeve u Zagrebu 1991. Drugi smjer takvog rata bila je upravo propaganda o izdaji/prodaji Vukovara tako da se manipuliralo tonskim snimkama razgovora vukovarskih branitelja i hrvatskog državnog vrha, da su se o tome pisali pamfleti koji su se ubacivali među stanovništvo, da su se među branitelje i javnost usmeno ubacivale priče o izdaji Vukovara itd. Prema tome, radi se o istoj temi i istim metodama. Cjelovite snimke korištene su  28. studenoga 2005. u 375. emisiji „Latinica“ pod nazivom „Je li Vukovar izdan?“. Tada su doista puštene te snimke razgovora Dedakovića i državnog vrha, a u Latinici pušteni su cjeloviti. U spornom prilogu Dnevnika HRT-a snimke su rezane i montirane. Dijelovi razgovora tako su izvađeni iz pravog konteksta i stavljeni u montirani kontekst koji sugerira posve drukčije zaključke nego nemontirane snimke
• Paraga je također izjavio”OLUJA JE REZULTAT DOGOVORA TUĐMANA I MILOŠEVIĆA”što je malo vjerojatno,jer je Milošević ljutito optužio srpske generale iz” Krajine”da su pobjegli kao zečevi” Hrvati su od vas napravili zečeve”
• 4.kolovoza 2001.http://www.monitor.hr/clanci/paraga-oluja-je-rezultat-dogovora-tudmana-i-milosevica/13942/

Činjenica je da je  Dobroslav Paraga, već 1992., a potom sinkronizirano i Dobroslav Paraga i Ivan Zvonimir Čičak, 1997., jedini tvrdili kako raspolažu materijalnim dokazom “o podjeli Bosne” u Karađorđevu, tj. uvidom u “snimke iz Karađorđeva”, te da su te snimke na putu za Haag.

Činjenica je da su neposredni sudionici susreta u Karađorđevu, predsjednici Tuđman i Milošević, u nekoliko navrata izjavili da nisu “dijelili Bosnu”; da su u Ženevi potpisali i zajedničku izjavu, 17. 7. 1993. u kojoj stoji: “U potpunosti su neutemeljene spekulacije o podjeli Bosne i Hercegovine između Hrvatske i Srbije”.

Činjenica je da je i Borisav Jović, najbliži suradnik Slobodana Miloševića, predsjednik Predsjedništva SFRJ u vrijeme sastanka u Karađorđevu, također i haaški svjedok, potpisao izjavu Haaškome sudu u kojoj tvrdi: “da je takav dogovor o podeli Bosne Mesićeva izmišljotina putem kojim je nameravao da diskredituje Tuđmana s kojim se bio sukobio”.

Činjenica je da je trojni sastanak 12. lipnja 1991. u Splitu potisnut u zaborav i prešućen od krunskoga svjedoka Stjepana Mesića, na Sudu u Haagu; da to nije učinjeno ne bi se mogla pripisati “težnja za podjelom u povjerljivim razgovorima” u Karađorđevu..

Činjenica je također da je za većinu zagovornika teorije o “podjeli Bosne” u Karađorđevu Stjepan Mesić krunski svjedok dogovora o “podjeli Bosne” u Karađorđevu, jer on tu priču ponavlja od 1994. godine.

Činjenica je da je Stjepan Mesić 1998., pred Haaškim sudom, potvrdio sve ono što je Haaško tužiteljstvo najavilo da će reći o “podjeli Bosne” u Karađorđevu.

Međutim, činjenica je također da je Stjepan Mesić, zaprisegnuti svjedok, svjedok Haaškoga tužiteljstva, izjavio na tome istome procesu da ni u siječnju 1994. još nije postignut dogovor između predsjednika Tuđmana i Miloševića, jer je on, Stjepan Mesić, kao predsjednik Sabora RH, bio zapreka postizanju toga dogovora pa je zato tražena njegova ostavka.

Među svim tim “činjenicama” prva je stradala Istina, jer se ona izgubila onoga trenutka kada je potisnut u zaborav trojni susret u Splitu, u kojem se razgovaralo, iako se nije pregovaralo ni dogovaralo, o ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine.

Splitski susret bosanskohercegovački unitaristi žele zaboraviti kako bi sa sebe otklonili svoj dio odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini. Jedina opcija na koju su oni pristajali bila je unitarna BiH i za takvu su BiH bili spremni ratovati. U Splitu su propustili prvu priliku postizanja ustavnog ustrojstva BiH bez rata, ustrojstva koje bi zadovoljilo sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Druga je prilika propuštena kada su zagovornici unitarnog ustroja BiH odbili realizirati Cutileirov plan što su ga potpisali predstavnici svih triju naroda u BIH.

•  Čudesno je kako je moguće da se teza o 200 bogatih obitelji  zapravo koristi kao činjenica iako ne postoji apsolutno ništa što bi je pretvorilo u činjenicu. Nema nikakvog video, audio ili dokumentarnog materijala koji bi to potvrdio, a razvoj događaja na terenu govori o posve suprotnom od onoga što se nameće putem te teze. Zanimljivo je i kako se operativno kalio taj mit u hrvatskom medijskom prostoru. Izmišljena  priča o 200 bogatih obitelji postala je jedna od najomraženijih hrvatskih pojmova. Taj je model proglašen krivcem za sve loše posljedice postkomunističke Hrvatske. Ali toliko omrznut popis tih 200 obitelji nije nikada objavljen,unatoč zaključku Hrvatskog Sabora da ga se objavi.,niti jedna Vlada nije ga objavila do danas.Isto tako nigdje ne postoji nikakav trag da je to ikada Dr.Franjo Tuđman igdje izjavio ,a ne postoji ni ikakav naputak za provođenje u praksu te ideje.A istina je da je Vesna Pusić još 1986 godine objavila studiju “Industrijska demokracija  i civilno društvo” ,a 1992 godine ” Vladaoci i upravljači” u kojima je zagovarala demokratizaciju društva po mjeri kapitala.Velika koncentracija kapitala u krugu upravljačkih elita. Tu demokratizaciju po mjeri kapitala trebala je izvesti menađerska oligarhija.Tako je pisala Vesna Pusić,tadašnja profesorica socjologije zagrebačkog Filozofskog fakulteta,još davno prije Dr.Tuđmana.kao o modelu o transformaciji socjalističkog društva u tržišno i demokratsko.Dakle njen je model koncentracije financijske,gospodarske i političke moći elitnog menađerskog kruga prihvatio i Ante Marković. Taj uski menađerski krug sačinjavali su ustvari najuspješniji direktori velikih jugoslavenskih poduzeća.Eto tako su riječi Vesne Pusić o koncentraciji kapitala i moći u rukama dvjestotinjak menađera pripisane Dr Tuđmanu. O toj je temi napisao Ivica Šola 2004 godine članak pod nazivom “Vesna Tuđman i Franjo Pusić”u kojem kaže “Svi žestoki Tuđmanovi kritičari uključujući Pusićku,najprije su dekontekstualizirali nimalo bezgrešnog Tuđmana,a potom počeli zagovarati -detuđmanizaciju-na svim razinama,osim u svojim strankama”
• https://wordpress.com/posts/hrvatskepraviceblog.wordpress.com

Goleme svote novca uložene su u stvaranje i plasiranje raznih konstrukcija o operaciji Oluja koje su trebale stvoriti lažnu sliku o Hrvatskoj, Tuđmanu i Domovinskom ratu. U tom informacijskom ratu sudjelovali su ne samo srpska strana i strani centri moći nego i razni domaći političari, medijski djelatnici i aktivisti. Sav trud koji su u to uložili tijekom gotovo dva desetljeća pao im je u vodu oslobađajućom presudom našim generalima. – Meni je nevjerojatno da su stajališta tih domaćih krugova komplementarna stajalištima onih koji su nas htjeli uništiti. Ne mogu shvatiti koji je poriv tih ljudi, koji im je interes da lažno optužuju vlastitu državu, falsificiraju događaje naše povijesti i zauzimaju stajališta istovjetna KOS-u, muslimanskim tajnim službama iz doba rata, haaškog tužiteljstva. Pogotovo zato što su sve te teze lažne.

TKO PREZIRE DR.TUĐMANA I TKO JE PROVODIO DETUĐMANIZACIJU ?

Odgovor je veoma vidljiv i lako ga je dati .Svi koji ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu! Neki ga okrivljuju za raspad njihove voljene Jugoslavije,iako je očito da su agresori bili Srbija i JNA u službi velikosrpske ideje stvaranja Velike Srbije ,pod krinkom očuvanja Jugoslavije.

-TKO OKRIVLJUJE DR.TUĐMANA ZA OSIROMAŠENJE ,PLJAČKU ,PRETVORBU I PRIVATIZACIJU?

Upravo oni koji su se u ratu obogatili,dok su drugi ratovali i ginuli.A za takve postoji izraz  “ratni profiteri” Hrvatska je osiromašena zbog sstatusa u Jugoslaviji,privatizacije koju je započela još Vlada posljednjeg predsjednika SFRJ Ante Markovića.Iza raspada Jugoslacije ostala je ogromna inflacija ,velika poduzeća na lošim temeljima socjalističkog poslovanja,veliki vanjski dug, a zatim je nastupila agresija ,okupacija djela teritorija,gubitak tržišta i velika ratna razaranja. Usprkos svemu tome,90tih godina Hrvatska je zbrinula oko 800 tisuća izbjeglica i prognanika,financirala obranu zemlje,a da nije poprodavala ni banke ,ni javna poduzeća ,a ni INU,i zadužila se samo 5 milijardi dolara.   Dok je nasuprot tomu nakon smrti Dr .Tuđmana ,nova vlast Ivice Račana i starih Yugo struktura sa Stjepanom Mesićem počela sa dokapitalizacijom  i rasprodajom banaka i INE. Prodane su zlatne poluge iz zlatnih rezervi koje smo dobili nakon sukcesije .Počeo je progon hrvatskih branitelja i Generala ,a javni dug se povećao za 8 puta!  Tada je yugo elita zaposjela sve državne i društvene institucije. U stvarnosti je  ta yugo elita preuzela Hrvatsku ,koju su obranili i stvorili hrvatski branitelji predvođeni Dr. Franjom Tuđmanom.To mu nitko i nigdje ne može osporiti!

-TKO KRIVI DR.TUĐMANA ZA NEPROVEDENU LUSTRACIJU?

Upravo oni koji ne shvaćaju kontekst zbivanja sa ratom opterećenom  zemljom. Primarno je bilo obraniti se od agresije u teškim uvjetima kada su nas komunisti potpuno razoružali ,uzevši nam naoružanje TO, A Budimir Lončar ,se u UN založio da nam uvedu embargo na nabavku oružja. Svjedoci smo da pretvorba i privatizacija nisu provedene na najboli mogući način.Postavlja se pitanje jeli bilo moguće u uvjetima srbočetničke agresije provesti pretvorbu ,privatizaciju i lustraciju ,što se Dr.Tuđmanu najviše zamjera. I u mnogim  drugim zemljama  bivšeg komunističkog bloka ,koje su prošle tranziciju u mirnodopskim uvjetima,  taj proces nije prošao jednostavno ni bezbolno. Put iz socjalizma u kapitalizam je veoma bolan ,kao što je bio i obrnuto nakon 2 .svjetskog rata i nacionalizacije. Mi još uvijek plaćamo cijenu tog puta.A uz ratnu agresiju još se uvijek borimo sa kosturima iz povijesti.

Kao primjer navesti ću Stjepana Mesića ! Kao hrvatski predstavnik u Predsjedništvu SFRJ,bio je na njemu red da predsjedava tim i takvim Predsjedništvom,i tada je potpisivao akte koji su bili direktno protiv interesa Hrvatske.Očito mu se omililo biti na toj funkciji ,pa nije bio zadovoljan kada je povučen u Hrvatsku ,kada se rat razmahao. No nisu ga zadovoljile visoke funkcije koje je obnašao ,nego je zajedno sa svojim drugom Josipom Manolićem 1994 pokušao izvršiti državni udar ,da maknu Dr.Tuđmana. .Nakon smrti Dr.Tuđmana ,Stjepan Mesić nametnuo se kao kandidat na izborima za novog hrvatskog Predsjednika. Živo se sjećam te njegove predsjedničke kampanje. Favorit je bio Dražen Budiša za koga bi glasali domoljubni birači. Međutim nakon turneje po RH ,Stjepan Mesić izdašno potpomugnut  financijski ,a naročito medijski  od struktura iz bivše Yuge,sa morem ispričanih bljutavih  i degutantnih viceva ,biva izabran za Predsjednika RH.

I ne samo to ,nego je Stjepan Mesić videći sebe kao ” doživotnog Predsjednika ” potegnuo i pitanje pretvorbe tvrdeći da je novac opljačkan u pretvorbi pohranjen u stranim bankama. Razgalamio se i obećavao da će taj novac biti vraćen u Hrvatsku .Međutim ubrzo je izašla u javnost priča o igubljenim australskim čekovima,kupovanje dva ogromna stana posuđenim novcem od navodnog prijatelja i nikada se nije saznalo gdje je i kako završio novac od pretvorbe ,kao i od čekova.

Tada započinje progon hrvatskih branitelja i generala ,izgon hrvatskh domoljubnih kadrova iz vojske(umirovljenje 12 generala HV),policije ( nekoliko tisuća maknuto),djeljenje šakom i kapom povjerljivih dokumenata iz ureda Predsjednika .,posljedice koje se vide i danas i još će se vidjeti u BIH.

I za to je sve kriv dr.Franjo Tuđman ,koji je umro 10.prosinca 1999. godine. Malo morbidno ipak!

Može se govoriti o propustu što  nije provedena lustracija nakon OLUJE, čega je i on sam bio svjestan! Pokazao je to svojim govorom u zračnoj luci PLESO nakon povratka sa liječenja u SAD ,o žutim i zelenim vragovima! Ali onda je bolest već uzela maha i bilo je kasno za išta napraviti.

DAKLE ,NA TEMELJU DOKAZANIH LAŽI BLATE VLASTITU DRŽAVU–PETA KOLONA

Peta kolona  su ljudi koji postaju predsjednici, saborski zastupnici, premijeri, ugledni i stalni politički komentatori itd. Zašto nema nijednog medijski aktivnog povjesničara ili nekog znanstvenika na lijevom dijelu političkog spektra koji znanstveno-metodološki proučava Domovinski rat? Zato što bi došao do zaključaka koji ruše teze koje zagovara ta opcija. A to bi bio autogol. Zato se oni drže Drugog svjetskog rata jer zbog zločinačkog karaktera NDH imaju neiscrpno vrelo materijala putem kojih mogu pokušati kompromitirati Hrvate, izmišljati suvremene fašiste itd. Nakon što je pala optužba o udruženom zločinačkom pothvatu kao odrazu „Tuđmanove Hrvatske“, izgubili su dobar dio tla pod nogama.

Izvor: N. Ivanković/vecernji.hr

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/enciklopedija/dobroslav-paraga-18228 – http://www.vecernji.hr

Na dan pada Vukovara, 18. studenog 1991., Paraga izjavljuje za Agence France-Presse (AFP) da “ako padne Vukovar, treba pasti i predsjednik Franjo Tuđman”. Ipak, u istoj izjavi naveo je i kako “nema namjeru da poduzme nasilnu akciju protiv vlade u Zagrebu, nego da razriješi predsjednika Tuđmana na fronti reorganizirajući obranu na istoku Slavonije”. Optužio je Tuđmana da je zaustavio pojačavanje vukovarske obrane s bojnom HOS-a od “1200 ljudi” (ta brojka bila je mnogostruko preuveličana) te je najavio kako HSP ne priznaje prekid vatre. Međutim, sudeći po spomenutom izvještaju Josipa Manolića, takva Paragina teza o prodaji Vukovara nije odgovarala stvarnom stanju – naime, general Anton Tus je 20. studenog zapovjedio “nastavljanje spajanja jakih snaga u pozadinu agresora i spajanje sa snagama obrane Vukovara, u cilju narastanja otpora na tom prostoru”.^[51]

Nakon pada Vukovara u studenome 1991., Dobroslav Paraga postaje prvooptuženi za pad Vukovara, Mile Dedaković – Jastreb drugooptuženi, a policija provodi pretres u sjedištu HSP-a gdje su pronađene velike količine oružja i streljiva koje su pravaši slali svojim dobrovoljačkim postrojbama diljem Hrvatske. Uhićeni su Paraga, Ante Prkačin i Mile Dedaković Jastreb pod optužbom za terorizam, rušenje demokratski izabrane vlasti i osnivanje paravojnih postrojbi. U pritvoru Paraga počinje štrajk glađu, a Dedaković biva teško premlaćivan u zatvoru u Zagrebu.^[53] Ipak, svoju nevinost su dokazali na suđenju pred Vrhovnim sudom RH i Vojnim sudom RH koji su ih oslobodili optužbi – Vrhovni sud Republike Hrvatske 13. prosinca donio je rješenje prema kojemu su sve optužbe protiv njih odbačene kao neosnovane.^[53] Dedaković se, po izlasku, sklonio pod zaštitu jedinica Dobroslava Parage u Starčevićevom domu ^[54] Kasnije je Vrhovni sud Republike Hrvatske po drugi put potvrdio oslobađajuću presudu za Dobroslava Paragu, i k tome u obrazloženju naveo da je HOS legalni i legitimni dio HV.

Vukovar se  ni sa tim novim snagama ne bi ionako mogao odbraniti,jer se slila ogromna snaga JNA na tu bojišnicu,ali je obrana Vukovara dala vremena da se zauzmu vojarne i sa tim oružjem održimo na drugim bojišnicama. Evo još nekih Paraginih akcija:

Jedan je od rijetkih političara koji nisu nikad zagovarali ulazak Hrvatske u Europsku uniju.^[110]

Do sada je podnio oko 20 kaznenih prijava.^[2] Najrecentniji Paragin sudski spor je onaj oko zdravstvenog odgoja i spornog kurikuluma kojeg je uveo SDP-ov ministar Željko Jovanović.

Na kraju Tuđmanove vladavine dug je inozemstvu bio 9,5 milijardi dolara, a polovica od toga bio je dug bivše države. U usporedbi s današnjih 43,8 milijardi eura, to je šest, sedam puta manje! Nijedna banka i nijedna strateška tvrtka nije bila u većinskom stranom vlasništvu, a nezaposlenih je bilo otprilike kao danas ili na kraju Račanove vlasti. Unatoč ratu i golemim troškovima obrane, unatoč tome što je Hrvatska prihvatila pola milijuna izbjeglica, unatoč razrušenoj zemlji i privredi, unatoč neizbježnoj propasti mnoštva poduzeća zbog prelaska na tržišno gospodarstvo, unatoč troškovima u obnovi zemlje, Hrvatska je potkraj devedesetih imala kakvu-takvu nacionalnu ekonomiju, gospodarsku i financijsku suverenost, manje sirotinje i pučkih kuhinja nego u idućih deset godina te uz dobro političko vodstvo obećavajuću budućnost. A onda je počela “detuđmanizacija” – Domovinski je rat predan Haagu, banke i strateške državne tvrtke stranim profiterima, zakonodavstvo i politika Bruxellesu, televizijske koncesije inozemnim proizvođačima medijskog smeća, javnost je zasipana porukama da smo bez Europe “nitko i ništa”, a koliko god su mogli Račan i Mesić su pokvarili dragocjeno savezništvo s Amerikom. Hrvatska je vrijedila samo koliko je prestajala biti svoja, koliko je postajala anacionalna i koliko se iz suverene zemlje pretvarala u koloniju. Kad danas ljevičari u kojekakvim povodima opanjkavaju Tuđmana, sve te činjenice jednostavno preskaču

“Tuđman nema ama baš ništa s današnjom korupcijom, on je bitno različit od rasprodavača i zaduživača Hrvatske, od onih koji obećavaju jedno a rade drugo, jer je sva svoja bitna obećanja i za Hrvatsku sudbonosne naume ostvario i ispunio. I to u najgorim mogućim ratnim uvjetima i međunarodnim zamkama. Za razliku od njegovih nasljednika koji su imali tako dobre međunarodne uvjete da su sami Hrvatsku nazvali “miljenicom Europe”. A “miljenica” je danas među najzaduženijima, među najkorumpiranijima, i u gospodarstvu najslabijima.( Milan Ivkošić)

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/svemu-je-kriv-tudjman-214348 – http://www.vecernji.hr