Nametnuta pomirba bez priznanja krivice i pokajanja, klica je novih sukoba agresivne velikosrpske politike


Kajanje Milana Babića  izgleda iskreno!

Nakon dva mjeseca izvršio je suicid u zatvoru!

“Izlazim pred ovaj Tribunal sa dubokim osjećanjem sramote i kajanja.

Dozvolio sam sebi da učestvujem u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi.

Nevini ljudi su bili proganjani , nevini ljudi su nasilno istjerani iz kuća  i nevini ljudi su ubijani.

Čak i nakon što sam saznao što se dogodilo, ćutao sam o tome, još gore nastavio sam sa  službom, kroz moje vlastite aktivnosti postajao lično odgovoran za nehumane postupke koji su pogodili nevine ljude.

Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojom moram živjeti ostatak života.Ovi zločini i moje učešće u njima nikada ne mogu biti opravdani.

Ostajem bez reči kada trebam da izrazim dubinu mog kajanja za ono što sam učinio i za uticaj moga greha nad drugima.

Mogu samo da se nadam da iznoseći istinu, priznavanjem krivice i izražavanjem  mog kajanja mogu poslužiti kao primjer onima , koji još pogrešno veruju da takva nečovječna postupanja mogu ikad biti opravdana.

Samo istina može dati mogućnost srpskom narodu da se rastereti kolektivne sramote. Samo priznanjem krivice ja mogu preuzeti odgovornost za sve pogrešno što sam uradio,

Ja se nadam da svojim kajanjem mogu bar malo olakšati patnje onima koji su patili.

Shvatio sam da nam neprijateljstva i podeljenost nikada ne mogu poslužiti da bolje živimo.

Shvatio sam da naša pripadnost istoj ljudskoj vrsti je značajnija od bilo koje razlike između nas.

Shvatio sam da samo kroz naše međusobno razumijevanje i pomirenje,  možemo imati šansu da živimo  kao ljudi u miru i tako obezbjedimo bolju budućnost za našu djecu i generacije koje dolaze.

Molio sam Boga da mi pomogne da se pokajem, i zahvaljujem Bogu na mogućnosti koju mi je pružio da izrazim svoje kajanje.

Molim moju braću Hrvate da oproste svojoj braći Srbima.

Preklinjem moj srpski narod da ostavi  prošlost iza sebe i okrene se budućnosti gdje će dobro, saosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojima sam i sam učestvovao.

I na kraju bezrezervno stavljam sebe na raspolaganje ovom tribunalu i međunarodnom pravu. Hvala!”

Tim je riječima Milan Babić bivši premijer i predsjednik tzv. Republike Srpske  Krajine  izrazio svoje kajanje na Haškom sudu.

Izgleda da nije mogao živjeti sa sviješću o ratnim zločinima koje je počinila Velikosrpska četnička vojska potpomognuta JNA, pa je počinio samoubojstvo u zatvoru u Scheveningenu 6.ožujka 2006.godine u pedesetoj godini života.

Evo Milan Babić jasno je rekao tko je bio neprijatelj, tko nas je napao i tko je agresor. Srbija i Srbi

A gledam , slušam i ne mogu se načuditi podmuklosti vladajućih i mainstream medija, odnosno provladinih medija, koji nigdje ne spominju tko je to bio hrvatski neprijatelj?

Tko je to nas napao? Ima li taj napadač, agresor svoje ime, je li poznat ili nepoznat?

Koga smo to mi pobjedili u Oluji , 25 obljetnicu koju obilježavamo?

Milan Babić zna i otvoreno poziva svoju braću Srbe da ostave prošlost iza sebe i okrene se budućnosti. Što znači da ostave iza sebe tu velikosrpsku ideologiju koja je nanijela mnogo zla susjednim narodima, Hrvatima i muslimanima, a i njima samima!

Jer zlo se vraća kao bumerang svima koji čine zlo.

Bio je dobar jedan komentar koji sam pročitala na FB u svezi govora u Saboru Anje Šimpraga o njenom odlasku na traktoru iz Hrvatske;

” Srbi da ste mirno živjeli u svojim domovima nikakvih žrtava ne bi  bilo”

Prema tome uvijek treba iz početka gledati tko je počeo i sa kojom namjerom?

Agresiju na Hrvatsku, Sloveniju i BIH počela je Srbija vođena velikosrpskom ideologijom, posrbljena JNA i četničke formacije dragovoljaca, a kasnije i mobilizirana  srpska vojska.

To je čista i jedina istina!

I nema izjednačavanja krivnje po velikosrpskim Memorandumima SANU, nema!

Tko god izjednačava agresora i žrtvu ide na ruke velikosrpskoj politici, koja je prošla nekažnjeno i tako će ponovno za koju godinu, jer nije prošla katarzu početi agresiju na Hrvatsku , ne bi li konačno ostvarila ideju Velike Srbije na račun hrvatskog naroda i njegove zemlje.

Znači osnovno ishodište je velikosrpska politika, koja nije doživjela katarzu, nije se pokajala, osim Milana Babića, nije priznala krivicu i tu je trajni izvor prijetnji da se sve ponovi.

Primjer Milana Babića je dobar i jedini ispravan put za suživot i normalizaciju međunacionalnih odnosa, a ne nametnuta pomirba Premijera Plenkovića.

Nametnuta pomirba bez iskrenog kajanja i priznanja krivice , klica je novih sukoba agresivne  velikosrpske politike.

Nametnuta pomirba i na taj način izjednačavanje krivnje za agresiju obilježavanjem obljetnice Oluje, nova je rana na hrvatskom domoljubnom tkivu, koje se osjeća izdano i prodano Bruxellesu, za što brži ulazak Srbije u EU. A Srbi  prevaranti plešu i “sjede” na dvije stolice i samo čekaju prigodu, briga njih za EU, trgovati će teritorijem da spase Kosovski mit! Jer Kosovski mit je izvor velikosrpske ideologije!

Lili Benčik/hrvatskepravice

 


Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s